Olive's P.O.V.
„Liv?" humnem kada začujem svoje ime, „Zašto mi nisi rekla da je Mason tako zgodan?" Pogledam sa svojeg mobitela na Jess koja se mota po kuhinji i pokušava skuhati nešto jestivo.
„Zato što i nije?" Uzvratim joj pitanjem, dajući joj pogled kao da su joj izrasle dvije glave prije nego li se vratim tipkanju na mobitel. Pokušavajući biti što nezainteresirana za razgovor, možda me tako ostavi na miru. Jer mi se stvarno ne da razgovarati o njemu.
„Jesi li ti slijepa ili što?" Upita me glupavo, osjećajući njezin pogled na sebi, no ja i dalje nastavim pogledom prelaziti po mobitelu. „Očito jesi," promrmlja si u bradu, misleći da ju nisam čula, ali jesam - uvijek ju čujem.
„Čula sam te."
„I pretpostavila sam," pogledam prema njoj, ugledajući ju kako koluta očima. „Ne stvarno," iz hladnjaka uzme mrkve, „Rekla si da je glup, ružan i bezobrazan, a ovo što sam vidjela na tulumu jučer je čista suprotnost - izuzet ovog bezobrazan, to mu dobro stoji." Slegne ramenima, okrenuta meni leđima i počne sa sjeckanjem mrkve.
„Nije ti on ništa dobro," kažem joj, nadajući se da odustati od njega - za njezino dobro, naravno. „Kloni ga se." Pogleda me preko ramena i nasmiješi mi se na jednu stranu.
„Ima li curu?" Upita me, kao da nije prije par sekundi čula što sam joj rekla. Ostavi nož sa strane i okrene se licem prema meni, te se nasloni leđima na radnu površinu iza sebe. Zategne rep na glavi te iza uha stavi pramenove koji su ispali iz njega.
„Ne znam, i nije me briga." Odgovorim joj, „A ne bi trebalo niti tebe zanimati." Kažem joj, zaključavajući mobitel te ga ostavim ispred sebe na stolu - pošto vidim da će ovaj razgovor potrajati. Nažalost.
„Zašto me ne bi trebalo?" Upita me, dok joj se na licu pojavi glupavi osmijeh. „Zgodan je, ne vidim razlog zašto me ne bi trebao zanimati muškarac kao što je on." Prekriži ruke preko prsiju, i podigne obrvu prema meni. I dalje na licu ima onaj glupavi osmijeh, jer zna da mi polako vadi živce.
„Kakav muškarac, Jess? On je još uvijek dijete." Odmahnem glavom, podsmjehujući se. „Govorim ti, makni se od njega dok je još vrijeme. Poznajem ga cijeli život i znam da on nije za tebe." Uozbiljim se, govoreći sa najboljim namjerama, ipak mi je ona najbolja prijateljica.
„Ili si ti samo ljubomorna." Slegne ramenima, gledajući sa zločestim osmijehom prema meni. Koliko god je volim, toliko mi u ovom trenutku ide na živce. I ona zna to, i zato još više dolijeva ulje na vatru.
Ipak je Jess jedna od tih osoba zbog kojih sve u tebi proključa i para ti izlazi iz ušiju, eventualno tek tada - kada se zadereš na nju ili joj uzvratiš - će prestati.
„Ja ljubomorna? To je najveća glupost što sam čula u zadnjih nekoliko dana." Odmahnem glavom, gledajući ju kao da je luda zbog ovoga što je rekla. „Jedino što radim jest pazim na tebe da ne ostaneš povrijeđena. Vjeruj mi, ja sam daleko od ljubomore." Kažem joj ozbiljno, misleći svaki dio ovoga što sam rekla.
„Reci mi jedan dobar razlog zašto ga mrziš." Podigne obrve prema meni, te skoči i sjedne na radnu površinu na kojoj je do malo prije bila naslonjena. Noge stavi jednu preko druge, te ruke za ravnotežu stavi iza sebe.
„Izgleda kao neki panker, ili što već. To je pr-" Pogleda prema meni teškim pogledom i namrgođenih obrva; prije nego li uspijem završiti svoju prvu rečenicu, naravno da me Jess mora prekinuti. Tko će drugi.
„To što ima par tetovaža - koliko sam uspjela iz daleka primijetiti - i što se oblači u crno ne znači da je panker. Možda samo to voli. I ako je panker, to ti ne daje za pravo da ga mrziš - što i sama znaš." Pogledam suzitih očima prema njoj, pitajući se na čijoj je ona strani.
YOU ARE READING
My handsome enemy
Teen Fiction❝Nije bilo dosta što sam ga morala viđati kod kuće, na obiteljskim ručkovima, večerama ili blagdanima - sada ga moram viđati i na drugom kraju kontinenta.❞ ❝Gledamo jedno drugo kao da ćemo se poljubiti.❞ All right reserved by asimaginato...