9. AUTSAJDER •uređeno

                                    

                                          
Zadržim dah kada licem uranjam u mlaz vode. Začujem kako Claire i Paige nešto govore a sve što pod vodom uspijem razabrati je: " budi opreznija". 
Cinično se nasmijem na averziju takvog razgovora. Ozlojeđeno razmišljam o razdoblju koje provodim ovdje i shvatim kako se zasigurno radi o nekoj opsjeni.
Nikada ne zaspim prebrzo, u Paigeinu sobu prvi puta sam ušla nakon tjedan dana boravljenja u njezinoj kući.
Claire je sumnjiva kao jagoda u zimi i što je najgore svi se prave kao da je sve u najboljem redu.
                          
Progunđam dok izlazim iz kade motajući ručnik oko sebe. Mrzim kada se stvari zahuktavaju nekako ih je teže odpetljati i na posljetku povezati.
Paigein latinski je kao urođen. Previše ga tečno izgovara.
                          
Kosa mi je tamna i mokra. 
Ne sušim je fenom gotovo nikada. Protrljam je ručnikom i odlazim u sobu. Navlačim zastore dok se iz prizemlja čuje neka buka koja djeluje kao da dolazi iz preglasno pojačanog TV-a.
Zapravo, bila sam sigurna da se nešto događa. Osjećam to. Osjećam promjenu. Pogledam u kovčeg i izvadim pidžamu koju navlačim na vlažnu kožu, gasim glavno svjetlo i ostavljam prozor otvoren. 
Provjeravam dnevnik u jastučnici pa sklopim oči. Ponovo sanjam isti san do iste točke gdje gledam u nepoznatu siluetu čiji je dodir nježan poput baršuna.
                          
  Osjetim težinu pod sobom.
Ovoga puta je to Paige koja je zacičala nakon dva dana i odjednom joj se sve ono sunce vratilo u lice.
Osvanulo je sunce i subota je. Zrake se uvlače u sobu i bude svaki kutak što biva snen. Tako mi nije preostalo ništa drugo nego da odem na tu prokletu zabavu koja uračunava mamurne i uspaljene tinejdžere na jednom previše uskom mjestu.
Podižem pogled, a ona me promatra s istim onim sunčevim pogledom i bljeskavim izrazom u očima.
                          
"Znam što je danas" , promrmljam kada Paige ponovo zaciči a na trenutak pomislim kako bi moglo popucati svo staklo u kući.
                          
"Veliki dan. Danas je veliki dan" , i zaplješće dlanovima dok se rasteže po mome krevetu. "Baka je morala otići. Vraća se sutra poslijepodne a ti i ja možemo raditi što god želimo" i podigne obrve pa mi namigne preko ramena.
                          
Slegnem ramenima i kažem.
" Što god ti želiš ionako imamo kuvertu punu novaca." Prisiljavam se na čavrljanje s Paige no sve što me zaista trenutno zanima je doručak.
                          
Dan prolazi u brzom ritmu.
Dostavljač hrane je veoma ljubazan i ostavljam mu deset dolara bakšiša.
Paige me pozvala u sobu i otvori svoj ormar  u kojemu stoji najmanje deset haljina, dvadeset svilenkastih bluza, ladica puna nakita...
Ponovo se šokiram jer shvatim kako nemam ni jednu četvrtinu njezina ormara. Dok Paige prebira oko mi zapinje za nekoliko stvari pa ih počinjem vaditi van. Narančasto-smeđa mini suknja poput parea zavezana u čvor dok joj vezice vise a rubovi bivaju načrčkani sitnim, decentnim resicama. Predpostavljam da je visoka struka i uzimam bijelu bluzu sa sitnim crnim šarama po sebi, petnaestak tamnih narukvica gotovo crne boje, smeđe sandale na petu te boho pletenu torbicu.
                          
"Voil'a! Eto kombinacije" , kažem veselo dok Paige gleda u odjevnu kombinaciju koju sam joj priredila. "Možeš staviti i naušnice" , kažem nervozno a onda me prekine.
                          
"Fan-tas-ti-čno! " zaurla Paige a zatim se komično nasmijem.
                          
"Oh, kako sam nepristojna, trebaš li ti pomoć? Slobodno se posluži mojim stvarima."
                          
"O, ne! " viknem brzo. "Hvala, mogu sama. Možda posudim paletu sjenila i omanju torbicu" , kažem u hodu pa izađem iz njezine sobe dok ona pjevuši.
                          
Totalni sam autsajder za ova sranja, a još k tome imam i razderanog koljeno.
Definitivno planiram obući nešto ugodno i sigurno. Ponizno otvorim kovčeg i sav sadržaj porazbacam rukama. Vadim hlače visokog struka i kombinira uz top koji sam posudila od Paige.
Hah, cipele su teži problem i gledam u tri para obuće koje se nalaze predamnom. Uzimam još netaknute starke. Dok stojim u hodniku pred Paigeinim vratima osjećam se nervozno. Pokucam i pričekam da mi odgovori.
                          
"Paige, trebala bih tu paletu i malenu torbicu?"
                          
"Da, da, uđi", vikne Paige a ja 
 upadnem u sobu gdje stoji Paige kao zavodnica. Ostajem bez komentara a moje samopuzdanje počinje opadati.
                          
"Vau, Paige, izgledaš fantastično. Prelijepa si." Paige razvuče Sunčev osmijeh i shvatim kako je viša od mene zbog svojih sandala.
                          
"Oh, slobodno se posluži" , i pokaže na stol za uljepšavanje prepun kozmetike. Uzimam paletu i malenu torbicu koju nalazim na golemoj hrpi, pa se požuri i zaključam u sobu.
                          
Kosa mi je još polumokra stoji stisnuta u visokoj punđi. Odlučim se pokrenuti paleći YouTube na mobitelu. No brzo odustajem. Apsolutno nema koristi od Joseline kao žene u tom smislu. Polažem svaku nadu  u spretne ruke . Ruke mi se počinju pomalo tresti kada primim kist i zaronim ga u sjenilo tople smeđe boje. Eventualne ožiljke prepravim s malo korektora, obraze lagano obojim toplom prirodnom smeđe-ružičastom bojom. 
Navlačim hlače, a potom top i tenisice. U malenu torbicu uguram osobne stvari, dvjesto dolara i mobitel a preko sebe stavim Paiginu vestu kao dodatak. 
                          
Nakon što mi Paige dovikne iz hodnika da me čeka u prizemlju, raspuštam svoju kosu koja je sada prirodno kovrčava.
U ogledalu ugledam sebe. Sređenu sebe. Sebe u drugome svjetlu.
 I dok moje smeđo-zelene oči dolaze do izražaja  kovrče koje bivaju sakrivene opasno padaju niz moje lice sve do malo ispod ramena.
                          
"Mogu ja to. Mogu ja to" , ponavljam nesigurno ali smireno kao mantru dok mi srce snažno udara poput gonga koji se odašilje u mojim ušima.

Izvadim jedini parfem kojeg posjedujem i nanosim blagu količinu.
Izlazim iz sobe i spuštam se u prizemlje.
"Oprosti što si morala čekati" , a zatim Paige zine u čudu dok ja primjetim da je potpetice zamijenila za sandale s malenom ravnom potplatom.
                          
"Elizabeth Sophie Morgan, izgledaš sexy kao pakao!" 
                          
"Hh, h-hvala" , ispustim nesigurno pa neprimjetno progutam knedlu koja mi zapinje u grlu.
                          
I tako autsajder prekriva ljušturu svoje nesigurnosti. U nadi za velikoj žeđi da se uklopi u svijetu kojemu ne pripada. U nadi da može živjeti običnim životom poput svakog hodajučeg smrtnika, neshvačajući svoju posebnost i originalnost skrivajući se u tami svoje neotkrivene prošlosti.
I sjenka bješe tanašno svjetlo.