Андски кондор

Andski kondor; Vremenski raspon: 2.6–0 Ma kasni pliocen – holocen PreЄ Є O S D C P T J K Pg N ↓
	Andski kondor; (Vultur gryphus)
Status ugroženosti
	; Skoro ugrožen (IUCN 3.1)
Naučna klasifikacija
Domen:	Eukaryota
Carstvo:	Animalia
Tip:	Chordata
Klasa:	Aves
Red:	Cathartiformes
Porodica:	Cathartidae
Rod:	Vultur
Vrsta:	V. gryphus
Binomno ime
	Vultur gryphus; Linnaeus, 1758
	Rasprostranjenost andskog kondora
Sinonimi
	Vultur fossilis Moreno & Mercerat, 1891; Vultur patruus Lönnberg, 1902; Vultur pratruus Emslie, 1988 (lapsus);

Andski kondor (lat. Vultur gryphus) je vrsta južnoameričkog kondora i jedini pripadnik roda Vultur. Ima jedan od najvećih raspona krila među svim pticama na svetu (do 3,3 metra),^[2] veći raspon krila imaju samo albatros lutalica, južni kraljevski albatros, ružičasti nesit i kudravi nesit.^[3]

Opis

To je veliki crni strvinar s okovratnikom od belog perja i velikom svetlom skupinom perja na krilima, naročito kod mužjaka. Glava i vrat su skoro bez perja i zagasite crvene boje koja može porumeniti promenom raspoloženja ptice. Mužjaci imaju resicu na vratu i tamnocrvenu krestu na glavi. Raspon krila andskog kondora dostiže 270 − 320 cm.^[3] Za razliku od drugih grabljivica, mužjak (11–15 kilograma) je veći od ženki (8–11 kilograma).^[4] Prosečnom težinom od 10,7 kilograma Andski kondor je posle dalmatinskog pelikana (11,5 kilograma) najteža ptica letačica i zasigurno najteža kopnena ptica letačica.

Kondor je uglavnom lešinar koji se hrani leševima i to većih životinja kao što su jeleni ili stoka. Seksualnu zrelost dostiže s 5 ili 6 godina i gnezdi se na visinama do 5.000 metara, obično na nedostupnim rubovima litica. Obično polaže jedno do dvoje jaja. Kondor je jedna od najdugovječnijih ptica, te može živeti do 100 godina u zatočeništvu.

Nacionalni simbol

Andski kondor igra važnu ulogu u folkloru i mitologiji andskih kultura, te je tako postao nacionalnim simbolom Perua, Argentine, Bolivije, Čilea, Kolumbije i Ekvadora.

Ugroženost

Danas je gotovo ugrožen, prema lestvici Međunarodne unije za zaštitu prirode, uglavnom zbog gubitka staništa i indirektnog trovanja jedući strvine koje su ubili lovci. Kao odgovor na to, osnovana su uzgajališta u nekoliko južnoameričkih zemalja.