Vasudeva I
Vasudeva I (kušanski: ΒΑΖΟΔΗΟ "Bazodeo", kineski: 波調 "Bodiao") u latinskim i grčkim izvorima (Misdeus ili Misdao) bio je kušanski/baktrijski car, poznat kao posljednji od "Velikih Kušana." Natpisi koji navode eru Kaniške od 64. do 98. sugeriraju da je njegova vladavina trajala od otprilike 191. do 225.
Posljednji natpis njegovog prethodnika Huviške sugerira godinu 187. a kineski podaci sugeriraju da je još uvijek bio na vlasti 229. Bio je posljednji veliki kušanski car, i kraj njegove vladavine koincidira sa prodorom Sasanida do sjeverozapadne Indije i osnivanjem indo-sasanidskih ili Kushanshah entiteta oko 240.
Njegovo ime Vasudeva je isto kao i ime Krišne, popularnog hinduskog božanstva, te je tako Vasudeva bio prvi kušanski kralj nazvan po hinduskom bogu. Vjeruje se da se preobratio na hinduizam za vrijeme svoje vladavine [1].
U kineskoj historijskoj kronici Sanguozhi (三國志), zabilježeno je kako je poslao danak caru Cao Ruiju od Weija godine 229. (3. gopdine Taihe 太和), :
- "Kralj Da Yuezhija Bodiao (波調) (Vāsudeva), poslao je izaslanika da preda danak i Njegovo veličanstvo mu je dalo titulu "Kralj Da Yuezhija blizak Weiju (魏)"." (Sanguozhi)
Bio je posljednji kušanski kralj koga spominju kineski izvori. Vladavina mu je koincidirala sa početkom opadanja kineske vlasti nad Centralnom Azijom, te je moguće da je Vasudeva ispunio vakuum vlasti u tom području. Nagla ekspanzija Dharmaguptaka budističkih grupa u Centralnoj Aziji u ovom periodu je također vezana uz te događaje.
Vasudeva je mogao biti idnijski kralj koji je vratio ostatke apostola sv. Tome iz Indije 232. a nakon čega su napisana sirijska Djela Tomina. Relikvije su trijumfalno vraćene u Edesu. Indijski kralj se naziva "Mazdai" u sirijskim, odnosno "Misdeos" ili "Misdeus" u grčkim latinskim izvorima, a što se vezuje uz riječ "Bazdeo" na kušanskim kovanicama Vasudeve, s obzirom da je miješanje "M" i "B" bilo često u antičkoj transkripciji indijskih imena[2]
- Falk, Harry (2001). "The yuga of Sphujiddhvaja and the era of the Kuṣâṇas." Silk Road Art and Archaeology VII, pp. 121–136.
- Falk, Harry (2004). "The Kaniṣka era in Gupta records." Harry Falk. Silk Road Art and Archaeology X , pp. 167–176.
- Sims-Williams, Nicholas (1998). "Further notes on the Bactrian inscription of Rabatak, with an Appendix on the names of Kujula Kadphises and Vima Taktu in Chinese." Proceedings of the Third European Conference of Iranian Studies Part 1: Old and Middle Iranian Studies. Edited by Nicholas Sims-Williams. Wiesbaden. Pp, 79-93.
- ↑ Coins of India Calcutta : Association Press ; New York : Oxford University Press, 1922
- ↑ Mario Bussagli, "L'Art du Gandhara", p255
| Prethodi: Huvishka |
Kušanski vladar |
Slijedi: Kanishka II |