Paul Henri Thiry d’Holbach
| Paul Heinrich Dietrich, Baron d'Holbach | |
|---|---|
| Prosvjetiteljstvo | |
| Zapadna Europa | |
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 8. prosinca 1723. Edesheim, okolica Landaua, Njemačka |
| Smrt | 21. siječnja 1789. Pariz, Francuska |
| Filozofija | |
| Škola/Tradicija | Francuski materijalizam |
| Glavni interesi | moralna filozofija, ateizam, determinizam, materijalizam |
| Inspiracija | |
Paul Henri Thiry, baron d’Holbach (pravo ime Paul Heinrich Dietrich; Edesheim, 8. XII. 1723. - Pariz, 21. I. 1789.), francuski filozof i enciklopedist njemačkog porijekla iz doba prosvjetiteljstva. Naturalizirani je francuski državljanin od 1749. Najpoznatiji je po promoviranju ateizma i materijalizma, a zbog bogatog nasljedstva stupio je u kontakt sa mnogim filozofima svojeg razdoblja te im stavio dio svojeg novca na raspolaganje. Denisu Diderotu je ostavio dobar dio svojeg imetka na raspolaganje,[1] te napisao 376 članaka za njegovu Enciklopediju, većinom o kemiji i znanstvenim područjima.[2]
Njegova najpopularnija knjiga je Système de la Nature ou Des Loix du Monde Physique et du Monde Moral (1770.; Sustav prirode ili zakoni svijeta fizike i svijeta morala), objavljena pod pseudonimom J.B. Mirabaud jer je zagovarao materijalizam u njoj i odbacivao religiju kao neistinitu i štetnu. Slavna je i Christianisme dévoilé (1761.; Otkriveno kršćanstvo), objavljeno pod pseudonimom umrlog prijatelja, N.A. Boulangera, u kojoj je kritički i objetkivno analizirao kršćanstvo kao nešto što je u suprotnosti sa razumom, znanjem i prirodom. Očekivano, taj je spis spaljen i zabranjen.
D'Holbach je rođen u Edelsheimu u sadašnjoj Njemačkoj u buržoaskoj obitelji i biva kršten 8. prosinca 1723. iako se smatra da je rođen nekoliko dana prije.[3]
O njegovom školovanju se brinuo stric Franciscus "Franz" Adam von Holbach, koji je emigrirao u Francusku i naglo se obogatio špekulativnim poslovima na pariškoj burzi, dovoljno da 1720. dobije plemićku titulu pod krunom regenta Filipa II. Orleanskog[4]. Pošto nije imao djece, veći je dio svog imetka i plemićku titulu pustio nećaku koji se s njim doselio u Francusku već u svojoj 12. godini života. D'Holbach se kasnije školovao na pravnom fakultetu sveučilišta u Leidenu u Nizozemskoj, u ono doba vrlo otvorenoj protoku novih ideja.[5] U Leidenu je osim pandekti i rimskog prava naučio engleski jezik i usavršio svoj francuski, koji će mu postati jezikom kojeg će najviše koristiti. Znanje engleskog jezika mu je povećalo dostupnost novih filozofskih djela, kao onih Thomasa Hobbesa i engleskih deista.[5]
Završivši školovanje u Nizozemskoj, cijeli je život proveo u Francuskoj. D'Holbach se sprijateljio s Denisom Diderotom i bio je jedan od najznačajnijih suradnika u pisanju L'Encyclopédie, koju je uređivao uglavnom anonimno, bojeći se političkih i pravnih posljedica zbog poglavlja o politici i religiji koje je napisao. Organizirao je debatne salone u svom domu koji su ubrzo postali najživlje druženje prosvjetitelja onog doba u Francuskoj i Europi i jedini salon za diskusije vođen od samo jednog čovjeka.[3]
D'Holbach se nakon školovanja preselio u Pariz 1749. godine i godinu dana kasnije oženio se s Basile-Geneviève d'Aine, kćerkom svoje dalje rođakinje. Stric Franz Adam Holbach se otvoreno zalagao za sklapanje ovog braka, pošto je Basile-Genevieve podrijetlom iz vrlo bogate buržujske obitelji. Vjenčanje s pripadnicom pariške buržoazije čvrsto je vezalo d'Holbacha za pariški društveni i kulturni krug i Francusku općenito.[6]
D'Holbachova supruga umire vrlo mlada već 27. kolovoza 1754. u svojoj 25. godini života, godinu dana nakon što je rodila njihovo prvo dijete, Françoisa-Pierre-Nicolasa. Talijanski pisac Alessandro Verri koji je u ono doba živio u Parizu u svom pismu bratu iznosi mišljenje da je d'Holbachov filozofski ateizam i njegova agresivna kritika religije djelomično vezana za tragičnu smrt supruge.[7] Suvremeni autori uglavnom odbacuju ovo objašnjenje, pošto je poznato da je d'Holbach već ranije zauzeo stavove skepticizma i filozofskog ateizma.[6]
Dvije godine nakon smrti supruge, d'Holbach stupa u svoj drugi brak u rujnu 1754. ovaj put s mlađom sestrom svoje prve žene, Charlotte-Suzanne d'Aine[6]. S njom je imao troje djece, jedno muško dijete 1757. i dvoje ženske djece, jednu početkom i jednu krajem 1759. Veliki d'Holbachov prijatelj Denis Diderot će u svojim pismima ljubavnici Sophie Volland opisati njegov drugi brak kao brak bez ljubavi, za razliku od prvog.[8][9]
Iako je većinu svog vremena provodio na svom ladanjskom imanju u Granvalu, D'Holbach je koristio svoje bogatstvo na organiziranje jednog od najpoznatijih i najraskošnijih pariških salona, koji su ubrzo postali važno mjesto okupljanja autora Enciclopedie.[10] (Sucy-en-Brie today N° 27 rue du Grand-Val on the outskirts of Paris (Département Val-de-Marne).[11][12]
Sastanci su se redovito održavali od 1750. do 1780. dvaput tjedno, četvrtkom i nedjeljom, u D'Holbachovoj kući u rue Royale. Uzvanici su bili isključivo muškarci, a sadržaj diskusija je često bio puno širi i na višoj razini nego na sličnim pariškim salonima.[13] To je privlačilo mnoge ugledne posjetitelje, koji su uz diskusije imali na raspolaganju i knjižnicu s više od 3000 svezaka i raskošnu gozbu. Drućenja u salonu nisu bila namijenjena samo materijalistima i ateistima. Prisustvovali su političari i diplomati iz različitih europskih zemalja, uz filozofe i intelektualce različitih ideja i svjetonazora, od racionalističkih kršćana, preko deista voltaireovskog tipa, do otvorenih materijalista i ateista. Uobičajeni sudionici su bili: Diderot, Grimm, Condillac, Condorcet, D'Alembert, Marmontel, Turgot, La Condamine, Raynal, Helvétius, Galiani, Morellet, Naigeon i neko vrijeme Jean-Jacques Rousseau.[14] D'Holbachov salon su posjetili i neki poznati britanski i američki intelektualci kao Adam Smith, David Hume, John Wilkes, Horace Walpole, Edward Gibbon, David Garrick, Laurence Sterne i Benjamin Franklin.[15]
D'Holbach je bio poznat po svojoj velikodušnosti, te je često financijski pomagao svoje prijatelje, uključujući i Diderota. Pretpostavlja se da je velikodušni ateist Wolmar iz Jean-Jacques Rousseauove Julie, ou la nouvelle Héloïse inspiriran D'Holbachom.[5]
Tijekom posljednjih godina života, d'Holbachovo se zdravlje naglo pogoršalo, djelomično i zato što su redom umrli gotovo svi njegovi bliski suradnici s kojima je obilježio francusko doba prosvjetiteljstva. Već je u 1777. godini doživio jak napad gihta i pijelonefritisa, što ga je gotovo usmrtilo. Diderot je u svojim bilješkama naveo da osim same bolesti zdravlje mu se pogoršala i navika agresivnih pokušaja samoliječenja pri kojima je znao uzimati i deset različitih lijekova na dan. Godine 1771. umire Helvetius, 1778. umire Voltaire, 1783. umire D'Alembert, a 1784. umire i njegov najvjerniji prijatelj Denis Diderot.
D'Holbach umire 21. siječnja 1789 u 66. godini života. Pošto su sva njegova protureligijska filozofska djela izdana u tajnosti i pod pseudonimiom, nisu postojale zapreke tome da se njegovo tijelo pokopa uz religijski obred. Pokopan je po kršćanskom obredu na groblju crkve Saint-Roch, uz svog prijatelja Diderota. D'Holbach nije doživio Francusku revoluciju koja je izbila nekoliko mjeseci nakon njegove smrti i koja će zauvijek promijeniti Francusku i Europu.[6]
Holbach je 1761. objavio esej Otkriveno kršćanstvo u kojem je razmatrao razne problematične dijelove u toj religiji. U uvodu je kritizirao razvoj ranog kršćanstva, koje je i samo počelo proganjati druge religije različite od nje:
Zapanjujuće je da će, u tim ranim danima, ljudi koji su i sami proganjani a s njima se postupalo sa nezadovoljstvom, i sami kasnije propovijedati netrpeljivost i progon.[16]
Kritički se osvrnuo i na priču o općem potopu, kao i na moral Boga u njoj:
Zbog prijestupa jednog čovjeka, cijela ljudska rasa mora trpiti Božji gnjev, te su opširno kažnjeni zbog nenamjernih grešaka svjetskim potpom. Bog se pokajao jer je nastanio Zemlju, te mu je lakše utopiti i uništiti cijelo čovječanstvo nego jednostavno promijeniti njihova srca.[17]
Po pričama iz Biblije u kojima se spominje Bog, Holbach zaključuje da je isti zapravo moralno upitno biće:
Takva je vjerna povijest Boga, koji je postavio temelj za kršćansku religiju. S obzirom na njegovo ponašanje, koje je tako čudno, okrutno i suprotno bilo kakvom razumu, da li je čudno vidjeti obožavatelje ovog Boga koji su neupućeni u svoje dužnosti, lišeni čovječnosti i pravde, te i sami žele asimilirati se u model barbarskog božanstva koje obožavaju? Kakvu milost ljudi mogu očekivati od Boga koji nije poštedio ni vlastitog sina? Kakvu milost može kršćanin, koji vjeruju u tu priču, pokazati svojim bližnjima? Zar nije za očekivati da je najsigurniji način udovoljavanja ovom Bogu oponašanje njegove okrutnosti i bijesa?[18]
Holbach se čudi ljudima koji misle da je normalan odnos Boga i ljudi taj da ljudi sve moraju učiniti za Boga a Bog im nikada ništa ni ne odgovora:
Ako Bog ima svoju pravdu, koja se u svojoj srži razlikuje od čovječje, mi ne znamo kakva je ona, te mu dajemo kvalitetu o kojoj nemamo pojma. Ako pretpostavimo da Bog ništa ne duguje svojim bićima, da je navodno tiranin, čije ponašanje nema nikakvih mjerila izuzev njegove vlastite ćudi, i koji ne može nastaviti biti model za nas, s obzirom da sve veze moraju biti obostrane; ako dakle Bog ne duguje ništa svojim bićima, kako ta bića išta mogu dugovati njemu? Ako, kao što nam stalno govore, ljudi su za Boga kao "glina u rukama lončara", onda moralni odnos ne može postojati između njih...Kako dobrota može biti pripisana Bogu koji je stvorio ljudsku rasu samo da bi ju zauvijek proklinjao?[19]
Holbach kritizira i Bibliju zbog nepostojanja neutralnih izvora koji potvrđuju njene navode te zbog raznih tajni u spisima:
Dakle, samo otkrivenje će postati dokaz o autoritetu otkrivenja...Govore nam, u namjeri da smanje naše sumnje, da se otkrivenje Božje sastoji od tajni; dakle, od stvari koje ljudski um ne može shvatiti. U tom slučaju, zašto je uopće bila potreba da progovori? Zašto bi se Bog otkrio čovječanstvu samo da bi ostao nerazumljiv? Zar nije takvo postupanje jednako smiješno kao što je nerazborito?[20]
Također napominje kako se radi o ljudima koji su prenijeli poruku Boga, a ne o samom Bogu:
Bog, kažu, je progovorio čovječanstvu. Ali kada je govorio? Prije tisućama godina, putem proroka i nadahnutih ljudi, koje je izabrao za svoje organe komuniciranja sa ljudima. Ali kako se može dokazati da je sam Bog govorio, izuzev od svjedočanstva samih osoba koji su se pretvarali da su primili njegove zapovijedi?[21]
Holbach retorički zaključuje da će radije vjerovati Filostratu da je postojao Apolonije iz Pergama, čije postojanje ne "šokira razum", nego da je Apolinije izvodio čuda.[22]
Kršćanska religija, prema sv. Pavlu, se utemeljila uskrsnućem Krista. Ako je tako, onda bi se to trebalo demonstrirati čovječanstvu na najjasniji i najneosporniji način...Zar nije nevjerojatno da je svemogućem Bogu lakše poremetiti tok prirode nego uvjeriti čovječanstvo u najočitije istine?[23]
Također odbacuje mučenike kao dokaz istinitosti ili ispravnosti neke relgije:
Mučenici ne dokazuju ništa, izuzev snagu entuzijazma, pogreške i svojeglavost uzrokovanu praznovjerjem, te barbarsku glupost onih koji progone svoje bližnje zbog religijskih mišljenja.[24]
Holbach smatra da su kršćani preuzeli ideju o raspodjeli duša na pakao, čistilište i raj od Platona koji je podijelio duše u tri razreda: čiste, ona koje se mogu izliječiti i neizlječive.[25]
Znanje Sokrata, Konfucija i gimnosofista iz Indije nije nipošto inferiorno u usporedbi sa učenjima Mesije ili kršćana.[26]
Iako je neizmjerno doprinjeo pisanju opće enciklopedije, više je poznat po svojim pisanim djelima iz filozofije. Sva su njegova djela pisana anonimno ili pod pseudonimima i tiskana izvan Francuske, najčešće u Amsterdamu u izdavačkoj kući Marc-Michel Rey, često potpisujući djelo imenom umrlih autora i s lažnom oznakom mjesta i vremena tiskanja[6]. U to je doba kraljev apsolutizam i utjecaj klera u Francuskoj nametnuo cenzuru određenim filozofskim idejama za prekršaje kojih su bile predviđene dugogodišnje zatvorske kazne i mučenje. Izdavanje svojih djela u tajnosti omogućavala su mu da izrazi svoja razmišljanja jasno i bez cenzure i autocenzure. D'Holbachovi filozofski radovi promicali su materijalizam i ateizam, te se danas uvrštavaju u filozofski pokret francuskog materijalizma. Godine 1761. pojavljuje se traktat pod naslovom Christianisme dévoilé ("Razotkriveno kršćanstvo") koje žestoko napada kršćanstvo i općenito religiju tvrdeći da je ona kočnica moralnom procvatu čovječanstva. Iako je djelo anonimno, povjesničari su ga na temelju njegovih drugih djela sa sigurnošću pripisali d'Holbachu.
Ovo je djelo kritizirao i Voltaire, koji je odbio optužbe za autorstvo i definirao opisane ideje "odbojnima". Voltaire se zalagao za filozofski stav deizma.[27] Ovom je filozofskom djelu slijedio niz sličnih: La Contagion sacrée (1768. - "Sveta zaraza"), Théologie portative (1768. - "džepna teologija") i Essai sur les préjugés (1701. - "Esej o predrasudi"). D'Holbachu je u promicanju svojih ideja pomagao Jacques-André Naigeon, njegov najuvjereniji sljedbenik.
D'Holbach je u Parizu upoznao Denisa Diderota, koji će mu kasnije postati nerazdvojni prijatelj. Diderot ga je već 1751. uključio u izazovni projekt L'encyclopedie koji je imao za cilj stvoriti opću zbirku znanja onog doba. D'Holbach je napisao oko 400 članaka za enciklopediju, od drugog sveska na dalje, pišući uglavnom članke o kemiji i geologiji i obilno se koristeći u to doba vrlo naprednom njemačkom tiskanom literaturom. Svoje je članke u pravilu objavljivao anonimno, potpisujući se samo znakovima kao što su crtice i točke. Osim članaka o prirodnim znanostima, pisao je i o političkim i religioznim temama, često opisujući religiju u negativnom svjetlu.
Godine 1770. D'Holbach je objavio njegovo najpoznatije književno djelo "Sustav prirode" (Le Système de la nature), pod lažnim imenom Jean-Baptiste de Mirabaud, sekretara Francuske akademije Académie Française koji je umro dest godina prije objave. U ovom filozofskom djelu D'Holbach niječe postojanje Boga, te odbija prihvaćanje argumenata "a priori" kao dokaza. Opisuje svemir kao skup materije u pokretu, determiniranu neumoljivim prironim zakonima uzroka i posljedice. Tvrdi da nema potrebe pozivati se na nadnaravne sile da bi se objasnilo nastajanje i postojanje stvari u prirodi.[28]
Sustav prirode je opširno djelo koje opisuje čvrsti naturalistički pogled na svijet. Neki su d'Holbachovi sljedbenici ukazali na to je ovakav pogled na svijet posljedica utjecaja njegovog bliskog prijatelja Denisa Diderota. Diderot bi čak mogao biti i autor nekih dijelova "Sustava prirode".[29] Neovisno o stupnju Diderotova utjecaja na stvaranje "Sustava prirode", d'Holbach je ovim djelom dosegao kulminaciju francuskog materijalizma i ateizma onog doba.[30]
D'Holbachova kritika religije je imala za cilj prvenstveno kritiku tadašnjeg morala. Po njegovom mišljenju, institucija Crkve je najveća prepreka društvenom boljitku. Temelji moralnosti se stoga ne bi trebali tražiti u svetim spisima, već u sreći:
Beskorisno je i gotovo nepravedno inzistirati na tome da čovjek bude moralan, ako istovrewmeno ne može biti i sretan. Dok god grijeh čini čovjeka sretnim, on će voljeti grijeh.[31]
D'Holbachove radikalne ideje temelje se na pretpostavci da bi ljudi trebali odbaciti pohlepu i da bi u svom postojanju morali biti motivirani potragom za "prosvijećenom sebičnošću", etičkim principom prema kojem promicanje interesa bližnjega suži i vlastitom interesu. On suprotstavlja ovaj princip praksi sebičnog zadovoljavanja samo vlastitih potreba. Petnaesto poglavlje prvog djela "Sustava prirode" nosi naslov "O istinskom čovjekovom interesu, ili o si on stvara iz sreće. Čovjek ne može biti sretan bez vrline."[32]
Mnogi su d'Holbachovi suvremenici ovo eksplicitno ateističko i materijalističko književno djelo smatrali posebno uznemirujućim, tako da je došlo do žestokih reakcija od strane Crkve i nekih filozofa. Katolička crkva je je zaprijetila francuskoj kraljevskoj kući uskraćivanjem financijske podrške ako ne zabrani tiskanje i opticaj ove knjige. Velik se broj intelektualaca u svojim djelima bavio pobijanjem teza iz "Sustva prirode". Katolički teolog Nicolas-Sylvestre Bergier napisao je kritiku ovog djela koju je naslovio "Pregled materijalizma" (Examen du matérialisme). Odgovor na ovo djelo je napisao i Voltaire u članku "Dieu" u Dictionnaire philosophique te Fridrik II. Veliki.
U eseju Ethocratie Ou Le Gouvernement Fonde Sur La Morale iz 1776., Holbach otvoreno zagovara i slobodu govora i slobodu tiska. Po njemu, samo vladavina tiranina bi se bojala slobode misli i izražavanja, dok bi mudra i pravedna vlada "uvijek prepoznavala povlastice slobode" koja unapređuje društvo. Ipak, on smatra da bi trebale postojati neke granice te dijeli pisce na one koji "smatraju da duguju nešto vrlini, moralu i svojim bližnjima" (kojima se treba dati potpuna sloboda) i one koji "kleveću, javno lažu ili iskvaruju nevinost, te je njihovo nečisto pisanje opasno za dobar moral."[33]
- ↑ Wilson & Reill 2004., str. 276
- ↑ „Paul-Henri Dietrich, baron d’Holbach”. Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
- ↑ 3,0 3,1 Chiara Pietroni, D'Holbach: il buon senso dell'ateismo UAAR, 2007.
- ↑ Cushing, Max Pearson: Baron D’holbach A Study Of Eighteenth Century Radicalism. Izdavač: Kessinger Pub. Co. (2004.), str. 5.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Michael LeBuffe, "Paul-Henri Thiry (Baron) d’Holbach", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Izdanje ljeto 2006.), Edward N. Zalta (ed.)[1]
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Pietroni, op. cit.
- ↑ Gianmarco Gasparri (a cura) Viaggio a Parigi e Londra (1766-1767) - Carteggio di Pietro ed Alessandro Verri, Milano, Adelphi, 1980.
- ↑ In: Diderot, Siamo tutti libertini. Lettere a Sophie Volland. 1759-1762
- ↑ Sebastiano Timpanaro, Introduzione a "Il buon senso" del barone d'Holbach, con osservazioni di Voltaire, Garzanti, 1985
- ↑ „Old photograph of the in 1949 destroyed building.”. Arhivirano iz originala na datum 2018-10-03. Pristupljeno 2012-08-16.
- ↑ Cushing, Max Pearson: Baron D’holbach A Study Of Eighteenth Century Radicalism. Kessinger Pub. Co. (2004), p.11
- ↑ „Pictures and a short presentation of the history of the building in french language”. Fr.topic-topos.com. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-03. Pristupljeno 2012-08-16.
- ↑ For an in-depth discussion of d'Holbach's "coterie", see Alan Charles Kors, D'Holbach's Coterie: An Enlightenment in Paris (Princeton University Press, 1976). Also Dena Goodman, The Republic of Letters: A Cultural History of the French Enlightenment (Cornell University Press, 1996)
- ↑ Frank A. Kafker: Notices sur les auteurs des dix-sept volumes de « discours » de l'Encyclopédie. Recherches sur Diderot et sur l'Encyclopédie. 1989, Volume 7, Numéro 7, p. 143–144
- ↑ Blom, Philipp, Enlightening the world: Encyclopédie, the book that changed the course of history, New York, Palgrave Macmillan, 2005, p. 124, ISBN 1-4039-6895-0
- ↑ Holbach 1761., str. 12
- ↑ Holbach 1761., str. 13
- ↑ Holbach 1761., str. 14
- ↑ Holbach 1761., str. 15
- ↑ Holbach 1761., str. 16
- ↑ Holbach 1761., str. 17
- ↑ Holbach 1761., str. 19
- ↑ Holbach 1761., str. 20
- ↑ Holbach 1761., str. 23
- ↑ Holbach 1761., str. 28
- ↑ Holbach 1761., str. 32
- ↑ Voltaire, Oeuvres, xxxvii. 23.
- ↑ Paul Henri Thiry, Baron d'Holbach, System of Nature; or, the Laws of the Moral and Physical World (London, 1797.), svezak. 1, str. 25.
- ↑ Virgil V. Topazio, "Diderot's Supposed Contribution to D'Holbach's Works", in Publications of the Modern Language Association of America, LXIX, 1, 195.4, str. 173.-188.
- ↑ Virgil W. Topazio, D'Holbach's Moral Philosophy: Its Background and Development (Geneva: Institut et Musée Voltaire, 1956.), str. 117.
- ↑ Paul Henri Thiry, Baron d'Holbach, System of Nature; or, the Laws of the Moral and Physical World (London, 1797), Vol. 1, p. 109
- ↑ „Chapter XV, Pt I, English translation, 1820”. Ftarchives.net. Pristupljeno 2012-08-16.
- ↑ Powers 2011., str. 137
- Paul Henri d’Holbach (1761). „Christianity Unveiled - Being An Examination Of The Principles And Effects Of The Christian Religion”. reasoned.org. Pristupljeno 25. ožujka 2013.
- Powers, Elizabeth (2011). Freedom of Speech: The History of an Idea. Bucknell University Press. ISBN 9781611483673.
- Wilson, Elle Judy; Reill, Peter Hanns (2004). Encyclopedia Of The Enlightenment. Infobase Publishing. ISBN 9780816053353.
- Sustav prirode - engleski prijevod
- Paul Holbach na Stanford enciklopediji
