Hej ljudi, opet ja.
Pišem ovaj dio već treći put, Wattpad očito ne želi da odem.
Samo sam htjela reći da sam sada u potpunosti sigurna da se trajno povlačim. Ispala sam iz toka, predugo me nije bilo, izgubila sam kontakt s ljudima.
A i trebam vremena za sebe. Wattpad je postao obaveza, nema više tog užitka u pisanju.
Ovaj profil, ova priča, više nisam ja. Ja ne odlazim s Wattpada, samo LunaPhellan7
Imam još dva profila, jedan je _pricamtiprice, a drugi bih zadržala za sebe. Ako nekog stvarno zanima, neka mi se javi u inbox, ali mora obećati da neće nikome reći o kojem se usernameu radi.
Želim početi ispočetka, dati si novu priliku.
Ponovno uživati u pisanju i zaboraviti ovu priču na neko vrijeme.
Previše me podsjeća na stvari koje želim zaboraviti.
Ovaj username, alias koji sam si stvorila također.
Želim zahvaliti svima koji su pratili Elise i Tristena, a posebno kapy97 i ValentinaTyna koje su bile tu od samog početka i koje su komentirale svako poglavlje i hrabrile me da pišem dalje, koliko god loša neka poglavlja bila.
Spomenula bih i jeansgirlforever koja je ovu priču otkrila relativno kasno, ali je ostavila komentar baš onda kad sam odustajala od pisanja, a da ni sama to nije znala.
Spomenula bih još i Owl_Guardian i LetMeMakeStories, dvije prekrasne djevojke koje su pokazale više entuzijazma za neke moje priče nego ja sama.
Oh, mislim da sam vam dužna otkriti barem kraj.
Tristen i Elise nikada nisu trebali završiti zajedno. Imali bi romansu koja bi trajala neko vrijeme, ali bili su previše različiti da bi to potrajalo.
Susreli bi se opet u epilogu, nakon mnogo godina odrastanja, na onom istom krovu na obljetnicu Annine smrti. I priča bi tu završila, ostavila bih vama da odlučite kako bi njihovi životi dalje tekli.
Hvala vam na svemu.
Vaša,
LunaPhellan7
YOU ARE READING
Sve što ne govorimo.
Teen Fiction-A tebi? Oh, koliko samo stvari tebi nisam rekla. A željela sam da znaš, više od ičega. Ovo je priča o Njoj. O njenoj usamljenosti, strahu, prijateljstvu. Priča je to o dvoje mladih ljudi koji su nekoć bili prijatelji. I o nekoliko stotina pisama ko...
