Włodawa
Włodawa
Włodawa | |
|---|---|
grad | |
 Zastava  Grb | |
  Włodawa | |
| Koordinate: 51°32′42″N 23°33′12″E / 51.544962°N 23.553340°E | |
| Država | Poljska |
| Oblast | Lublinsko |
| Povjat | Włodawski |
| Gradsko pravo | 1534. |
| Uprava | |
| • Gradonačelnik | Wiesław Muszyński |
| Površina | |
| • Ukupno | 17,97 km² |
| Nadmorska visina | 173 m m |
| Stanovništvo (2022) | |
| • Ukupno | 12.266 |
| • Gustina | 683/km² |
| Vremenska zona | UTC 2 |
| • Ljeti (DST) | UTC 3 |
| Poštanski broj | 22-200 |
| Pozivni broj | ( 48) 082 |
| Registarska oznaka | LWL |
Włodawa[α 1] je grad u Poljskoj, glavni grad okruga Włodawa unutar Lublinskog vojvodstva. Nalazi se na samoj granici sa Bjelorusijom i Ukrajinom.
Grad se nalazi na granici Poljske sa Bjelorusijom i Ukrajinom, na obalama rijeke Bug, 51 kilometar od Chełma u Poljskoj i Bresta u Bjelorusiji, 64 kilometra od Terespola, 86 kilometara od Lublina i 77 kilometara od Ljubomilja u ukrajinskoj Volinskoj oblasti u Ukrajini. Centar grada je udaljen jedan kilometar od obale Buga i šest kilometara od točke gdje se susreću tri granice.
Mjesto Włodawa se prvi put spominje u historijskim zapisima iz 1242. godine. Prvi pisani spomen grada je u jednoj staroslavenskoj kronici u kojoj se govori o boravku stanovitog kneza Daniela, koji je bježao pred Tatarima 1241. Godine 1446/47. okolna područja pripojena su Velikom kneževini Litve pa je rijeka Włodawka označavala granicu između Kneževine i Poljske krune unutar Poljsko-litavske državne zajednice. Godine 1475. Michał[α 2] i Aleksander Sanguszko[α 3] dobili su grad u zamjenu sa poljskim kraljem Kazimirom IV Jagelovićem. Sljedećih stô godina grad je postao dom porodice Sanguszko. Ovdje su izgradili svoj dvorac i razvili prosperitet grada. Sanguszkovići su iskoristili položaj na graničnom prijelazu koji je donosio dobre prihode. Godine 1534. Włodawa dobiva gradska prava, koja su potvrđena 1540. Tada počinje doseljavanje židovskog stanovništva, koje potiče trgovinu i obrt.[1] Položaj na velikoj rijeci Bugu pogodovao je brzom razvoju grada kao trgovačkog i prometnog središta.
Do kraja 16. vijeka Włodawa je prešla u ruke Andrzeja Leszczyńskog[α 4] i od tada je pripadala porodici Leszczyński za naredne generacije.[2] Kako je Leszczyński bio kalvinist, Włodawa je ubrzo postala važno središte protestantizma. Godine 1624. ovdje je sagrađena kalvinska crkva i škola.[3]
Između 1633. i 1648. sveštenik kalvinističke kongregacije u Włodawi bio je poljski historičar i pjesnik Andrzej Węgierski.[α 5][3] Godine 1634. u Włodawi je održana kalvinistički sinod, kojoj su nazočili izaslanici iz cijele Poljsko-Litavske zajednice.[3] Brojni protestanti iz Bohemije, Moravske i Šleske također su se u to vrijeme naselili u Włodawi.[2] Godine 1648. kozačko-tatarska vojska opljačkala je i razorila grad, pobivši gotovo cijelo stanovništvo, uključujući sve Židove.[2] Godine 1657. grad je ponovno opustošen, ovaj put od strane Šveđana tijekom „potopa”.[2] Jan III. Sobjeski i kasniji poljski kraljevi dali su pravo na četiri godišnja sajma.[3] Na tim sajmovima prodavali su se konji i, prije svega, volovi iz obližnjeg Volinja, a potonji su čak prodavani u Krakovu, Poznańu, Berlinu i Beču.[3] Ti sajmovi, kao i osnovna pravaŠablon:Enf na sol, pridonijeli su bogatstvu Włodawe.[3] U 17. vijeku Rafał Leszczyński,[α 6]otac budućeg poljskog kralja Stanisława Leszczyńskog, postao je vlasnik Włodawe, ali ju je zbog dugova prodao Ludwiku Pocieju.[α 7][2] Pociej je doveo Pavline iz samostana Jasna gora u Częstochowi i u Włodawu sagradio njihov samostan.[2] U 18. vijeku grad je bio vlasništvo porodica Pociej, Flemming, Czartoryski i Zamoyski.[2]
Nakon podjele Poljske, Włodawa je 1795. godine pripojena habsburškim posjedima.[3] Nakon austrijsko-poljskog rata iz 1809. povratili su ga Poljaci i uključili ga u kratkotrajno Varšavsko Vojvodstvo (1807-1815).[3] Godine 1815. postala je dio Kongresne Poljske, na početku samostalna kraljevina, koja je ubrzo postala satelit i konačno integrirana u Carsku Rusiju. Stanovnici Włodawe aktivno su se pridružili Januarskom ustanku 1863.[3] Nakon pada ustanka počele su krvave represije i pojačali su se pokušaji rusifikacije.[3]
Tijekom Prvog svjetskog rata grad su okupirali Nijemci.[3] Nakon povratka neovisnosti Poljske, Włodawa je postala sjedište istoimenog okruga (powiat włodawski). Tijekom Poljsko-sovjetskog rata (1919-1921) nakratko su ga okupirali Rusi, a zatim su ga ponovno zauzeli Poljaci 17. augusta 1920.[4] Godine 1939., prije početka Drugog svjetskog rata, Włodawa je imala 9.293 stanovnika.[3]
U gradu su bili jedan garnizon pukovnije teškog topništva i jedan divizion pješadijske artiljerije, koje su Pomeranska i Modlinska armija koristili u obrani Poljske od nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza. Włodawa je bombardirana od strane Luftwaffea 3. oktobra 1939.[3] Budući poljski ratni heroj Witold Pilecki[α 8] borio je se protiv osvajača kod Włodawe.[5] Poljska republika je pala krajem septembra 1939., tako da je Crvena armija prodrijela sa istoka nakon bitke kod Šacka (28. 9.) i bitke za Wytyczno (1. 10.), u neposrednoj blizini Włodawe. Sovjeti su držali grad do 1941. kada je pao pod Wehrmachtom u Operaciji Barbarossa (jun 1941). Pod njemačkom okupacijom, Włodawa je bila lokacija zarobljeničkog podlogora „Stalag 319” za savezničke ratne zarobljenike.[6] U blizini Włodawe (11 km) nalazio se Sobibór, gdje su Nijemci od maja 1942. do oktobra 1943. vodili logor smrti u kojem je ubijeno oko 250.000 osoba.
U Wlodawi, Poljaci, Ukrajinci i Bjelorusi su živjeli jedni uz druge stoljećima, ali 60% do 70% stanovništva prije holokausta su bili Židovi. Za vrijeme nacizma mnogi wlodavski Židovi su istrijebljeni u logoru Sobibor. Nakon rata ceste su popločane spomenicima sa židovskog groblja. Dijaspora wlodawskih Jevreja je rasuta po cijelom svijetu.
Od 1975. do 1998. Włodawa je bila dio Chełmskog vojvodstva (województwo chełmskie).
Svake godine se u Wlodawi održava festival triju kultura: poljske, jevrejske i pravoslavne ukrajinsko-bjeloruske.
- ↑ poljski Włodawa [vwɔˈdava], jidiš, וולאָדאַווע (Vlodave), ukrajinski Володава, bjeloruski Уладава ili Валодава, taraškevica Уладава, ruski Влодава.
- ↑ Michał Sanguszko, oženio Anu Kopaczewicz, umro je poslije 1501.
- ↑ Aleksander Sanguszkowic, veleposjednik iz porodice Sanguszko/Sanguš, starosta Volodimira. Bio je sin Sanguszka Fiodorowica i njegove žene Hanne. Umro je oko 1491.
- ↑ Andrzej Leszczyński (1559-1609), kalvinist.
- ↑ Andrzej Węgierski (1600-1649), poljski reformator, protestantski propovjednik, svećenik Jedinstva češke braće, rektor niže gimnazije u Lesznu, historičar reformacije, pjesnik, prevoditelj, službenik crkve u Włodawi.
- ↑ Rafał Leszczyński (1650-1703).
- ↑ Ludwik Konstanty Pociej (1664-1730), poljski plemić, komornik Bresta, rizničar, kaštelan i vojvoda Vilniusa, poljski hetman Litve.
- ↑ Witold Pilecki (1901-1948), poljski konjanički časnik iz Drugog svjetskog rata, obavještajni agent i vođa partizanskog otpora.
- ↑ Virtual Shtetl. „Jewish history of Włodawa” (pl). POLIN Museum of the History of Polish Jews. Olszewski E., Szczygieł R. (1991), Dzieje Włodawy, Lublin – Włodawa.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 „Historia miasta” (pl). Polesie24.pl. Pristupljeno 8. 10. 2019.
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 „History of Włodawa” (pl). Nasza.Wlodawa.pl official website. 2007. Arhivirano iz originala na datum 2007-01-28.
- ↑ Kowalski, Andrzej (1995). „Miejsca pamięci związane z Bitwą Warszawską 1920 r.” (pl). Niepodległość i Pamięć (Muzeum Niepodległości w Warszawie) (2/2 (3)): 169. ISSN 1427-1443.
- ↑ Pawłowicz, Jacek (2009). „Witold Pilecki – ochotnik do piekła” (pl). Biuletyn Instytutu Pamięci Narodowej (IPN) 4 (99): 89. ISSN 1641-9561.
- ↑ Megargee, Geoffrey P.; Overmans, Rüdiger; Vogt, Wolfgang (2022). The United States Holocaust Memorial Museum Encyclopedia of Camps and Ghettos 1933–1945. Volume IV. Indiana University Press, United States Holocaust Memorial Museum. str. 311. ISBN 978-0-253-06089-1.
