Osamnaesto poglavlje

                                    

                                          
 
                          
14 Dana
                          
Tog jutra, Zayn Malik ustao je jako rano. Nakon nekoliko minuta vrćenja u krevetu, obukao se i izašao iz sobe.
                          
Ono što je primjetio još prošle večeri, potvrdio je i sada – kuća je bila ogromna. Veličina kata na kojemu se nalazila 'soba za goste' otprilike je odgovarala veličini tri njegova stana u Francuskoj. Stubište od bijelog kamena vodilo je na donji kat, koji je bio još prostorniji.
                          
Također je primjetio ukrase. Svuda po kući bile su postavljene starinske kamene vaze s cvijećem, te kipovi, čija je hladnoća Zayna jako podsjećala na njihove vlasnike.
                          
Kada je došao do kuhinje, u polumraku je ugledao nisku figuru u bijelome. Uplašio se, ali kada se figura približila, prepoznao je sijedu kosu Gospođe Lis.
                          
„Dobro jutro, Zayn.“ Pozdravila ga je hladnokrvnim glasom, kao da uopće nije iznenađena što ga je pronašla u sedam sati ujutro kako luta po kući.
                          
„Dobro jutro, Gospođo Lis.“ Pozdravio ju je tiho, nadajući se da njegov glas ne otkriva mržnju koju osjeća prema toj ženi.
                          
„Loše si spavao?“ Upitala ga je, bez posebne brige u glasu.
                          
„Da, vjerojatno zbog promjena vremenskih zona.“ Kaže, na što ona kimne. Pokaže mu da sjedne za stol, što i učini.
                          
„Želiš li čaja?“ Upita ga nakon nekoliko minuta šutnje. On kimne. Kada mu se ona ponovno pridruži za stolom, nakašlja se i progovori.
                          
„Ovdje je baš lijepo.“
                          
Nije to zapravo mislio. Želio je reći nešto potpuno drugo. Želio ju je pitati o Charlotte, o Mikeu, o onome što se dogodilo. Želio je vikati na nju, na kraju krajeva, reći joj da je ono što čini užasno. Ali umjesto toga sjedi, pije čaj i dijeli komplimente o kući.
                          
„Hvala.“ Zahvali mu ona, podigne čašu k usnama i otpije gutljaj.
                          
„Čime se bavite?“ Postavi joj prvo pitanje koje mu padne na pamet.
                          
„Vrtlarstvom.“ Kaže mu ona i po prvi put u ova dva dana ugleda smješak na njezinom licu.
                          
„O, pa to je lijepo.“ Odgovori joj on. Zapravo je mrzio svijeće, biljke. Svo to zelenilo tjeralo ga je na povraćanje, ali u njemu je još uvijek bio živ onaj dobar Zayn Malik koji pokušava ostaviti dobar dojam na užasne roditelje djevojke koja mu se sviđa. Osjećao je da je dužan to činiti, zbog Charlotte.
                          
„Ja i Andrew posvetili smo život tome. Želiš li vidjeti naš vrt?“ Upita, s iskrenom uzbuđenošću u glasu. Zayn se nasmije i kimne, prije toga u sebi smislivši desetak načina kako da je ubije.
                          
Izašli su iz kuće, pustio je gospođu ispred sebe, a sam krenuo za njom. Nekoliko minuta koračali su puteljkom od svjetlo rozog kamena, nakon čega su se našli ispred metalnih vrata zlatnog odsjaja, koja su vodila u vrt. Već izvana mogao je vidjeti koliko je truda uloženo u ovaj prostor te je shvatio da je Gospođa Lis mislila ozbiljno kada je rekla da su tome posvetili život.
                          
„Zbog pogodne klime koju imamo ovdje u Virginiji, možemo uzgajati biljke koje rastu samo na našem području, što čini naš vrt posebnim.“ Kaže mu sa smješkom na licu i rukom pokaže na nekoliko cvjetova desno od njih. Visoki, ljubičasto – rozih latica, sigurna bi zadivili mnogo ljudi. Ali ne i Zayna Malika. On je još uvijek bio zaokupljen ženom ispred sebe. Morao je reći nešto, nije mogao suzdržavati svoje emocije.
                          
„Zašto ste to učinili?“ Upita odjednom i žena se zaustavi. Ne vidi joj lice, vidi samo da spušta glavu i promatra lijepi pločnik nekoliko minuta.