Prijeđi na sadržaj

Nisim Albahari

Izvor: Wikipedija
Nisim Albahari
Nisim Albahari
Datum rođenja(1916-01-28)28. 1. 1916.
Mesto rođenjaTešanj
Austro-Ugarska Monarhija
Datum smrti1992. (dob: 75 - 76)
Mesto smrtiSarajevo
SFR Jugoslavija
Član KPJ od1935.
Učešće u ratovimaDrugi svjetski rat (NOB)
Narodni heroj od27. 11. 1953.

Nisim Albahari (Tešanj, 1916Sarajevo, 1991), učesnik Narodnooslobodilačke borbe (NOB), narodni heroj Jugoslavije, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Bosne i Hercegovine.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Nisim Albahari je rođen 28. 1. 1916 godine u Tešnju u jevrejskoj porodici Avrama Albaharija.[1] U višim razredima gimnazije, koju je završio u Sarajevu], došao je u dodir sa revolucionarnom omladinom i učestvovao je u raznim njenim kulturnim, sportskim i političkim akcijama.

Posle završetka škole radio je, kao privatni nameštenik, u Sarajevu, gde je istovremeno nastavio i revolucionarnu aktivnost. Posebno se isticao u radu klasnog sindikalnog pokreta u Savezu privatnih namještenika i u SBOTIČ-u. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1935, a sledeće godine osuđen je na jednogodišnju robiju koju je izdržao u Sarajevu, beogradskojGlavnjači“ i na Adi Ciganliji.[1]

Posle povratka s robije, 1937 godine, ponovo se posvećuje u partijskom radu, a u aprilu 1940 godine, posle povratka s odsluženja vojnog roka, postao je član Mesnog komiteta KPJ za Sarajevo. Kao poznati partijski uhapšen je i poslat u koncentracioni logor u Ivanjicu, decembra 1940. godine, gde je ostao sve do 29. 3. 1941 godine.[1]

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije Nisim je, kao član Mesnog komiteta, bio aktivan u organizovanju ustanka u Sarajevu i okolini. Radio je na prikupljanju oružja i sanitetskog materijala, jačanju partijskih organizacija. Kasnije je radio na formiranju prvih partizanskih odreda u okolini Sarajeva. Bio je zamenik političkog komesara Semizovačke čete.[1]

Prilikom organizovanja partizanskih odreda na sektoru Vareš-Breza, zarobljen je u okolini Vareša i doveden je u ustaški zatvor u Sarajevu. Posle žestokog mučenja, pred samo streljanje, uspio je da, zajedno sa Isom Jovanovićem, sekretarom PK KPJ za BiH, Milutinom Đuraškovićem i Vasom Miskinom, pobegne iz zatvora i da prebaci se na oslobođenu teritoriju Romanije.[1]

Nisim Albahari govori prilikom puštanja kući zarobljenih domobrana. Početak svibnja 1945. godine.

Po dolasku na Romaniju, postavljen je za sekretara Okružnog komiteta KPJ za Narodnooslobodilački pokret Jugoslavije (NOP) odred „Zvijezda“, gde se istakao i kao borac. U toku Narodnooslobodilačkog rata prošao je mnoge borbe i jedinice, bio je: zamenik političkog komesara čete i bataljona u Šestoj istočno-bosanskoj brigadi, sekretar Okružnog komiteta KPJ za Romaniju, član Oblasnog komiteta KPJ za istočnu Bosnu, šef odeljenja OZNE za oblast Trećeg korpusa i dr.[1]

Posle oslobođenja Jugoslavije, završio je Visoku školu političkih nauka u Beogradu i nalazio se na raznim odgovornim dužnostima. Bio je izvesno vreme predsednik Saveza sindikata Sarajeva, član PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu i Centralnog komiteta (CK) Komunističke partije Bosne i Hercegovine (KP BIH), od osnivačkog kongresa 1948 godine.

Više od deset godina bio je u Centralnom komitetu načelnik Uprave za kadrove, član Izvršnog komiteta CK KP BiH. U više saziva biran je za poslanika Republike i Savezne skupštine. Bio je ministar rada, u Vladi SR Bosne i Hercegovine, sekretar Izvršnog vieća, sekretar Skupštine SR Bosne i Hercegovine, predsednik Organizaciono-političkog veća Skupštine SR Bosne i Hercegovine i član Saveta federacije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941 i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. 11. 1953 godine.[1]

Memoari

[uredi | uredi kod]

Napomenuo bih još jedan interesantan razgovoru susretu sa sovjetskim oficirima, majorom Nikolajem Jemeljanovim, ljekarom i predstavnikom Crvene armije pri Štabu 3. korpusa JA u Tuzli. Bio je prijatna i solidna ličnost, bez nadmenosti. Sjećam se da je tada u Tuzli operisao grlo drugu Maji. Jednom dok smo sjedili u Štabu Korpusa, pita on mene: »Imate li vi u OZN-i mnogo posla, imate li mnogo slučajeva samoranjavanja vojnika radi izbjegavanja borbi na frontu?« Ja sam ga začuđeno pogledao i rekao da mi nemamo ni jedan slučaj, da su naši borci svi dobrovoljno stupili u NOV. Potom sam ja upitao: »Zar u Crvenoj armiji ima takvih slučajeva?« »Eh, druže Nisime, kako je velika naša zemlja i kako se velik broj vojnika nalazi u Crvenoj armiji, pa eto ima i takvih koji izbjegavaju borbu.« Poslije ovoga razgovora često sam razmišljao o tome, i još više se sam uvjeravao kako je naša revolucija duboko patriotski prožela dušu našeg naroda i stvorila tako divnu oslobodilačku vojsku.[2]

Odlikovanja

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Jaša Romano, 1980, str. 313
  2. Nisim Albahari: Formiranje Odsjeka zaštite naroda i borba sa snagama kontrarevolucije, Tuzla u radničkom pokretu u revoluciji, knjiga III, Univerzal, Tuzla 1987.

Literatura

[uredi | uredi kod]
Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.
  • Narodni heroji Jugoslavije”. Beograd: Mladost. 1975. 
  • Amir Brka: Nisim Albahari, tragični revolucionar. Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2018.