Amonijum
| |||
Nazivi | |||
---|---|---|---|
IUPAC naziv
Amonijum
| |||
Sistemski IUPAC naziv
Azanijum[1] | |||
Identifikacija | |||
3D model (Jmol)
|
|||
ChEBI | |||
ChemSpider | |||
MeSH | D000644 | ||
| |||
Svojstva | |||
NH 4 | |||
Molarna masa | 18,04 g·mol−1 | ||
Kiselost (pKa) | 9.25 | ||
Struktura | |||
Oblik molekula (orbitale i hibridizacija) | Tetraedralna | ||
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |||
Reference infokutije | |||
Amonijum katjon je pozitivno naelektrisani poliatomski jon sa hemijskom formulom NH
4. On se formira protonacijom amonijaka (). Amonijum je isto tako opšte ime za pozitivno naelektrisane ili protonovane supstituisane amine i kvaternarne amonijum katjone (NR
4), gde je jedan ili više atoma vodonika zamenjen organskom grupom (označenom sa R).
Kiselo bazna svojstva
[уреди | уреди извор]Amonijumski jon se formira kad amonijak, koji je slaba baza, reaguje sa Brenstedovim kiselinama (donorima protona):
- H NH3 → NH
4
Amonijum jon je blago kiseo i reaguje sa Brenstedovim bazama, pri čemu se vraća u nenaelektrisani molekul amonijaka:
- NH
4 B− → HB NH3
Tretman koncentrovanih rastvora amonijačnih soli sa jakom bazom dovodi do oslobađanja amonijaka. Kad je amonijak rastvori u vodi, mala količina se pretvara u amonijumske jone:
- H2O NH3 ⇌ OH− NH
4
Stepen u kome amonijak formira amonijačne jone zavisi od pH vrednosti rastvora. Ako je pH nizak, ravnoteža se pomera na desno: više amonijačnih molekula se konvertuje u amonijum jone. Ako je pH visok (koncentracija vodoničnih jona je niska), ravnoteža se pomera na levo: hidroksidni jon apstrajuhe proton iz amonijum jona i generiše amonijak.
Formiranje amonijumskih jedinjenja se isto tako može odvijati u parnoj fazi; na primer, kad amonijačna para dođe u kontakt sa hlorovodoničnom parom, nastaje beli oblak amonijum hlorida, koji se vremenom sleže u vidu čvrstog tankog belog sloja na površinama.
Konverzija amonijuma nazad u amonijak se lako ostvaruje dodavanje jake baze.
Amonijum soli
[уреди | уреди извор]Amonijum katjon je prisutan u raznim solima kao što su amonijum karbonat, amonijum hlorid, i amonijum nitrat. Najjednostavnije amonijum soli su veoma rastvorne u vodi. Jedan izuzetak je amonijum heksahloroplatinat, čije formiranje je nekad korišteno kao test za amonijum. Amonijum soli nitrata i posebno perhlorata su veoma eksplozivne. U tim slučajevima amonijum je redukujući agenas.
U jednom neobičnom procesu, amonijum joni formiraju amalgam. Ovakva jedinjenja se pripremaju elektrolizom amonijum rastvora koristeći živinu katodu.[4] Ovako formiran amalgam se vremenom razlaže uz otpuštanje amonijaka i vodonika.[5]
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Међународна унија за чисту и примењену хемију (2005). Nomenclature of Inorganic Chemistry (IUPAC Recommendations 2005). Cambridge (UK): Royal Society of Chemistry – IUPAC. ISBN 0-85404-438-8. pp. 71,105,314. Electronic version.
- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ „Pseudo-binary compounds”. Архивирано из оригинала 27. 07. 2020. г. Приступљено 20. 04. 2018.
- ^ „Ammonium Salts”. VIAS Encyclopedia.