Na moju sreću i oduševljenje noć vještica provodimo u kući obitelji Walters. Glavna zabava se odvijala u školskoj dvorani, no i ovdje je bilo prilično nagužvano. Adalind i ja smo se odlučile za super junake samo u ženskom izdanju. Adalind je preuzela Hulka zbog zavidnih trbušnih mišića, a meni je pripala titula Lokija iako sam ionako pokazivala podosta kože.
Adalind uživa provlačeći se kroz ljude u vrlo pripijenoj odjeći i koži obojenoj u zeleno. Moja zelena haljina leprša poput zastora na povjetarcu, ženstveno i privlačno. Glavu mi krasi zlatna kruna sa rogovima a šminka naglašava moje oči i čeljust.
"Moj naklon damama u zelenom", kaže Nathaniel a potom zakoluta očima kada odmjeri Adalind.
Pokušavam se suzdržati od smijeha, no ipak, Nathaniel ima vrlo zavidnu liniju.
"Pozdrav...pa valjda posljednjem Jediu", kažem a potom prasnem u cerek zajedno sa Adalind.
"Vas dvije...ljubomorne ste", kaže s visoka Nathaniel.
"Pa ne znam, mi smo vrlo dobro, rekla bih izvrsno istakle svoju ženstvenost", a potom mi namigne.
"Gdje je Christopher", uputim pomalo nervozno.
"Skriva se", odgovori Nathaniel.
"Ozbiljna sam."
"I ja isto."
"Christopher ne voli kostime", izjavi Adalind odmjeravajući Nathaniela. "Kao neki ovdje, recimo."
"U sobi je. Kat, druga vrata desno."
"Hvala", kažem a Adalind me privuče naglo k sebi i spusti mi naramenice.
"Jesi li sišla s uma",kažem kroz zube uz strogi pogled, a potom naramenice vraćam natrag na njihovo mjesto.
"Hej, ja ti ovdje pomažem!"
"Ne želim pomoć, hvala. Vas dvoje bi mogli zaplesati", izjavim to tek tako.
"Ne u ovom životu", izjave istovremeno.
"Vrlo ste dražesni", kažem gledajući u Adalind i Nathaniela a zatim se okrenem na peti, opletem haljinu oko zglobova ruke i pođem na kat probijajući se kroz gužvu na stubištu.
Pokucam dvaput ali od buke ne čujem ništa. Ponovim kucanje a potom uđem.
"Koliko sam ti puta rekao..." Započne Christopher a potom se zaustavi kada me ugleda.
"Zdravo", kažem pomalo osjećajući nelagodu.
"Zdravo", odgovori Christopher.
"Oprosti ali nisam uspijela čuti ništa od glazbe. Imam ljudsko uho", našalim se.
"Ne,ne, u redu je. Došla si..." Izjavi.
"Razočaran?" Podbadam šećući prostranom velikom sobom.
"Ne. Oprosti ako sam dao krivi dojam."
"Samo te zezam", kažem promatrajući sadržaj sobe.
"No dobro... Zabava je dolje, a vi gospodine idete upravo tamo. Milom ili silom."
"Tko će me natjerati? Ti?" Provokativno me upita.
"Hmm, imam nekoliko trikova u rukavu."
"Zanimljivo..." Kaže Christopher približavajući se sve bliže. Moja sreća je što sam obukla crne čizme jer zbilja ne zna kako bih uspijela stajati u potpeticama u ovome trenutku. Dok se Christopher nadvijao nad mnome promatrajući svaki kut moga lica. Moram priznati da sam sretna zbog jake šminke koja mi prekriva lagano crvenilo, no rekla bih da me oči i kretnje odaju.
"U redu... A sada idemo dolje" kažem i uhvatim ga za podlakticu i povučem smiješeći se.
Christopher napravi isto ali ovoga puta u svome smjeru i naglo me povlači k sebi. Sudaram se gotovo u njegova prsa. U brzini pokreta moj dlan instiktivno udara o njegova čvrsta prsa.
Sada sam mu veoma blizu. Mogu mu osjetiti dah, toplinu, nabijanje srca, boji glasa. Sjeli nas svega deblji sloj zraka.
"A što ako ostanemo ovdje?" Upita gledajući ravno u moje oči.
Miriše savršeno, košulja zafrknutih rukava savršeno mu pristaje i zaboga moram ga prestati tako gledati. Mi smo samo jako dobri prijatelji. Odgovor, zaboga Liz, odgovori mu.
"O čemu razmišljaš?" Upita me i dalje držeći dok u meni vrvi na tisuće toplih i zlatnih krijesnica čitavim tijelom stvarajući napetost i trnce.
"Pa, biti ćemo sumnjivi...ako ostanemo ovdje", odgovorim.
"Zašto si nervozna?" Upita me nježno promatrajući moje usne i nos.
"Nisam nervozna", kažem pa se izmeškoljim. "Hajdemo Chris", kažem sada nestrpljivo kada on podigne obrve.
"Što?" Upitam ga.
"Rekao bih da ti je ugodno samnom" reče Christopher šarmantno i zavodnički.
"O čemu ti ..." Započnem ali me on prekine.
"Chris", prokomentira on.
"Svima mi se kada ti to izgovoriš", a potom otvori vrata sobe.
"Hej, nije tako kako misliš", kažem hodajući prema njemu kada on u pravom trenutku zalupi vratima.
"A što ja točno mislim? Ili bolje rečeno, što bih trebao možda misliti?"
Sranje, sranje, sranje. Samo se sredi Liz i brzo nešto reci. Hajde!
"Samo te provociram, šarmeru, a sada idemo dolje" kažem i otvorim vrata ponavljajući si upravo ono što sam rekla. Provociram? Šarmeru? Zaboga, totalna sam seljakuša, tko još tako uopće govori "provociram te" kao da se to ne vidi. Hod mi je ubrzan. Silazim niz stube pomalo se ljuteći na sebe. Iznutra vodim borbu između dvije sebe ne shvaćajući da se spotićem jer se netko, vrlo naglo okrenuo. Nagli udarac s bočne strane i gubim ravnotežu stojeći na rubu drvene stube.
U sekundi pada netko me spretno povlači i privuče k sebi zabijajući se o zid. Zlatna kruna sa glave ruši se ali je slobodna ruka hvata.
Dišem. Udišem fini parfem. Osjećam toplinu tijela i čvrstu ruku obavijenu oko struka.
Njegovi prsti dotiču moju golu kožu. Maleni pokreti njegovih prstiju miluju mi kožu. Odmičem se i ponovo uspostavimo kontakt očima čim se spretno osovim na pune pete svojih stopala.
Nakratko smo privukli pažnju ali se svi brzo vraćaju tamo gdje su stali.
"Hvala", kažem popravljajući haljinu.
Kada se uspravim u položaju Christopher odmakne sitan pramen moje kose i zatakne ga iza uha, a potom nježno i oprezno postavlja krunu na njezino mjesto.