6. Poglavlje

                                    

                                          
Otvorim oči i prvi kontakt sa svjetlošću me totalno oslijepi, pokušam par puta trepnuti dok dolazim k sebi. Odmah shvatim da nisam u svojoj sobi, njegov miris je oko mene. Uspravim se u krevetu i gledam lijevo, desno, ali soba je prazna. Njegova strana kreveta gdje je spavao je prazna. 
                          
Prvo što mi padne na pamet je da ga je Demon ipak zatvorio, ali tad se začuje zatvaranje vode, cijela trnem dok iščekujem njegov dolazak. 
                          
A tad se pojavi na vratima i dah mi zastane dok gledam njegovo golo poprsje. Njegova plava kosa je zalizana unatrag dok se cijedi po njegovom golom tijelu. Ručnik je nisko zamotao na kukovima i izgleda tako savršeno kad ga pogledam u oči. 
                          
Lice mu izgleda bolje, oteklina na licu je splasnula ali ostale su još ljubičaste masnice. 
                          
- Uživaš li djevojčice? - veliki osmijeh krasi njegovo lice i cijela trnem dok gledam u njega. 
                          
- Uživam - bubnem i gledam kako se njegov pogled iz zabavnog mijenja u čistu požudu. I sada me već gleda kao da će me pojesti dok čvrsto na sebe navlačim pokrivač jer od njegovog intezivnog pogleda se osjećam golo, osjećam kako se smješta duboko u mene. 
                          
- Mogao bih te pojesti koliko si prekrasna - cijela zadrhtim dok ponovo pogled spustim na njegovu čvrstu čeljust, sve do njegovih tvrdih mišića na trbuhu. I na tintu koja se plete njegovim velikim i muževnim rukama, a kad pogledam u lijevu ruku i ugledam ženski lik na lijevoj podlaktici, ljubomora me udari dok zurim u tu tetovažu kao da je otrovana. 
                          
- Pokazat ću ti ju cijelu, ako obećaš da nećeš poludjeti? 
                          
Pogledam natrag u njegove oči koje sjaje najljepšom plavom bojom, zabrinuto gleda u mene. 
                          
- Ok, obećajem - iako snažno stišćem šake i trudim se ostati mirna dok on rotira ruku i okrene ju cijelu prema meni. 
                          
Isprva ne prepoznajem lik jer mi stoji naopako, ali tad ugledam poznate oči, sve u meni stane dok se naginjem i tek tad shvatim da gledam u svoj lik. Gledam u svoje oči tirkizne boje, gledam u veliki osmijeh na licu i plavu kosu koja je vezana visoko na glavi dok u valovima pada sve do ispod njegovog lakta. 
                          
- To sam ja! - trznem se od njega i skočim s kreveta dok se trudim biti što dalje od njega. 
                          
- Lulen, obećala si da nećeš poludjeli! - podigne ruke ispred sebe kao da ga je strah da ću iste sekunde pobjeći ili mi pokušava prići kao ranjenoj životinju. 
                          
- Ne razumijem? - iako ne želim, ovo izleti kao prokleti vrisak s mojih usana. 
                          
- Zato ti nisam pokazao jer znam da nećeš razumjeti zašto imam tvoje lice na sebi... - gledam ga kako podiže ruku i zagleda se u tetovažu na svojoj lijevoj ruci. - Kad je teško, kad se borim sa svojom moći, kad sam usamljen... Dovoljno je da vidim tvoje nasmijano lice i ti mi doneseš prijeko potrebni mir. 
                          
Teško uzdahne i podigne pogled prema meni. - Sinoć sam skoro poginuo i Blacka sam povrijedio. - šokirano dahnem prema njemu dok sve polako sjeda na svoje mjesto. 
                          
- Zato je Demon poludio, a onda je Tangus bio tu i jednostavno sam zaboravio da postoji mogućnost da mu je Emily rekla za tetovažu. Spustio sam gard, zbog tebe sam jednostavno skrenuo s uma i Demon je vidio ono što nikad nikome nisam rekao. 
                          
Šutim dok podižem ruku i stavljam ju šokirano na svoju ključnu kost, drugom rukom se obgrlim oko struka kao da tješim sama svoje pomahnitalo tijelo. 
                          
- Lulen, moraš znati, da nikad, apsolutno nikada nisam upotrijebio svoju moć u Salvationu, nisam želio biti drugačiji, nisam želio izgubiti obitelj, a tajna koja bi našla put van, znao sam da bi mi oduzela sve.