Palma Stariji
| Palma Stariji | |
|---|---|
| Renesansa | |
 Jakob i Rahela, Galerija Drezden (oko 1520.-1525.) | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1480 Serina, Bergamo |
| Smrt | 1528 Venecija |
| Opus | |
| Polje | slikarstvo |
| Praksa | Venecija |
| Znamenita djela | |
sv. Barbara Tri gracije | |
| Influencija | |
Palma Stariji (* Serina, Bergamo 1480 - † Venecija, 1528), rođen je kao Jacopo Negretti, bio je talijanski slikar venecijanske slikarske škole. U talijanskom slikarstvu znan je kao Palma il Vecchio) da bi ga se razlikovalo od njegova pra nećaka Palme il Giovanea (Palme Mlađeg).[1]
U rodnoj Serini je vjerojatno vrlo malo boravio, vrlo brzo odlazi za Veneciju, koja je u to vrijeme predstavlja umjetničko i privredno središte sjeverne Italije. Prvi dokaz o njegovoj prisutnosti u Veneciji potječe iz 1510 godine, kad se pojavljuje kao svjedok kod jednog notara.
Ispočetka slika poput Andreje Previtalija, svog zemljaka iz Bergama), zatim na njega počinju utjecati venecijanski slikari; Giovanni Bellini i Giorgione (talijanski povjesničar umjetnosti Giulio Carlo Argan je vidio i utjecaj Vittorea Carpaccia). Zatim je počeo posjećivati Tizianovu slikarsku bottegu[2], gdje se zaljubljuje u slikarevu kćer Violante, ali uz to radi na brojnim narudžbama koje mu dolaze u velikom broju sa svih strana. Čitavo vrijeme je prijatelj i istovremeno konkurent Lorenza Lotta u borbi za bogate naručitelje.
Ono što je paradoksalno je da je od njega ostalo samo jedno potpisano djelo, Madonna, koja se danas čuva u Berlinu, tako da su mnoge njegove slike predmet su žestokih polemika među povjesničarima umjetnosti, jer neki ta djela pripisuju njemu, dok drugi ostalim venecijanskim slikarima; Giorgioneu, Belliniju, Carpacciu...
U svakom slučaju uvijek se da iščitati da je Palmino slikarstvo sretan spoj vrhunskog bogatstva boja, kome ne nedostaje i snažan precizni crtež.
Njegovo remek-djelo je oltar za crkvu Santa Maria Formosa u Veneciji. To je triptih na kojem je sv. Barbara između svetog Antuna Pustinjaka i sv Sebastijana. Drugi njegov vrlo poznati rad nalazi se danas u Dresdenskoj galeriji, to je slika, sa prikazom triju sestara u prirodi, ovu sliku često zovu Tri gracije. Treći njegov značajni rad, je otkriven u Veneciji 1900 godine, to je portret mlade žene za koju se drži da predstavlja Violante (Tizianova kći).
Ostala djela koja mu se pripisuju su; Posljednja večera u crkvi Santa Maria Mater Domini, sv.Marija sa sv.Jurjem i sv.Lucijom , u crkvi San Stefano u Vicenzi, Bogojavljenje, (u galeriji Brera, Milano), Poklonstvo pastira (Louvre, Pariz), Sveta obitelj sa sv. Katarinom, sv. Ivanom i darivateljima (Beli dvor, Beograd), Sveti Petar sa šest svetaca" i Uznesenje Blažene Djevice, (Gallerie dell'Accademia, Venecija) i Krist u Emausu (Galerija u Palači Pitti, Firenca).
Naslikao je puno slika s temom Svetih Razgovora (to mu je bila omiljena tema) najpoznatija od njih Sveta obitelj sa sv Ivanom Krstiteljem i sv Lucijom, u Galeriji dell'Accademia u Veneciji. Ostale poznate Svete konverzacije, čuvaju se danas u; Rimu (Galerija Borghese), Kölnu, Firenci (Uffizi i Pitti), Drezdenu, Münchenu i Beču.
