81. ROĐENDANSKA TORTA

                                    

                                          

   Zimsko subotnje jutro obasjava zubati sunce dok inje ukrašava svaki kutak prirode. Snijega je još sasvim malo ali dovoljno da zacvili pod pritiskom čizama.
                          
Na prstima, gotovo nečujno vraćam se u krevet promatrajući ga kako spava.
Kratka pamučna majica toliko mu je napeta da ocrtava njegovu liniju tijela. Soba je ugodno ugrijana a posteljina sivo plava sa nekoliko ukrasnih jastuka.
                          
Mogla bih se kladiti da Nathaniel stoji ispred vratiju sobe. Cedric se okreće sa boka na leđa i radi prostor kako bih mu se mogla nasloniti i stisnuti o prsa. Približavam se a onda naslanjamo glavu malo ispod njegova srca i obujmom ga lijevom rukom oko struka.
                          
"Jesi li ti to mene gledala kako spavam?" Upita svojim toplim glasom a ja se blago nasmješim te ga  dlanom kupim o prsa:
"Nemoj mi kvariti dojam", a zatim se podižem na laktova i gledam u njegova dva tamna oceana.
                          
"Pa, gospodine Walters, imate točno dvadeset i četiri sata da napunite još jednu sitnu godinu u vašem stoljetnom životu. Kako se osjećate?" Upitam ga podižući opasno obrve te proškiljim kroz žutkasto-zelene oči.
Cedric se prevrne tako da sada on stoji nad mnome tražeći nešto na mome licu dok se cerekam.
                          
"Što?" Upitam ga dok se on spušta i utiskuje mi topli i meki poljubac.
                          
"Ništa", odgovori ali ja znam da je nešto.
                          
"Govori", naredim mu.
                          
"Nisam znao da se današnje cure pale na baš toliko starije muškarce", a zatim opletem ruke oko njegova vrata i povučen ga ponovo dolje.
                          
"Znaš da sam sad stariji...", Započne Cedric kada ga prekine i kažem: " samo začepi."
                          
"Da, gospođice", odgovori a onda ostaje neki dugi trenutak na mojim usnama prekrivajući ih toplim baršunom.

                          
   Nedjelja je dan kada su Waltersovih odlazili u okolne šume i postavljali hranu za životinje, pogotovo zimi kada je hrana nedostupna.
Gospodin Walters ostavio mi je ključeve kuće kako bi smo mogli pripremiti sve za braću blizance.
                          
Zach je stigao u posljednji čas nakon što sam mu očitala bukvicu o prokletom teritoriju ovoga stoljeća.
Adalind nije bila posve oduševljena pošto je to i Nathanielov rođendan ali je svejedno došla. Nora je nekako živnula i izgleda najjvedrije od svih nas.
Matt postavlja sa Zachom rođendanski transparent u dnevnom boravku.
                          
"Jesi li sretna?" Upita me Adalind kada izvadim tortu od sira i ukrasima je prskalicama.
                          
"Sreća je precijenjena", odgovorim joj dok prskalice bodem u savršeno rashlađenu tortu. Poklone smo stisnuli pošto planiramo svaki svoj uručiti slavljenicima. 
Na svaki stol postavila sam osrednje veliku bazu sa bijelim cvijećem i mnogo zelenja a bijele ljiljane u dnevni boravak iznad kamina.
                          
Začujemo kako se pomiče kvaka i njihove glasove koji veselo raspravljaju o kojoj se ptici radilo. U trenutku kada su zakoračili, svi smo jednoglasno otpjevali sretan rođendan tako da smo ugurali dva imena i skratili jedno od njih pa je u pjesmi stajalo Nath i Cedric .
Cedricu je uglavnom bilo malo neugodno dok je Nathaniel uživao u pažnji.
                          
Na posljetku, Adalind mu je priprijetila pa je svoj puranski stas mora malo ugasiti, barem do torte.
Nathaniela je torta posebno iznenadila pa zbog njihovih pogleda i čudne tišine nadodam:
                          
"Klasična s limunom, i nadam se da nijedan neće šiznuti.
                          
Cedric mi utisne poljubac u tjeme pa kaže: "Hvala ti, ali kako si znala za tortu?"
                          
"Hajmo ne danas o tome, može?" Kažem gledajući u Nathaniela koji podiže čašu i nazdravlja meni. 
                          
Na tren, ali samo na tren, učinilo mi se da vidim malo drugačijeg Nathaniela.