Poliptih
Poliptih (od grčkog πολύ poli "mnogo" πτυχή ptihē "preklop") odnosi se na sliku ili reljef koji su složeni od više dijelova, ili tabli. Poliptih se ponekad zove i Krilni oltar.
Poliptih može biti dvodijelni- diptih (dvodijelna slika), ili trodijelni - triptih, četvorodijelni - tetraptih, peterodjelni - pentaptih, šesterodijelni - heksaptih, i tako dalje ovisno o broju tabli od kojih je složen (heptaptih-7, oktaptih -8, enaptih-9, dekaptih-10).
Termin poliptih se koristi za označavanje svih višedijelnih slika. Kod većine poliptiha centralna tabla je veća i zove se "glavna tabla", dok se ostale table zovu "bočne table" ili "krila". Kod pojedinih oltarnih poliptiha se krilne table mogu postaviti na različite načine, tako se dobijaju različiti "prizori" ili "otvaranja". Poliptisi imaju genezu od bizantinskih ikonostasa, a izuzetno su postali popularni za gotike i renesanse, većina poliptiha bila je napravljena kao pregrada ispred oltara - retabl u crkvama i katedralama. Formu poliptiha koristili su i japanski grafičari stila ukiyo-e u razdoblju Edo (17. - 18. st.)
Termin poliptih koristi se i za određene srednjovjekovne manuskripte, a posebno karolinške, u kojema su stupci na stranicama uokvireni tako da nalikuju na oltarne poliptihe. Poliptih se danas upotrebljava za oznaku svih višedjelnih slika, pa tako i stripova.
Neki od najslavnijih poliptiha:
- Poliptih Stefaneschi, oko 1320, rad Giotta
- Gentski oltar jedan od najslavnijih poliptiha braće van Eyck
- Isenheimski oltar, rad Matthias Grünewalda
- Poliptih Misericordia (1445.–1462.) djelo Piero della Francesca
- Poliptih Posljednjeg Suda (oko 1445-1450) djelo Rogier van der Weydena divovskih dimenzija 215 cm × 560 cm
- Poliptih svetog Augustina (1470.) rad Perugina
- Poliptih svetog Dominika (1506.–08.) rad Lorenza Lotta
