Prijeđi na sadržaj

Pop-art

Izvor: Wikipedija

Integrisanje umjetnosti u sociološki kontekst, započeto dadaizmom, predstavlja i samu suštinu umjetnosti pop. Smjer nastaje praktično u isto vrijeme u SAD-u i Engleskoj. Njegov glavni cilj je uzdizanje naizgled banalnih predmeta i proizvoda svakodnevnog modernog života u Umjetnost. Interesuje za estetske vrijednost tog trivijalnog repertoara industrijske revolucije u modernom društvu, čija je vrijednost naizgled samo upotrebna i na koji se poslije i ne obrača pažnja. Takozvana "figuracija" pop art-a, prvi put se javlja u sjevernoameričkoj umjetnosti kada, Robert Rauschenburg u svojim "combine paintings" koristi industrijske proizvode, fotografije i komade krpa. U to vrijeme Jasper Johns pravi slike čiji je motiv nacionalni simbol, zastava SAD-a, alterišući i mjenjajući njihov prepoznatljivi kolorit, igrajući se likovnim formalistićkim jezikom, bez naizgled, bilo kakvih drugih pretenzija. Takodje slika realistično, živim koloritom, konzerve piva "Campbell", kao ironičnu antitezu abstraktnom ekspresionizmu.

Dok su u Americi dadaističke demonstacije protiv "Umjetnosti", činile ćeliju začetnicu Pop art-a, u Engleskoj je to bila autoktona subkultura, čije su glavne medije za rasprostiranje činile reklamne plakate, žuta štampa, lustracije naučne fantastike i stripa.

Poznati njujorški umjetnici ujedno sa svojim kolegama sa zapadne obale, Claes Oldenburg, Roy Lichtenstein, Andy Warhol, Tom Wesselmann, James Rosenquist, Wayne Thieband, i Edward Ruscha, koriste privlačne fluorescentne boje, koje moderni čovjek lako prepoznaje sa neonskih reklama, komercijalnih centara i industrije spektakla, polazeći od njihove "slučajne egzistencije", transformišući tako svakodnevnicu u jedan novi spektakl "super star".

Tako Claes Oldenburg proizvodi gigantske plastične telefone, kupatila, utičnice i prekidače pravi od platna i oblaže ih transparentnom plastikom, (dajući im karakter surealističnog sadržaja), takođe stvara monumentalne torte i sendviče koje poslije izlaže na trgovima gradova kao "public sculpture".

Wesselmann slika Great American Nudes, pretvarajuci Pin-up Glamours u obične stilizovane ambleme.

Andy Warhol proklamiše konzerve supe i flaše Coca-Cola-e "superzvijezdama" isto onoliko kao što su to filmski idoli i zvijezde rock-and-roll-a.

Lichstenstein ukazuje na estetske vrijednosti vinjeta iz stripa preslikavjaući ih na ogromne table tehnikom retikulacije.

Umjetnici sa zapadne obale SAD-a, pokušavaju da, preko nadprirodne reprodukcije štampe i plakata, objasne tehnike grafičke propagnade i njene posljedice.

Engleski Pop art sa David Hockney-om, Allen Jonnes-om, Richard Hamilton-om, Peter Blake-om, Peter Philips-om, Jim Dine-om i R.B. Kitaj-om, pokušava da preko tehnika improvizacije i spontanosti, prikupi elemente momenta za vlastiti kreatorski repertoar.

Karakteristično za sve umjetnike Pop art-a je koriščenje tehnike "collage", preko kojeg se poslije ironično plasira vitalni sadržaj modernog čovjeka, manipulisanog konzumističkim društvom, socijalnim fetičizmom, preko trivijalnih idola i potrebe za čistim razbacivanjem.

Tako Pop-art izlaže okolnosti jedne civilizacije uslovljene industijskim napretkom, kritikuje modernu merkantilističku kulturu i ujedno učestvuje u samom mehanizmu.

"Pop art želi, bez ikakve iluzije, da stvari govore same za sebe", izjavio je negdje Andy Warhol.