Somapura Mahavihara

Budističke ruševine bihara kod Paharpura
Budističke ruševine bihara kod Paharpura
Svjetska baština – UNESCO
	Bangladeš ; Somapura MahaviharaLokacija Somapura Mahavihare u Bangladešu
Registriran:	1985. (9. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	i, ii, vi
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

25°01′52″N 88°58′37″E / 25.03102°N 88.97706°E / 25.03102; 88.97706

Somapura Mahavihara (bengalski sanskrt: সোমপুর মহাবিহার, Shompur Môhabihar, što znači "Veliki samostan") je budistički samostanski kompleks iz 8. stoljeća pr. Kr., koji se nalazi uz moderno selo Paharpur, oko 68 km od grada Bogra^[1] u bangladeškoj pokrajini Naogaonu. On je jedan od najpoznatijih vihara (budističkih privremenih samostana) na Indijskom poluotoku i jedno od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Bangladešu. Nekada je bio važno vjersko i znanstveno središte ne samo za budiste, već i za džainiste i hinduiste, sve do 12. stoljeća. On predstavlja arhitekturu jednostavnih skladnih linija i pročišćenih plastičnih dekoracija, koja je snažno utjecala na vjersku arhitekturu sve do Kambodže i Jave. Zbog toga je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji od 1985. godine, i od tada je UNESCO s 5.6 milijuna dolara financirao njegovu zaštitu.

Povijest

Samostanski kompleks kod Pahrapura je osnovao indijski vladar iz dinastije Palla, Dharmapala (770.-810.), o čemu svjedoči pečat s natpisom: Shri-Shri-Somapura-Dharmapaladeva-Mahavihariyarya-bhiksu-sangghasya koji je otkriven^[2]. Tibetanski izvori, uključujući prijevode Dharmakayavidhi i Ratnapradipa Madhyamaka, te povijest Taranatha škole i monaha Pag-Sam-Jon-Zanga, navode kako je kompleks podigao Dharmapalin nasljednik, Devapala (oko 810.-850.) nakon osvajanja Varendre. Natpisi na stupovima navode petu godinu vladavine Devapalinog nasljednika, Mahendrapala (oko 850.-854.) koji se tu naziva Bhikhsu Ajayagarbha. Pag-Sam-Jon Long iz Taranathe navodi kako je samostan obnovio vladar Mahipala (oko 995.-1043.).

U 11. stoljeću je samostan uništen i spaljen, vjerojatno kada su kraljevi Varmana osvojili Vangu i ubili posljednjeg kralja Karunashrimitru. Stoljeće kasnije vihara je obnovljena i dodan je hinduistički hram božici Tari. Tijekom vladavine kraljeva Sena, u drugoj polovici 12. stoljeća, vihara je gubila na značaju da bi bila potpuno napuštena u 13. stoljeću kada je ovim prostorom zavladao islam.

Odlike

Kompleks, koji pokriva više od 11 hektara okruženih 5 metara debelim i 3–5 m visokim zidom, se sastoji od divovske središnje stupe oko koje su građevine kvadratične osnove sa 177 monaških ćelija za meditaciju. Uokolo se nalaze mnoge druge stupe, svetišta različitih veličina, a na tom mjestu su pronađene brojne ploče od terakote, kamene skulpture, natpisi, novčići, keramika i dr. Oni se čuvaju u muzeju koji je izgrađen uz lokalitet 1957. godine.