William Ouseley
| William Ouseley | |
|---|---|
 William Ouseley (naslikao S. Drummond) | |
| Rođenje | 1767. Monmouthshire, Wales, VB |
| Smrt | septembar 1842. Boulogne, Francuska |
| Nacionalnost |  Britanac |
| Zanimanje | oficir, putopisac, historičar |
| Poznat/a po | razvoju iranistike u UK |
| Suprug/a | Julia Frances Irving (vj. 1796.) |
| Djeca | William Gore Ouseley, još 5 sinova i 3 kćeri |
| Roditelji | kap. Ralph Ouseley Elizabeth née Holland |
| Rodbina | Gore Ouseley (brat) Gideon Ouseley (rođak) |
Sir William Ouseley (Monmouthshire, 1767. – Boulogne, septembar 1842.), britanski oficir, putopisac, historičar i orijentalist.
William Ouseley rođen je u velškom okrugu Monmouthshire i potječe iz anglo-irske porodice, otac mu je bio kapetan Ralph Ouseley, a majka Elizabeth née Holland. Imao je mlađeg brata Gorea (1770. – 1844.) koji je bio poduzetnik, diplomat i orijentalist, te rođaka Gideona (1762. – 1839.), metodističkog propovjednika i misionara. William, Gore i Gideon u mladosti nisu pohađali lokalne univerzitete i obrazovani su privatno. Godine 1787. dva brata napuštaju Wales – Gore postaje poduzetnik u Indiji, a William odlazi na studij u Pariz gdje se počinje interesirati za perzijsku književnost. Između 1788. i 1794. služio je u 8. pukovniji irskih kraljevskih draguna koja je tada bila stacionirana u Indiji i borila se u Četvrtom anglo-misorskom ratu (1789. – 1791.) i drugim sukobima. Kada je 1794. njegova pukovnija angažirana u Zapadnim Indijama i Flandriji, William Ouseley je prodao svoj čin i otišao u Leiden da nastavi studij iranistike.
Njegova prva knjiga, s tematikom razumijevanja čitanja perzijskih rukopisa, objavljena je 1795. u Londonu i bila je posvećena F. Rawdon-Hastingsu (1754. – 1826.), generalnom guverneru Indije od 1813. godine. Ouseley 1796. odlazi natrag u Englesku i godinu kasnije prima počasni doktorat od fakulteta Trinity iz Dublina, te počasni doktorat nauka od Univerziteta u Rostocku. Godine 1800. Ouseley je od C. Cornwallisa (1738. – 1805.), bivšeg generalnog guvernera Indije, nagrađen titulom viteza zbog promicanja orijentalnih studija. Nedugo nakon povratka u Britaniju, Ouseley je 6. 3. 1796. oženio Juliju Frances Irving s kojom je imao šest sinova i tri kćeri. Par je živio u Crickhowellu, gradiću na jugoistoku Walesa. Njihov najstariji sin William Gore (1797. – 1866.) kasnije će postati diplomat i autor popularnih knjiga i pamfleta o američkim institucijama i trgovini robljem.
Život Williama Ouseleyja kao džentlmenskog naučnika dugo godina je bio obilježen neuspješnim nastojanjima da dobije državnu potporu za putovanje u Iran i neostvarenom ambicijom da postane britanski ambasador na nekom orijentalnom dvoru. Međutim, zahvaljujući diplomatskoj karijeri svog brata Gorea uspio je ostvariti poznanstvo s kadžarskim poslanstvom A.-H. Ilčija (1776. – 1845.) koji je služio u Engleskoj tokom 1809. i 1810. godine, te postati bratovim sekretarom od 1810. i 1815. prilikom Goreove ambasadorske karijere na iranskom dvoru u Teheranu. Na put prema Indiji i Iranu krenuo je iz Portsmoutha u julu 1810. brodom HMS Lion, a vratio se dvije godine kasnije brodom HMS Salsette. Memoari Williama Ouseleyja naslovljeni kao Putovanja raznim zemljama Istoka (engl. Travels in Various Countries of the East) kasnije će postati važan historiografski izvor za britansko-iranske odnose iz vremena Napoleonskih ratova.
Ouseley je bio plodan autor i strastveni kolekcionar rukopisa. Njegov popis radova pokazuje da je slijedio dvostruku strategiju izdavanja tekstova – dio za široke mase, a dio za stručnjake. Između 1797. i 1801. Ouseley je objavio izvode safavidskih kronika K. A. Gafarija (u. 1567.), prijevod perzijskog opisa islamskog svijeta 10. vijeka čiji je autor geograf Ibn Havkal (u. 970-ih), te Bahtijarnamu, perzijsku priču u stilu široko popularnih 1001 noći. Bahtijarname je bila osobito uspješna kod britanske publike i redovno je bivala preštampana tokom 19. vijeka (u Londonu 1814., u Bombaju 1844., itd.). Slavni francuski orijentalist A.-I. Silvestre de Sacy (1758. – 1838.) napravio je francuski prijevod Ouseleyjevog djela o Ibn Havkalu i objavio ga u Parizu 1802. godine.
Ouseley je bio član Azijskog društva u Calcutti, počasni član kraljevskih društava u Edinburghu, Göttingenu i Amsterdamu, a izuzetno velik doprinos dao je i londonskom Kraljevskom književnom društvu. Mnogi od njegovih akademskih doprinosa objavljeni su u Orijentalnim zbirkama, štampanim u tri toma između 1797. i 1800. u Londonu. Tokom 1830-ih Ouseley je prodao svoju kolekciju od oko 700 rukopisa, no nastavio je s naučnim radom i 1832. objavio izvode geografskih djela S. Isfahanija iz 17. vijeka. Također, dvije godine ranije uredio je i engleski prijevod arapskih poslovica koje je prikupljao švicarski putnik i orijentalist J. L. Burckhardt (1784. – 1817.). William umire u francuskom gradu Boulogneu u septembru 1842. godine.
William Ouseley i njegov brat Gore danas su značajni s obzirom da su nastavili pionirski rad W. Jonesa (1746. – 1794.) na razvoju iranskih studija u Ujedinjenom Kraljevstvu. Sva trojica dijele zajedničko iskustvo boravka u Indiji, a njihove karijere ilustriraju kako su britanski ekonomski interesi u Indiji indirektno utjecali na razvoj iranskih studija. Jedan od primarnih razloga tome je i činjenica da je perzijski jezik bio lingua franca na mogulskom dvoru i njegovo poznavanje Britancima je olakšavalo interakciju s indijskim velikašima. Usprkos Ouseleyjevim doprinosima razvoju iranistike, britanski orijentalist P. Avery (1923. – 2008.) smatra da su konstantna odbijanja sponzoriranja njegovog putovanja u Iran i kasnija disperzija njegove kolekcije rukopisa bili veliki korak unatrag za naučnu disciplinu.
- Monografije
- (en) Persian Miscellanies: An Essay to Facilitate the Reading of Persian Manuscripts, with Engraved Specimens, Philological Observations, and Notes Critical and Historical (1795.), London: Richard White
- (en) The Oriental Collections: Consisting of Original Essays and Dissertations, Translations and Miscellaneous Papers, Illustrating the History and Antiquities, the Arts, Sciences, and Literatures of Asia (1797. – 1800.), tri toma, London: T. Cadell & W. Davies
- (en) Observations on Some Medals and Gems, Bearing Inscriptions in the Pahlavi or Ancient Persick Character (1801.), London: Oriental Press
- (en) Travels in Various Countries of the East; More Particularly Persia (1819. – 1823.), tri toma, London: Rodwell and Martin
- (en) Catalogue of Several Hundred Manuscript Works in Various Oriental Languages (1831.), London
- Prijevodi i uređivanja perzijske i arapske literature
- (en) Kazi Ahmed Gafari: Epitome of the Ancient History of Persia (1799.), London: T. Cadell & W. Davies, pr. i ur. W. Ouseley
- (en) Ibn Havkal: The Oriental Geography of Ebn Haukal, an Arabian Traveller of the Tenth Century (1800.), London: T. Cadell, and W. Davies, pr. W. Ouseley
- (en) The Bakhtyar Nameh, or Story of Prince Bakhtyar and the Ten Viziers (1801.), London: J. Debrett, pr. i ur. W. Ouseley
- (en) Arabic Proverbs, or the Manners and Customs of the Modern Egyptians (1830.), London: J. Murray, pr. J. L. Burckhardt, ur. W. Ouseley
- (en) Sadik Isfahani: The Geographical Works A Critical Essay on Various Manuscript Works, Arabic and Persian, Illustrating the History of Arabia, Persia, Turkomania, India, Syria, Egypt, Mauritania, and Spain (1832.), London: Oriental Translation Fund, pr. i ur. W. Ouseley
- Neobjavljena djela
- (en) Letters (1794. i 1809.), James Marshall and Marie-Louise Osborn Collection, Beinecke Rare Book and Manuscript Library, Yale University, New Haven, Connecticut
- (fa) Amanat, Abbas (1983.). Hamrah-e Mirza Saleh az Esfahan be Tehran. Ajanda. 9. str. 36.-49. i 86.
- (en) Avery, Peter (20. 7. 2004.). Ouseley, William. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
- (en) Lane-Poole, Stanley Edward (2004.). „Ouseley, Sir William (1767–1842)”. Oxford Dictionary of National Biography. Oxford; New York: Oxford University Press. DOI:10.1093/ref:odnb/20957. ISBN 9780199562442. OCLC 4916034578.
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: William Ouseley |
