Prijeđi na sadržaj

Vatikanski kodeks

Izvor: Wikipedija
Stranice kodeksa

Vatikanski rukopis, označavan sa B ili 03 (Gregory-Aland), je rukopis Starog zaveta i Novog zaveta[1]. Jedan od najstarijih i najznačajnijih rukopisa je Novi Zavet, napisan na grčkom jeziku, i datira sa početka 4. veka. Vatikanski rukopis je napisan na tankom pergamentu, dimenzija 27×27 cm[1].

Nedostaje: 1 Moj 1,1-46,28; Ps 105,27-137; Jev 9,14-fin[1].

Grčki tekst rukopisa odražava aleksandrijski tip teksta[1][2].

Rukopis je napisan u Aleksandriji[3].

Prvo celovito fototipsko izdanje je objavljeno 1889. godine[4].

Od 1475. čuva se u Vatikanskoj biblioteci[1].

Stranice kodeksa

Povezano

[uredi | uredi kod]

Napomene

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Kurt Aland und Barbara Aland, Der Text des Neuen Testaments. Einführung in die wissenschaftlichen Ausgaben sowie in Theorie und Praxis der modernen Textkritik, Deutsche Bibelgesellschaft, Stuttgart 1981, S. 1118. ISBN 3-438-06011-6.
  2. Metzger, Bruce M.; Ehrman, Bart D. (2005), The Text of the New Testament: Its Transmission, Corruption, and Restoration. New York, Oxford: Oxford University Press, p. 68.
  3. F. C. Burkitt, Texts and Studies, p. VIII-IX.
  4. C. Vercellonis, J. Cozza, Bibliorum Sacrorum Graecus Codex Vaticanus, Roma 1868.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  1. Constantin von Tischendorf, Novum Testamentum Vaticanum. Lipsiae 1867.
  2. Frederic G. Kenyon, Our Bible and the Ancient Manuscripts (4th ed.), London 1939.
  3. Bruce M. Metzger, Manuscripts of the Greek Bible: An Introduction to Palaeography, Oxford University Press, Oxford 1981.
  4. Ph. B. Payne – P. Canart, The Originality of Text-Critical Symbols in Codex Vaticanus, Novum Testamentum, Vol. 42, Fasc. 2 (Apr., 2000), ss. 105-113.
  5. T. C. Skeat, The Codex Vaticanus in the 15th Century, JTS 35 (1984), 454-465.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]