Položaj LGBT osoba u Hrvatskoj
| Prava | |
| Legalizacija |  – 1977. godine
|
| Antidiskriminacioni zakoni | - Zabranjuje sve oblike diskriminacije i zakon prepoznaje zločin iz mržnje.
|
| Uzrast seksualne saglasnosti | – Izjednačeno na 14 godina, 1998. godine
|
| Brak | Ustavna zabrana od 2013 Ne. |
| Istopolna zajednica | – Životno partnerstvo od 2014.
|
| Usvajanje | Usvajanje je dozvoljeno [1]
|
| In vitro fertilizacija za lezbejke |
Ne |
| Vojska |
|
| Rodni identitet |
|
| LGBT u Hrvatskoj | |
| Organizacije | Iskorak, Kontra, Lori, LIGMA, Queer Zagreb, kugA, inQueerzicija |
| Događaji | Zagreb Pride, Queer Zagreb |
 LGBT portal
| |
Hrvatska je još uvek prilično konzervativna država pod jakim uticajem Katoličke crkve, što se posebno pokazuje u javnim reakcijama na teme koje se tiču lezbejki, gejeva, biseksualnih, transrodnih, panseksulanih, aseksulanih, aromantičnih i intersex osoba. Istopolni odnosi između muškaraca i između žena nisu zabranjeni, ali domaćinstva koja vode istopolni parovi ne uživaju jednak nivo pravne zaštite kao domaćinstva heteroseksualnih parova. Nekoliko aktivnih LGBT organizacija u Hrvatskoj utiče na postepene promene društvenog odnosa prema LGBT osobama.
Hrvatska od 2014. godine priznaje životna partnerstva osoba istog spola. Hrvatska je priznala istospolne zajednice 2003. godine kao neregistrirane kohabitacije.
Hrvatska je jedna od potpisnica Deklaracije Ujedinjenih nacija o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu.
U vreme SFRJ homoseksualnost, odnosno homoseksualni odnosi između muškaraca bili su kažnjavani po članu 186. stavu 2 Krivičnog zakona SFRJ. Predviđena kazna iznosila je do jedne godine zatvora. Do liberalizacije dolazi nakon ustavnih promena iz 1974. godine, kada se, reformom zakonodavstva i prenošenjem ovlašćenja sa federalnog na republički i pokrajinski nivo, ukida federalni krivični zakon. Dobivši ovlašćenje da samostalno donosi krivični zakon, Hrvatska je dekriminalizovala homoseksualnost 1977. godine.
Godine 1998. u saborsku proceduru ulaze izmjene i dopune Kaznenog zakona. Na predlog Vlade, donja granica za slobodno stupanje u seksualne odnose izjednačena je za homoseksualne i heteroseksualne osobe i iznosi 14 godina.
Hrvatska liječnička komora i Hrvatsko psihijatrijsko društvo od 1973. godine tretiraju homoseksualnost kao jednu od normalnih varijacija ljudske seksualnosti. Gejevima nije zabranjeno služenje vojske.
Hrvatski sabor je od 2003. godine usvojio nekoliko amandmana koje su predložile LGBT organizacije koje se tiču antidiskriminacionih odredbi.
U članu 6, stav 3, zabranjuje se: "diskriminacija na temelju spolne orijentacije". Član 16. Stav 2 istog zakona zabranjuje: "javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju."[2]
Prema članu 2, stav 1 Zakona o radu, zabranjena je "izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se zaposli […] na temelju […] spolnog opredjeljenja […]".[3]
U članu 77, koji definiše uslove upisa u institucije visokog obrazovanja, kaže se: "Sveu_ilište, veleu_ilište ili visoka škola utvr_uju postupak odabira pristupnika za upis na na_in koji jam_i ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, politi_ko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, ro_enje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob."[4]
Član 15, Zakona o elektroničkim medijima kaže da je u programskim sadržajima zabranjeno: "[…]poticati na diskriminaciju ili neprijateljstvo prema pojedincima ili skupinama, zbog njihova podrijetla, boje kože, političkog uvjerenja, svjetonazora, zdravstvenog stanja, spola, seksualnih ili drugih određenja ili osobina"[5]
U članu 8, Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji zabranjeno je: " poticati, pogodovati poticanju i širiti nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju i netrpeljivost, antisemitizam i ksenofobiju, kao i poticati na diskriminaciju ili neprijateljstvo prema pojedincima ili skupinama, zbog njihova podrijetla, boje kože, političkog uvjerenja, svjetonazora, zdravstvenog stanja, spola, seksualnih ili drugih određenja ili osobina"[6]
Zakon o športu, donet 2006. godine garantuje jednaku dostupnost sportu "bez obzira na dob, rasu, spol, spolnu orijentaciju, vjeru, nacionalnost, društveni položaj, političko ili drugo uvjerenje."[7]
Zakon o azilu, donet 2007. godine pod pojmom određena društvena skupina podrazumeva i "skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolne orijentacije"[8], kojoj se može odobriti privremena zaštita u Hrvatskoj ukoliko "[…] ih zemlja njihovog podrijetla nije spremna ili nije u mogućnosti zaštititi."
Zakon o volonterstvu iz 2007. godine uređuje da je organizator volontiranja dužan da postupa u skladu sa načelom jednakim mogućnosti bez obzira na: "dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje […]"[9]
Kazneni zakon iz 2006. godine prvi u Evropi uvodi pojam "zločina iz mržnje"[10]. Zakon definiše zločin iz mržnje kao "svako kazneno djelo iz ovoga Zakona, počinjeno iz mržnje prema osobi zbog njezine rase, boje kože, spola, spolne orijentacije, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, naobrazbe, društvenog položaja, dobi, zdravstvenog statusa ili drugih osobina"[11]
Ova odredba je prvi put primenjena 2007. godine kada je napadač na povorku Zagreb Pridea osuđen na 14 meseci zatvora.
Godine 2008. donet je opšti antidiskriminacioni zakon, pod nazivom "Zakon o suzbijanju diskriminacije". Zakon osigurava i podstiče jednakost i štiti od diskriminacije na osnovu "[…] rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije."[12]
Zakon iz 2014. godine zabranjuje svaki oblik diskriminacije nad životnim partnerima i djecom nad kojom životni partneri imaju roditeljsku ili partnersku skrb.[13]
| Istospolna aktivnost | (od 1977.)
|
| Saglasnost seksualne dobi | (od 1998.)
|
| Anti-diskriminacioni zakoni u zapošljavanju | (od 2003.)
|
| Anti-diskriminacioni zakoni o pružanju dobara i usluga | (od 2003.)
|
| Anti-diskriminacioni zakoni u svakom pogledu (uključujući neizravnu diskriminaciju, govor mržnje) |
|
| Istospolni brakovi | (Ustavna zabrana od 2013.)
|
| Priznavanje istospolnih parova (kao neregistrirane kohabitacije) | (od 2003.)
|
| Životno partnerstvo za istospolne parove | (od 2014.)
|
| Usvajanja djece drugog partnera | Partnerska skrb (od 2014.)
|
| Zajednička usvajanja od strane istospolnih parova | [14]
|
| Pravo na slobodnu vojnu službu |
|
| Zakonska promjena spola |
|
| Muškarci koji imaju spolni odnos s muškarcem mogu donirati krv |
|
| Komercijalno surogat majčinstvo | (Surogat je zabranjen za sve osobe)
|
| Medicinski potpomognuta oplodnja za lezbijske parove |
|
Dozvoljeni od 2015.
Hrvatska od 23. jula 2014. godine priznaje životna partnerstva za istospolne parove koja su jednaka bračnoj zajednici u svemu, osim u usvajanju djece. Životno partnerstvo sklapa se pred matičarem. Istospolni partneri koji žive u istom kućanstvu najmanje 3 godine, a nisu sklopili životno partnerstvo, smatraju se neformalnim životnim partnerima i uživaju ista prava kao i formalni životni partneri. Neformalno životno partnerstvo dokazuje se na isti način kao i izvanbračna zajednica, na sudu.
Formalno i neformalno životno partnerstvo definirani su kao zajednice obiteljskog života.
Hrvatska ne priznaje posvajanje istospolnim pratnerima. Međutim, formalni ili neformalni životni partner može postati partner-skrbnik djeteta ako drugi roditelj nije poznat ili mu je oduzeta roditeljska skrb. Ta je veza trajna, upisuje se u djetetov rodni list i podrazumijeva punu roditeljsku skrb. Partnerska skrb može se steći i nakon smrti životnog partnera koji je roditelj djeteta ako drugi roditelj nije živ, nije poznat ili je izgubio roditeljsku skrb. Kad su oba roditelja živa i imaju roditeljsku skrb, životni partner može, u dogovoru s roditeljima djeteta, odnosno jednim roditeljem ako ima samo jednog, ili sudskom odlukom, dobiti djelomičnu ili punu roditeljsku skrb nad djetetom životnog partnera.
Ustav Republike Hrvatske od 1. decembra 2013. ne dopušta uvođenje i sklapanje istospolnih brakova. Tako je odlučeno na referendumu sa nešto više od 65 % glasova izašlih birača, što je zapravo nešto manje od 25 % ukupnog broja birača u Hrvatskoj.
Hrvatska je priznala istospolne zajednice 2003. godine kao neregistrirane kohabitacije putem Zakona o istospolnim zajednicama preko kojeg su istospolni partneri mogli steći zajedničku imovinu i imali pravo na uzdržavanje partnera za vrijeme i nakon prestanka istospolne zajednice.[15]
U Zagrebu se od 2002. godine redovno organizuje parada ponosa LGBT osoba, pod nazivom Zagreb Pride.
- ↑ https://www.telegram.hr/zivot/sud-odlucio-da-istospolni-bracni-par-koji-je-ministarstvo-odbilo-ipak-smije-usvojiti-dijete/?fbclid=IwAR0GxX48lQAFFqIT2V_KGTecfcPxP2oSlGpciwHUmZN9Ir62UB-LV6eVKUc
- ↑ Zakon o ravnospravnosti spolova Arhivirano 2011-01-24 na Wayback Machine-u na sajtu Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske
- ↑ Zakon o radu, na sajtu Narodnih novina.
- ↑ Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju[mrtav link] na sajtu Nacionalnog vijeća za znanost.
- ↑ Zakon o elektroničkim medijima
- ↑ Zakon o HRT-u
- ↑ Zakon o športu
- ↑ Zakon o azilu
- ↑ Zakon o volonterstvu
- ↑ Zlocin iz mrznje uveden u Kazneni zakon[mrtav link]
- ↑ „Kazneni zakon”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2009-07-01.
- ↑ Zakon o suzbijanju diskriminacije
- ↑ Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola
- ↑ https://www.telegram.hr/zivot/sud-odlucio-da-istospolni-bracni-par-koji-je-ministarstvo-odbilo-ipak-smije-usvojiti-dijete/?fbclid=IwAR0GxX48lQAFFqIT2V_KGTecfcPxP2oSlGpciwHUmZN9Ir62UB-LV6eVKUc
- ↑ Zakon o istospolnim zajednicama
