67. uređeno

                                    

                                          
    Osluškujem žamor dok mi Elias sanira ranu.
Nakon nekoliko trenutaka svjesna sam koliku energiju mu uzima ta stvar. Zaustavljam ga svojim dodirom.
"Liz, moram nastaviti..." Kaže odmičući moju ruku.
"U redu je. Mislim da mogu preživjeti s malo masti i zavoja."
"Ta stvar mora van. Do zadnjeg komadića."
"Mislim da pretjeruješ."
"Misliš? U redu, onda ustani i probaj hodati", naredi mi pomalo ljuto Elias.
Ustanem i osjetim laganu vrtoglavicu, no tvrdoglavo se pokrenem i napravim nekoliko koraka kada mi se slika izobliči.
Podamnom su udubine pa naglo stajem.
"Misliš da pretjerujem?" Upita Elias.
"Ja..." Kažem polušaptom kojeg jedva čujem a potom se srušim u nečije naručje.
Svjesna sam svega ali ništa ne vidim osim crnila pred sobom. Rasaznajem svaki glas pojedinačno.
Osjetilo sluha kao da mi je pojačano i istančano.
"Što se događa?"  Upitam plaho i zbunjeno.
Osjetim da mi se nešto približava pa moj torzo i ruka proizvode brzi, nagli i obrambeni pokret u istoj sekundi vremena kada me netko zaustavlja. Poznajem taj dodir i tijelo mi se naglo opušta.
"Žilava si. Rekao bih da to ima veze sa tvojom tvrdoglavošću" , kaže nježno i smireno Chrisov glas.
Ispustim lagani cerek kroz nos.
"A to kažeš jer ti je tvrdoglavost vrlo bliska?" Kažem kao zaključak.
Osluškujem mu smijeh. Dodir mu je mek i nježan na mojoj koži. Osjećam smirenost. Osjećam kako mi se biće opušta a vid vraća pa počinjem brže treptati kako bih razbistrila sliku pred sobom.
"Kako se osjećaš?" Upita me Silas.
"Dobro", odgovorim podižući se sa kauča u sjedeći položaj.
"Fino", kaže s olakšanjem.
"Ovo je glupo! Kako ona može odlučivati o ovome", začujem Natha kako raspravlja s Aleckom i Adalind koja ga mrko gleda.
"Odlučiti o čemu?" Upitam gledajući u svakog od njih.
"Ovo je postalo ozbiljno", kaže Adalind Alecku.
"Pitanje. Gdje je mjenjoliki?"
"Riješili smo to", odgovori Chris.
"Kako?" Upitam ustrajno.
"Rekao sam vam da će željeti znati, a to znači samo jedno..."
"To ne znači ništa", strogo će Nath i Elias jednoglasno.
"Možete se mrvicu smiriti?" Kažem popravljajući se u položaju.
"Ovo nije život i to svi dobro znate", kaže Nath.
"Bojiš se konkurencije?" Upitam ga s laganim smiješkom kada se svi blago nasmiju, osim Natha i Eliasa.
"Ovo nije šala a ti si samo dijete!" Kaže Nath strogo.
"A ti si čangrizavi starac", kažem sa dozom strogoće no čim pogledam u Adalind ponovo se svi nasmijemo.
"Toliko o ozbiljnosti..." Nadoda Nath.
"Ovo bi se dogodilo kad-tad. Izabrala sam svoju obitelj odavno. Ja sam za što god to značilo."
"Prvo poslušaj a onda odluči. Ne skači pred rudo, kaže Elias iz kuta prostorije.
"O čemu točno? Da vidimo, osim što postoje bića poput vas, upravo si potrošio svoju energiju na crnu magiju. Po svemu sudeći moj oporavak je suviše brz. Svima je drago što sam prisebna ali nitko ne zna razlog prebrzog oporavka. Trebam li nastaviti?" Upitam blago namrštena čela.
"Ne. Sve je kristalno jasno", kaže Silas sa velikim osmijehom pa mi namigne.
"Zašto je ohrabruješ", kaže Elias Silasu.
"Zato što vjerujem u nju", odgovori Silas gledajući duboko u moje oči.
"Pa, što možemo prvo učiniti?"
"Može pokušati tragača", reče Adalind. 
Pogledam je s upitnikom i očima.
"Tragač je vrsta čarolije koja nam može otkriti nešto više o tebi ali i ne mora. Ukratko moramo zaviriti u tvoj um."
"Sve zavisi o tebi", nadoda Alec.
"Boli li?" Upitam pomalo nelagodno.
"Ne, ali može biti neugodno. Ipak, koristimo se tvojim izvorima sjećanja, uspomena i osjećajima..." Kaže Aleck kada ga prekinem.
"Shvaćam. U redu. Što nam treba?" 
"Elias i ja ili Aleck" , kaže Adalind.
"Možeš li?" Upitam gledajući u Alecka koji potvrdno klimne glavom ali pogledom zatraži odobrenje od Eliasa.
Ako već moram dijeliti sebe, neka to bude  netko manje blizak meni.
"Svakako moraš znati sa ti se možemo zavući u svaki dio pojedinačnog sjećanja a bez da nas osjetiš", kaže Adalind približavajući se sve bliže i bliže.
Aleck staje iznad mene i okrenuta sam mu leđima.
Njegovi dlanovi približavaju se mojoj glavi pa mu začas dotaknu moju kosu a potom osjetim težinu njegova dodira.
Adalind uzima stolac i sjeda nasuprot mene veoma blizu, uzima moje dlanove u svoje.
"Spremna?" 
"Spremna" , odgovorim odrješito gledajući u Natha čije se oči šire. Strah. Duboko udahnem,  zatvorim oči, i prepuštam se Adalind i Alecku.
Osjećam veliku, toplu energiju koja počinje strujati mojim tijelom a zatim mnogo bljeskova poput fotografskog blica koji se kreće velikom brzinom. 
Odjednom skačem u trenutak za kojeg nikada nisam bila sigurna da li je stvaran.