Progresivna evolucija
Progresivna evolucija ili ortogeneza je filogenetska transformacija koju ne prati morfološko-anatomsko i fiziološko pojednostavljivanje općeg plana građe organizama.[1] U toku ovakve evolucije hronološki mlađe skupine organizama (najmanje) isti ili viši stupanj složenosti općeg plana građe u odnosu na predačke. Progresivna evolucija se realizira putem anageneze (aromorfoze) i alogeneze i razvijenjem mogućih alomorfoza, tj. idioadaptacijom.[2][3][4][5]
Autogeneza je posebna verzija ortogeneze, koja u osnovi ima abiogenezu (hipoteza da je nastanak svake vrste uzrokovana vlastitomm spontanom generacijom).
| Kriterij | Darvinizam | Ortogeneza | Lamarkizam |
| Mehanizam |
Kratkoročna prirodna selekcija slučajnih genetičkih varijacija, nije vodeća i nije, sama po sebi, odredište. Obrane karakteristike su adaptivne i nasljedne; one imaju neophodnu adaptivnu vrijednost za preživljavanje u datim životnim uvjetima |
Suštinska snaga do savršenstva; prirodna selekcija je nevažna. Rezultirajuće karakteristike mogu biti potpuno neadaptivne. | Suštinska snaga do savršenstva i nasljeđivanja stečenih karakteristika (oba Lamarckova načela); prirodna selekcija se uključuje kasnije. |
|---|---|---|---|
| Zajednički preci | Nove vrste nastaju na osnovu bioraznolikosti. | Odbacije se biodiverzitet ili dugo kao nevažne; abiogeneza novih vrsta rezultat je paralelne evolucije. | Zavisno od citiranog izvora. I prije Darwina je pokazano da neke vrste imaju zajedničkog pretka, ali u odsustvu mehanizma neki i dalje odbacuju tu ideju. |
| Status | U modernizovanom obliku evolucijskih teorija nastaje neodarvinizam. | Pobija Darwinovo Porijeklo vrsta i neodarvinizam. | Nestao nakon Porijekla vrsta, iako je prikazani mehanizam prvi put opovrgnuo neodarvinizam. |
- ↑ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ↑ Campbell N. A. (1996): Biology. The Benjamin/Cummings Publishing Comp., Inc., Menlo Parc (CA), USA, ISBN 0-8053-1957-3.
- ↑ Lawrence E. (1999): Henderson's Dictionary of biological terms. Longman Group Ltd., London, ISBN 0-582-22708-9.
- ↑ Radoman P. (1971): Teorija organske evolucije. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd.
- ↑ Paramonov A. A. (1959): Kurs darvinizma. "Veselin Masleša", Sarajevo.
| evolucijski procesi |  | |
|---|---|---|
| mehanizmi populacijska genetika | ||
| koncepti evo-devo | ||
| evolucija taksonâ | biljke • četveronošci • dinosauri • delfini i kitovi • glavonošci • gljive • gmazovi • konji • insekti (leptiri) • lemuri • ljudi • mačke • mekušci • morske krave • pauci • psi • ptice • ramenonošci • ribe • sisavci • virusi (gripa • hepatitis C) • život | |
| evolucija organâ | bič • dlaka • DNK • endomembranski sustav • eukariotska stanica (hromatin) • jedra • mitohondriji • oko • plastidi • sisavačke slušne košćice • stanica • živčani sustavi (mozak) | |
| evolucija bioloških procesa | biološka kompleksnost • emocije • empatija • etika • eusocijalnost • kooperacija • metabolizam • monogamija • moral • mozaička evolucija • mnogostaničnost • ptičje letenje • spol • starenje • vid u boji (u primatâ) | |
| modovi specijacije | ||
| povijest evolucijske misli | ||
| ostale grane | ||
