Pilipenda
Pilipenda je kratka pripovijetka Sime Matavulja. Prvi put je (sa podnaslovom: "Iz gornje Dalmacije") objavljena u mostarskoj "Zori", 1901. godine, a potom je uvrštena u zbirku "S mora i s planine". "Pilipenda" govori o teškom životu siromašnog srpskog pravoslavnog seljaka, koji ne želi preći u drugu vjeru, iako bi mu to pomoglo da lakše prebrodi tešku ekonomsku situaciju u kojoj se nalazi. Pripovijetka je bazirana na istorijskim činjenicama, odnosno na unijaćenju Srba u Petrovom polju (Dalmacija), koje se odigralo u 19. vijeku, počevši od 1832. godine, u selu Kričke.
Radnja je smještena u selu K. u Petrovom polju, 1843. godine. Selo K. je naseljeno samo pravoslavcima, od kojih su se neki već upisali u „carsku vjeru“, odnosno postali unijati (grkokatolici). U centru sela se nalazi mala pravoslavna crkva, dok se ogromna unijatska gradi na kraju sela. Zima je i vlada glad među stanovništvom, zbog izuzetno slabe ljetine. Sreska vlast dijeli žito narodu. Katolici dobijaju na poček (otplaćuju nakon nove ljetine), dok pravoslavci dobijaju na poklon, pod uslovom da postanu unijati.
Pilip Baklina (Pilipenda) je siromašan seljak, koji živi sa ženom Jelom, a dva sina su mu otišla na rad u Primorju. Ima starog magarca Kurijela, dvije kokoši i pijevca. Zbog teške situacije, odlučuje da proda u gradu (Drniš) jednu kokoš (Pirga) i kreće na put jašući magarca. Usput se pojavljuje lokalni mještanin, unijat Jovan Kljako. On nagovara Pilipendu da slijedi njegov primjer i da će mu tako biti lakše. Na to Pilipenda odgovara: Ja se uzdam u moga srpskoga Rista! Ako će mi pomoći, hvala mu, ako neće i onda mu hvala, jer mi je sve dao, pa mi sve može i uzeti, i dušu! Svađa imeđu njih se umalo pretvara u tuču. Jovan Kljako bježi, a Pilipenda iz bijesa udari štapom magarca Kurijela, nakon čega se posrami i zaplače.