Suzannah Ibsen
.jpg)
Suzannah Thoresen (Herøy, 26. jun 1836. – Christiania, 3. april 1914.) bila je Norvežanka koja je bila supruga dramatičara i pjesnika Henrika Ibsena te majka poznatog političara Sigurda Ibsena.
Suzannah Daae Thoresen rođena je u Herøyu 1836. godine. Njeni roditelji bili su Hans Conrad Thoresen (1802–1858) i njegova druga žena Sara Margrethe Daae (1806–1841). Nakon majčine smrti pri porodu, njezin otac oženio je obiteljsku guvernantu rođenu u Danskoj, Magdalene Kragh (1819–1903), koja je postala pjesnikinja, romanopisac, pisac kratkih priča i dramatičar. Njezina se obitelj nakon toga preselila u Bergen gdje je njezin otac bio dekan povijesne crkve Svetog Križa (Korskirken).
Nakon uspjeha prve javno uspješne drame «Gozba u Solhaugu» (Gildet på Solhoug, 1856), Ibsen je pozvan u književni salon Magdalene Thoresen. Tu je prvi put upoznao Suzannu i zaljubio se u nju. Henrik Ibsen je u to vrijeme bio redatelj u Norveškom kazalištu (Det Norske Theater) u Bergenu. Njih su dvoje bili prijatelji iz djetinjstva i sreli su se po drugi put na balu gdje cijelu noć nisu radili ništa osim pričali umjesto plesanja. Pritom je Henrik kasnije napisao pjesmu u kojoj izražava svoje divljenje prema njoj, a koja naizgled govori o toj noći.
Godine 1858. Suzannah prevela je «Graf Waldemara» (1847) njemačkog dramatičara Gustava Freytaga na norveški. Drama je prvi put izvedena u septembru 1861. godine. Zatim Suzannah je se zaručila za Henrika Ibsena u januaru 1856. i vjenčali su se u junu 1858. Njihovo jedino dijete, Sigurd Ibsen, rođeno je u decembru 1859. Sigurd, koji je također postao pisac i političar, oženio je Bergliot Bjørnson, kćer norveškog pisca Bjørnstjerna Bjornsona. Suzannah i Bergliotova majka Karoline Bjornson obećale su jedna drugoj kao djevojčice da će se njih dvoje vjenčati ako jedna bude imala sina, a druga kćer. Iako nisu ništa organizirali da se obećanje ispuni, njihova su se djeca vjenčala kada je to postalo moguće.
Suzannah je odgajala svog sina Sigurda sama, bez pomoći medicinske sestre, na način za koji se nadala da će ga očvrsnuti. Svojem je suprugu bila dadilja (kako je opisao Bjornson) i poticala ga je da piše svoje drame čak i kad je izgubio nadu, kao i kad je želio svoju pozornost preusmjeriti na slikanje. Očito mu je povremeno gurala olovku u ruku i bila je inspiracija za mnoge Ibsenove poznate likove, uključujući gospođu Alving iz Duhova (Gengangere), Noru iz Lutkine kuće (Et Dukkehjem) i Majku Åse iz Peer Gynta (Peer Gynt). Suzannah je bila toliko slična likovima koje je ona zapravo inspirirala, da kada je Ibsen čitao Peer Gynta svojoj obitelji i došao do redaka majke Åse, Sigurd je uzviknuo "Ali to je mama!". Njezina snaha Bergliot Ibsen napisala je knjigu o slavnoj obitelji njezina supruga pod naslovom De tre. Erindringer om Henrik Ibsen, Suzannah Ibsen, Sigurd Ibsen, objavljena u Norveškoj 1948., prevedena je na engleski i objavljena kao The Three Ibsens 1952.
