Nasljedno pravo
Nasljedno pravo u objektivnom smislu tog pojma, je skup pravnih pravila kojima se za slučaj smrti jedne osobe - ostavitelja, uređuje prijelaz njene imovine (odnosno njezinih subjektivnih prava i obveza) na druge osobe - njezine nasljednike. Pojednostavljeno se može definirati kao skup pravnih pravila kojima se uređuje nasljeđivanje. Obuhvaća materijalne pravne norme koje određuju tko stječe položaj nasljednika, formalne pravne norme kojima se uređuje postupanje suda u nasljednim stvarima (ostavinski postupak), ali i druge radnje koje se provode u svezi s nasljeđivanjem. U širem smislu obuhvaća i kolizijske norme kojima se uređuju pitanja s međunarodnim elementom (međunarodno privatno pravo).
Nasljednog prava u subjektivnom smislu obuhvaća prava koja pojedinac stječe smrću ostavitelja, odnosno predstavlja ovlaštenje određene osobe da stupe u pravne odnose umrlog
Nasljedno pravo u objektivnom smislu dio je građanskog prava.
Nasljeđivanje je sredstvo za prevladavanje krize koja smrću pravnog subjekta (ostavitelja) nastupa u pravnim odnosima. Stoga nasljednik ima funkciju da nastavi one pravne odnose za koje odnosni pravni poredak smatra da je opravdano i potrebno da ih nastavi nasljednik, te da riješi one probleme koji nastaju uslijed ostaviteljeve smrti ili kojima prijeti opasnost da bi uslijed te smrti ostali neriješeni
- načelo nasljeđivanja uslijed smrti (nortis causa'),
- načelo obvezne neposredne univerzalne sukcesije,
- načelo nasljeđivanja na osnovi oporuje ili pripadnosti porodoci ostavitelja,
- načelo ravnopravnosti,
- načelo uvažavanja specifičnih prilika i potreba nasljednika,
- načelo ipso iure stjecanja,
- načelo dobrovoljnog stjecanja.
Da bi došlo do nasljeđvanja, odnosno zasnivanja nasljednopravnog odnosa, potrebo je ispunjavanje određenih pretpostavki:
- smrt ostavitelja ili proglašenjem umrlim,
- postojanje nasljednika,
- ostavina,
- osnova nasljeđivanja.
Potencijalni zakonski nasljednici su one osobe koje su zakonskim normama ovlaštene na stjecanje nasljednog prava.
Osnovna načela zakonskog nasljeđivanja:
- načelo porodične pripadnosti (znači da se ovlaštenje dobiva uslijed činjenice da se pripadalo istoj porodici kao i ostavitelj),
- načelo ograničenog kruga potencijalnih zakonskih nasljednika (znači da su ovlašteni oni koji su sa ostaviteljem bili povezani točno određenim porodičnim vezama),
- načelo uzajamnosti (u krug potencijalnih zakonskih nasljednika stavljeni su samo oni kojima bi i taj ostavitelj bio potencijalni nasljednik),
- načelo ravnopravnosti (bez obzira na spol, te da li su veze bračne ili izvnbračne).
Ostaviteljevi potencijalni zakonski nasljednici su oni koju su u času njegove smrti s njim bili povezani:
- krvnim srodstvom:
- njegovi srodnici iz prave linije, kako silazne (descendenti-potomci) tako i ulazne (ascendenti-preci);
- ostaviteljevi srodnici iz pobočnih linija (kolaterali-pobočni srodnici), ali ne svi nego jedino koji su potomci ostaviteljevih roditelja ili su potomci ostaviteljevih djedova i baka te njihovi ostali preci.
- građanskim srodstvom (posvojenjem)
- bračnom vezom.
Oporuka je razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti.
Nužno nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine.
Kolizijskim pravilima određuje se mjerodavno pravo za pravne situacije s međunarodnim elementom, odnosno kad se treba dati odgovor na pitanje koje se od više stranih prava treba primjeniti na konkretan slučaj. To je primarno zadaća međunarodnog privatnog prava, koje sadrži i odredbe o mjerodavnom pravu za nasljeđivanje, sposobnost pravljenja oporuke, te valjanost oporuke.
