Takamori Saigō
| Takamori Saigō 西郷隆盛 | |
|---|---|
 | |
Biografske informacije
| |
| Puno ime | Kokichi Saigō |
| Rođenje | 23. siječnja 1828. Kagoshima, Japan(tada  Šogunat Tokugawa)
|
| Smrt | 24. rujna 1877. Kagoshima, Japan
|
| Državljanstvo | japansko
|
Karijera
| |
| Čin | samurai |
| Ratovi | Boshin rat Pobuna u Satsumi |
| Važnije bitke | Bitka kod Tobe-Fushimi |
| Vojska |  Carska japanska vojska
|
Takamori (Takanaga) Saigō (西郷 隆盛 (隆永)? Kagoshima, 23. siječnja 1828. – Kagoshima, 24. rujna 1877.) je bio jedan od najutjecajnijih samuraja u povijesti Japana, čije je djelovanje obilježilo Edo i Meiji periode. Suvremena povijest pamti ga kao posljednjeg, pravog samuraja.[1] Rođen je kao Kokichi Saigō (西郷 小吉), a ime Takamori dobio je u odrasloj dobi. Pisao je i poeziju pod pseudonimom Nanshū Saigō (西郷 南洲).[2]
Saigō je imao ključnu ulogu u Restauraciji Meijija, služeći kao jedan od carevih zapovjednika u Boshin ratu, u kojem je ukinut šogunat. Nakon rata, Saigō je služio kao službenik u administraciji cara Meijija, pri čemu se ističe njegova uloga u poznatoj Seikanron debati, tokom koje je oštro zagovarao rat s Korejom. Nešto kasnije, Saigō je imao važnu ulogu u pobuni u Satsumi, pri čemu je zadobio tešku ozljedu kuka. Okolnosti njegove smrti su i danas nerazjašnjenje (postoje teze o tome da je počinio seppuku ili da je dobio pomoć pri tome kao i one da je podlegao ozljedama koje je zadobio, nakon čega mu je odrubljena glava, a njegovi suborci su objavili kako je počinio seppuku, u skladu s japanskom tradicijom), no poznato je kako je njegova smrt označila kraj pobune. Mnoge su legende kružile oko pronalaska njegove glave i njezine stvarne lokacije, no ona je na koncu pronađena i objedinjena s ostatkom trupla.
Podatak o njegovoj smrti je potaknuo brojne legende vezane uz Saigōa, mnoge od kojih su negirale samu činjenicu da je umro.
- ↑ History Channel The Samurai, video documentary
- ↑ Ravina, Mark. The Last Samurai: The Life and Battles of Saigō Takamori. John Wiley and Sons, 2011. Names, Romanizations, and Spelling (page 1 of 2). Retrieved from Google Books on August 7, 2011. ISBN 1-118-04556-4, ISBN 978-1-118-04556-5.
