Zoisit

Zoisit
	;
Općenito
Kategorija	Mineral
Kemijska formula	Ca2Al3[SiO4Si2O7]O(OH)
Identifikacija
Boja	siva, plava, crvena, žuta, zelenosiva, smeđa, a za Fe-varijetete ružičasta
Kristalni habitus	prizmatičan, izdužen smjerom osi c
Kristalni sustav	rompski, k.r. mmm
Kalavost	savršena po {010}, slaba po {100}
Lom	neravan do školjkast
Mohsova tvrdoća	6
Sjaj	staklast
Indeks loma	Np = 1,701, Nm = 1,702, Ng = 1,707
Ogreb	bijel
Gustoća	3,25 – 3,36
Prozirnost	proziran do poluproziran

Zoisit je kalcijsko-alumohidroksidni sorosilikat. Kemijska formula mu je Ca₂Al₃[SiO₄Si₂O₇]O(OH), gdje male količine aluminija mogu biti zamijenjene s manganom ili kromom.

Porijeklo imena

Zoisit je dobio imem po slovenskom znanstveniku Baronu Sigmundu Zoisu von Edelsteinu (Žiga Zois), koji je prepoznao da je ovo nepoznati mineral, kada mu ga je donio preprodavač minerala Simon Prešern, koji ga je pak otkrio na Svinškoj planini u Karintiji, 1805.. godine. Zoisit je najprije bio poznat pod imenom saualpit, prema samom lokalitetu gdje je pronađen (Svinšku planinu, naime, neki još nazivaju i Saualpe).

Opće značajke

Zoisit se pojavljuje kao prizmatični rompski monokristal ili u masivnim agregatima, a pronađen je u metamorfnim i pegmatitnim stijenama. Može biti plave do ljubičaste boje, zelene, smeđe, ružičaste, žute, sive ili bezbojan. Ima staklast sjaj i školjkast do neravan lom. Euhedralno su kristali isprutani paralelno s c-osi. Također, paralelno toj osi specigična gustoća je 3.10-3.38, ovisno o varijetetu. Zoisit ima bijeli ogreb i krt je.

Pokazuje dikroizam, a ponekad i jak trikroizam (tanzanit). Ima visok indeks loma (~ 1.7) i u mikroskopskim izbruscima pokazuje visok reljef. Ima mali dvolom i pokazuje anomalne interferencijske boje (veće no bi se moglo očekivati iz dvoloma).

Polimorfi i varijeteti

Zoisit ima i svog polimofa. To je klinozoisit, koji kristalizira u monoklinskom kristalnom sustavu i mnogo je češći u prirodi od samog zoisita.

Ako zoisit pokazuje izrazit trikroizam u bojama plava-crvena-žuta, nazivamo ga tanzanit, prema lokalitetu u Tanzaniji. Danas tanzanita tamo više nema jer je bio vezan samo za površinsku zonu tog ležišta. Cijenimo ga kao dragi kamen.

Ležišta i nalazišta

Zoisita ima u metamorfnim sredinama, u amfibolima; u bazičnim eruptivima kao produkt aliteracije nekih kalcijevih silikata. S epidotom i nekim filosilikatima tvori sosirit, koji nastaje hidrotermalnom izmjenom kalcijem bogatih silikata.

Izvori zoisita otkriveni su u Tanzaniji (tanzanit), Keniji (varijetet nazivamo anyolit, često nađen uz rubine), Norveškoj (tulit, ružičasti varijetet), Švicarskoj, Austriji, Indiji, Pakistanu i SAD-u.

Upotreba

Prozirni primjerci režu se u dragulje dok se poluprozirni i opáki (neprozirni) zoisiti koriste kao materijali u kiparstvu.