Prijeđi na sadržaj

Zvonimir Boban

Izvor: Wikipedija
Zvonimir Boban

Osobne informacije
Puno ime Zvonimir Boban
Rođenje 8. listopada, 1968.
Imotski, Hrvatska
Visina 183 cm
Pozicija Veznjak
Juniorski klubovi
Mračaj Runovići
Profesionalni klubovi*
Godina Klub Nastupi (golovi)
1985. - 1991.
1991. - 2002.
1991. - 1992.
2001. - 2002.
NK Dinamo Zagreb
Milan
A.S. Bari (posudba)
Celta Vigo (posudba)
0109 00(45)
0251 00(30)
0017 000(2)
0004 000(0)
Reprezentacija
1988. - 1991.
1991. - 1999.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
Hrvatska
0008 000(1)
0051 00(12)
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
Brončana medalja – treće mjesto Francuska 1998. Hrvatska
Zlatna medalja – prvo mjesto Čile 1987. Jugoslavija do 20
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Zvonimir Boban (Imotski, 8. listopada 1968.), hrvatski nogometaš

Legendarni kapetan i igrač hrvatske nogometne reprezentacije. Igrao je u sredini terena, u dresu s brojem 10. Uz Roberta Prosinečkog i Aljošu Asanovića Boban je najbolji vezni igrač kojeg je Hrvatska ikad imala. 1987. nastupa na U-20 Svjetskom prvenstvu u Čileu gdje osvaja zlato, a upravo je u finalu izveo posljednji jedanaesterac u seriji koji je odlučio pobjednika. Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" kao član reprezentacije 1998. i osobno 2002.

Klupska karijera

[uredi | uredi kod]

Igrao za klubove:

Većinu klupske karijere proveo je u AC Milanu, s kojim je 1994. godine postao prvak UEFA-ine Lige prvaka, te je također osvojio 4 naslova prvaka Italije. Zbog svog iznimnog doprinosa u uspjesima AC Milana, proglašen je najboljim stranim igračem u povijesti kluba. Veliku popularnost i nogometnu veličinu Zvonimira Bobana, najbolje pokazuje veličanstveni, vjerojatno i najveći, oproštaj od nogometa 7. listopada 2002. na Maksimiru, kada je Boban okupio mnoge nogometne legende, a prepun stadion uzvikivao njegovo ime.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kod]

Član jugoslavenske i hrvatske nogometne reprezentacije za koju je nastupio 51 utakmicu i postigao 12 golova.

Drugi najbolji igrač (iza Roberta Prosinečkog) juniorskog svjetskog nogometnog prvenstva u Čileu.

Vodio vatrene kao kapetan na EP u Engleskoj 1996.. i do trećeg mjesta na SP 1998. u Francuskoj.

Zanimljivosti

[uredi | uredi kod]

Nije prošao zahtjeve Hajdukovih skauta - nije im kao igrač puno obećavao i "imao je pretanke noge".

Poznat po "domoljubnom" skok-udarcu na jugo-milicajca, braneći Dinamova navijača od premlaćivanja, dok su u isto vrijeme navijači Crvene zvezde nekažnjeno divljali po stadionu na Maksimiru. Uz Bobana Dinamove su navijače skočili braniti Vjekoslav Škrinjar i Josip Kuže.[1]

Hrvatski radijski športski komentator Ivo Tomić ga je u svojim prijenosima nazivao "zagrebački nogometni ban Zvone Boban" (nakon što se koncem 1980-ih smjelo više govoriti o banu Jelačiću).

Izvori

[uredi | uredi kod]