2. Poglavlje

                                    

                                          
Kiša se slijeva niz moju kosu i osjećam da mi je odjeća već sva mokra i lijepi se za moje tijelo. Stojim ispod drveta i skrivam se, ja veliki Dragon koji je u zadnja dva mjeseca izazvao više tuča nego netko normalan, skrivam se jer mi srce lupa ludo dok čekam dolazak jedne plave malene curice. Koja me je ranila kao nitko, uništila me je, čak ni godine zlostavljanja nisu boljele ovoliko. 
                          
Trgnem cijeli dok očekujem njen dolazak, očekujem da se svake sekunde parkira crni džip i ugledam njenu plavu kosu. Srce me izdaje jer kao da se prošlost sastaje sa mnom, leti mi u susret kao veliki šamar. 
                          
- Znaš, od skrivanja nemaš ništa. 
                          
Trgnem se i okrenem te mi se oči sastave s Tangusom, vidim da je isto mokar kao ja dok kiša pada oko nas. 
                          
- Nemam ni od suočavanja s njom - nastavljam gledati dok čekam da ju bar na tren ugledam pa makar to bilo i iz daljine. 
                          
- Nikada ne znaš što će se dogoditi ako joj pokušaš prići, Lulen nas uvijek iznenadi. 
                          
- Odi Emily, ostavi me na miru, popuj nekome drugom, molim te meni nemoj! 
                          
Tangus teško uzdahne i čujem njegove korake dok se udaljava od mene. Osjećam se glupo dok se krijem iza drveta, ali jače je od mene. Jednostavno ne mogu odoljeti, jednostavno ju moram vidjeti pa makar to bilo ovdje iza drveta. 
                          
U tom trenu, noć proparaju svijetla automobila, gledam kako se crnu džip parkira ispred zgrade. Demon otvara vozačeva vrata i gledam Axu kako izlazi na jednu stranu. Čekam, čekam sekundu kad ću ugledati njenu plavu kosu, a tada se to i desi. 
                          
Dah mi zastane i od jake količine osjećaja koji pogode moje tijelo, zatvorim oči i pokušam smiriti svoje divlje tijelo. Koje želi trčati prema njoj i uzeti ono što smatra tolike godina svoje. Otvorim oči u trenu kad ona podigne svoje malo tijelo u zrak, srce mi zalupa od boli i ona u tom trenu okreće glavu u mom smjeru, kao da ga je čula. 
                          
A tad se desi najsmješnija stvar u cijelom mom životu, Lulen podigne ruku i mahne prema meni, dok joj se licem razlijeva veliki osmijeh. Šokirano gledam u nju, ni sam ne znam kako da reagiram.  Okrene se i pogleda nešto prema Demonu koji vuče njen kofer i koristim priliku te pobjegnem. 
                          
Trčim jer želim napraviti prijeko potrebni razmak, potrebno mi je da smirim svoje tijelo, potrebno mi da se vrati divlji Dragon. Ali imam osjećaj da koliko god bježao, ona će uvijek biti uz mene, ona će uvijek biti moja nedostižna želja. 
                          
******
                          
Lulen
                          
- Kome mašeš? - okrenem glavu i pogledam u Demona, zamislim slike iz Pariza da sakrijem svoje misli od njega. 
                          
- Rastežem ruku. Ukočila mi se. 
                          
Pokloni mu veliki osmijeh i nevino odgovorim. On kimne glavom dok vuče moj kofer i odlazi. Okrenem glavu natrag da bih našla prazno mjesto, ni sama ne znam kako, ali jednostavno sam osjetila da je tamo. 
                          
A sad više ga nema. Možda je našao drugu, po prvi put osjetim tračak ljubomore. Ma jebeno, ako i ima neku, ovaj put gazim preko svega da uzmem ono što ja želim. A želim jebeno otkriti kamo me ovo vodi, gdje ću završiti s njim. 
                          
- Lul, dođi - pogledam u Axu koja stoji na vratima. Trgnem se iz razmišljanja i kimnem glavom dok se okrećem i krenem za njom. 
                          
Predvorje je natrpano mutantima koji me čekaju i ugledam Emily, Tammy i Frosta u prvom redu te im poklonim osmijeh dok se zalijećem prema Frostu. 
                          
Njegove ruke me dočekaju rašireno i on me snažno povuče u zagrljaj. - Nikada više nemoj otići! - govori mi u kosu dok me privlači još snažnije u zagrljaj.