Naslonjena na prozor
pogledom je pratila pahuljice
kako se spuštaju iz nebeskih visina i
prekrivaju drveće, krovove kuća i ceste.
Svaka toliko različita od druge, toliko posebna,
tako jedinstvena.
Vratila su joj se sjećanja iz djetinjstva
kada se spuštala niz nasip na sanjkama i vrećama pritom uživajući
na svježem zimskom zraku.
Voljela je snijeg oduvijek,
tu savršenu idilu koja je ovaj svijet bar na tren
pretvarala u svojevrsnu bajku,
netaknutu i savršenu u očima onih koji su znali cijeniti i primjećivati sitnice.
Snijeg, knjiga i tišina,
bila je to za nju, savršena zimska idila.
YOU ARE READING
Druga strana mjeseca
PoetryKao što mjesec ima dvije strane, jednu koju uvijek vidimo i drugu koju ne vidimo, tako ih ima i čovjek. U ovoj zbirci pjesama i kratkih priča (rečenica) ću pisati upravo o toj drugoj strani, onoj strani koju ne pokazujemo drugima.
