Probuditi se sa glavoboljom i nije tako dobro,probuditi se sa saznanjem i sjećanjem šta si sinoć uradio opet se osjećaš loše,naravno da sam se osjećala i više nego loše.
"Hej ,jesi dobro?",upitala me Denira kad sam sišla u kuhinju i sjela za stol.
Klimnula sam glavom i spustila je što sam više mogla od stida. Gdje mi je pamet bila? Ne mogu u oči pogledati Paulinu iako je vjerovatno i ona radila mnogo toga ,ali ne mogu je pogledati opet,a pogotovo Alkasa čiji pogled osjećam na sebi.
"Želiš malo?",pružila mi je tiganj sa ispečenim palačincima.
Nasmiješila sam se i stavila tri palačinke u tanjur dok je u Paulinom stajala jedna netaknuta. "Bože kako tako mnogo možeš jesti zar se ne vidiš?",upitala je cinično se nasmijavši mi.
Pogledala sam je i zadignula obrvu,ponovo spuštajući glavu. Zašto me vrijeđa? Ja uopće nisam debela i to mi je reklo par dobrih prijatelja iz šale ili ljubomorne osobe,zašto ona?
Kada sam pojela sve tri palačinke,Alkas je trpao još u sebe i mislim da je pojeo više od pet,ali nije stavao. "Šta me gledaš?",upitao je Deniru koja je začuđeno gledala u njega.
"Koliko jedeš",nasmijala se glasno.
"Pa kada baš ne možeš dalje trebaš nastaviti,tako ja sa jelom ne mogu dalje,ali nastavljam",dignuo je pogled i umazanih usana namignuo mi.
Šta ovo treba značiti?
Trebao me sinoć samo lupnuti šakom,u moje tijelo alkohol više nikada neće doći. "Da ti pomognem",ustala je Denira i pokupile smo zajedno svo posuđe stavljajući ga u perilicu za suđe.
"Ignoriši Paulinu molim te,šta se sinoć desilo?",upitala me i nisam mogla da joj ne ispričam.
Na moje pričanje je negdje vrisnula,negdje krenula da se ježi ,a na neke smeje. "Slatko u suštinu",namignula je.
"Ti sama znaš da to ne bi išlo on je sa Paulinom ,ja ne želim dda niti jedno ometam zato molim te ćuti ne mogu djevojci pogledati u oči kao ni njemu",spustila sam glavu.
Podbočila je ruke na kukovima. "Ma je li ,a ona tebe može i on zajedno s njom? Prvo sada te uvrijedila ti si šutjela nemoj biti glupa",udarila me lagano po glavi i otišla iz kuhinje.
Kada sam se okrenula ,sudarila sam se sa Alkasom. "Oprosti",moram prestati zabijati se u ljude ovako iznenada ,ponekada vrisnem,a nekada se toliko uplašim da imam osjećaj da će mi srce iskočiti.
"Hej,ovaj Isla",zaustavio me okrećući prema sebi.
Upitno sam ga pogledala. "Nemoj se osjećati krivom to je bila greška",nasmijao se meni.
Da ,greška. Ubij me u pojam Alkase molim te i onako to svaki dan radiš psihički i koliko god poricala ,ali ovaj dečko mi se dopada.
"Da baš,greška",prozborila sam tiho i izašla iz kuhinje gdje me za stolom čekala Denira i Paulina koja je gledala u svoj najnoviji iPhone.
Začula sam otključavanje vrata i ulaženje nečije do kuhinje. "Oh ,dobro jutro djeco jeste jeli? Kako ste?",upitao nas je gospodin Smith.
"Dobro jutro gospodine Smith,ja sam dobro kako ste vi?",upitala sam i nasmiješila se.
Obožavam ovog čovjeka.
"Ma dobro sam",odmahnuo je glavom,a Paulina je ustala.
"Dobro jutro tatice",zagrlila ga.
Otkud joj pravo?
Potapšao je po ramenu. "Ne zovi me tatom još nikad se ne zna možda neka druga postane moja snajka",namignuo mi je ,a to je sve čuo Alkas koji je ušao u dnevni boravak.
Progutala sam knedlu i naježila se od straha. "Ova debela koja nema granice ni u čemu ,čak je možda i kopile koje je neko ostavio njezinoj majci čak joj je i majka glupa",drsko je rekla i pogledala me ,a gospodin Smith je čekao moju reakciju pokušavajući je spriječiti da priča.
Alkas je skočio na noge i stao kod mene. "Ja nisam kopile ,mene je rodila poštena žena koja je sada ne tako zdrava samo se boj više sile koja će ti vratiti za sve uvrede,hvala vam vrijeme je da krenem",zažmirjela sam i krenula uz stepenice ,a Denira za mnom.
"Prevršila si svaku mjeru!",Alkas se dreknuo na nju.
"Glupa je!",dreknula se ona sada.
"Jebeno prestani to da govoriš odmah jebem ti",opsovao je glasno,a ja sam potrčala ka njegovoj sobi.
Denira je utrčala za mnom i zagrlila me. "Ne brini ona je samo razmažena uskoro odlazi ,ljubavi ne plači tvoja mama je žena kraljica molim te",zagrlila me ponovo jako dok sam ja jecala u njezinom zagrljaju.
Spremila sam svoje stvari plačući. "Ja nisam kopile",još glasnije sam zaplakala.
Volim svoju majku kao i svi ostali ljudi,oni su naši roditelji bez obzira na sve.
"Nisi kopile šta ti je smiri se ljubavotela",šla je do mene i zagrlila me.
Mislim da ću pasti u depresiju poslije ovoga.
Vrata su se naglo otvorila i lupila od zid najvjerovatnije malo ga i orunuvši. "Isla oprosti",dotrčao je do mene i čučnuo na koljena grleći me.
"Alkase,nisam kopile nisam ničijeg dečka otela",čim sam krenula pričati Denira je izletjela vani zatvarajući vrata.
Zagrlio me jako i nije puštao dok sam ja umirala gušeći se u suzama. Vjerovatno je baš ovo oni što mi je trebalo. "Oprosti mi što sam ušla u tvoj život i napravila haos",zažmirjela sam i pustila suze da teku.
"Hej,nisi napravila haos bez obzira na ljubomoru nije imala prava da te onako izvrijeđa",na neki način opet mi se činilo da staje u njezinu odbranu.
Klimnula sam glavom. Jednom kada odem neka ostanu njih dvoje sretni bez mene.
Ustala sam i izašla vani.
Tiho.Takva je i bila,tiha i povučena.Ali ta,ta je znala da voli kao nijedna.
A/N
Evo još jedan nastavak oprostite što nastavci dolaze sporije nadam se da opraštate 😢.Gubite vi volju,gubim je i ja.
