1. Poglavlje

                                    

                                          
Dva mjeseca kasnije

                          
Pariz
                          
- Jebemu Lulen, od svih mjesta ti si izabrala Pariz!
                          
Maknem pogled s Eiffelovog tornja i pogledam Axanu koja mi je neobična jer ne nosi nijedan dio kože na sebi. 
                          
Svoju svijetlo plavu kosu vezala je na vrh glave te je rep kao i obično isplela u pletenicu koju je prebacila preko ramena, na njoj su utegnute traper hlače i majica dugih rukava te otkopčana jakna.
                          
- Uvijek sam ga željela vidjeti - tiho joj kažem dok okrećem glavu i gledam natrag u veliku povijesnu skulpturu.
                          
- Molim te, što ima za vidjeti, netko se je dosjetio da spoji čelik i od toga napravi što? Neobičnu građevinu koja za mene nema nimalo smisla. 
                          
Kad mi je Demon rekao da me prati Axana, bila sam skeptična, ali sad sam mu zahvalna. Ona je osvježenje za moj um, potpuno iskrena i smiješna. Dane koji ionako ne idu, upotpunjuje svojim komentarima. 
                          
- To je povijest Axa! I predivno izgleda - napravim još par fotografija dok se ljudi oko mene iskreno dive i prave veliki niz slika.
                          
- Kako god ti kažeš, Lul - nasmiješim joj se dok se okrenem i ugledam maleni kafić iza nas.
                          
Gledam kako su ljudi sretni i veseli jer su sretni da su tu i ja sam se nadala da ću biti i ja sam se nadala da je bijeg ono što mi treba. Ali ne, sve mi više nedostaje, nedostaje mi Tammy, moja braća, Emily i nisam više tako sigurna da je ovo bila dobra ideja.
                          
- Kamo dalje? - upita, iako vidim da joj Pariz nimalo ne donosi uzbuđenje kakvom sam se nadala.
                          
- U hotel. Ne da mi se više hodati - kažem istinu dok se okrećem i laganim korakom krenem istim putem kojim sam i došla.
                          
Ovdje su ulice uske, predivne i male, na svakom kutu je po kafić ili restoran i kroasani se prodaju na veliko. Sviđa mi se to pecivo punjeno čokoladom, to je jebeno jedino što mi u ovome donosi sreću.
                          
Tuga je duboko u meni i ni sama ne znam kako da držim glavu iznad vode. Kao da me sve guši i potreban mi je dašak, novosti. Potrebno mi je da zaboravim čovjeka kojeg nikad neću imati.
                          
A onda na um mi padaju plave oči i sjetim se one noći i poljupca s Dragonom. Nešto totalno drugačije za mene, nešto što ni sama sebi ne mogu objasniti. Vatra je buknula i skoro nas jebene žive zapalila. Ali kao i uvijek, Lul je pobjegla, iako više nisam sigurna jesam li bježala od Tangusa ili od Dragona. Jer Dragon je sve previše, previše tajanstven, previše zahtjevan. I ne znam kako da se nosim s tim.
                          
- Netko nas prati - Axana tiho prošaputa u moje uho i poželim se okrenuti da vidim tko je.
                          
- Kako znaš?
                          
- Zbilja Lul, kao da prvi put me vidiš. Muškarac, visok, nabildan i ima crnu kratku kosu, cijela mu je zalizana unatrag i ima mišiće kao planina.
                          
Ona ubrzava korak, a ja ju pratim, iako bih najradije upotrijebila moć i  nestala odavde da se vratim natrag kući, ali ne činim to već pratim Axanu dok ulazi u slijepu ulicu i okrene se te pričeka našeg pratitelja.
                          
Muškarac kao planina nakon par sekundi skrene iza ugla i zaustavi se kad vidi da ga mi čekamo. Axana se nasmije te gledam kako je spremna za borbu.
                          
- Tko si ti? - vikne prema njemu i on joj se nasmijem dok pravi još jedan korak prema nama. Tijelo mi se odmah sprema za borbu i spremna sam nas izvući ako zagusti.
                          
- Warrior. Zdravo Lulen, čekao sam te - pogledam u muškarca kojega nikada u životu nisam vidjela i cijela zadrhtim, nešto u njegovom pogledu mi govori da se jebeno sakrijem i više nikada ne izađem pred njega. Njegove tamne oči gledaju direktno u mene i vidim tu hladnoću, tu bol u njemu koja je trenutno u meni.