Moeritherium
| Moeritherium | |
|---|---|
| |
| Restauracija iz 1920. | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Proboscidea |
| Porodica: | †Moeritheriidae C.W. Andrews, 1906. |
| Rod: | †Moeritherium C.W. Andrews, 1901. |
Moeritherium ("zvijer sa jezera Moeris") je bio rod koji se sastojao od nekoliko izumrlih vrsta. Ti prethistorijski sisari bili su u srodstvu sa slonom i u daljem srodstvu sa morskim kravama. Živjeli su tokom perioda eocena.
Vrste roda Moeritherium bile su svinjolike životinje koje su živjele prije između 37 i 35 miliona godina, a podsjećali su na današnje tapire[1] ili na patuljastog nilskog konja (mada nisu bili u srodstvu ni sa jednom od te dvije grupe). Bili su manji od današnjih slonova, visine od samo 70 cm u ramenima i dužine od oko 3 m. Smatra se da su nastanjivali močvare i rijeke i popunjavali ekološke niše današnjih nislkih konja. Oblik njihovih zuba ukazuje na to da su se hranili mekom vodenom vegetacijom.
Oblik lubanje ukazuje na to da Moeritherium nije imao surlu kao slon, ali možda je imao široku i pokretljivu gornju usnu kao tapiri, kojom je sebi prinosio vodenu vegetaciju. Drugi par sjekutića formirao je malene kljove, mada su one bile sličnije zubima nilskog konja nego kljovama slona.[2][3] Njegova zubna formula je: 3.1.3.3./2.0.3.3.[4]
Charles William Andrews je 1901. opisao vrstu Moeritherium lyonsi prema fosilu pronađenom u formaciji Qasr-el-Sagha u Al Fayyumu u Egiptu. Andrews je Moeritherium gracile opisao prema fosilnim ostacima manjeg primjerka, koji je 1902. pronađen na istom području u jednoj riječno-morskoj formaciji,[5][6] tj. području na kojem se nalazilo močvarno-estuarsko do slanovodno-lagunsko stanište. Charles Andrews je 1904. otkrio prve fosile vrste Moeritherium trigodon u naslagama jedne oaze u Al Fayyumu.[1][7] Fosili Moeritheriuma također se mogu naći i na drugim nalazištima u Sjevernoj i Zapadnoj Africi.[8] Max Schlosser iz Minhena je 1911. razdijelio Moeritherium lyonsi na dvije odvojene vrste: Moeritherium lyonsi, veliku formu iz formacije Qasr-el-Sagha, i novu veliku vrstu, M. andrewsi, iz jedne riječno-morske formacije.[5][6][9] Vrsta Moeritherium chehbeurameuri je 2006. opisana prema fosilnim ostacima sa kasnoeocenskog lokaliteta Bir El Ater u Alžiru.[10]
Ne smatra se da je Moeritherium bio predak današnjih slonova; bio je pripadnik jedne grane koja je izumrla, tj. nema živućih potomaka. Tokom eocena je postojalo nekoliko vrsta slonova i neke od njih, kao što je Palaeomastodon, bile su vrlo slične današnjima. Međutim, Moeritherium je bio tipičan za granu koja je sasvim drugačije evoluirala, razvivši vrlo malenu surlu i kratke noge.
Ostaci roda Moeritherium do sada su pronađeni na području sjeverne Afrike. Ostale kontinente nije ni nastanjivao, budući da je tokom eocena okean Tetis razdjeljivao Afriku od Evroazije, a "mostovi" su se stvorili tek u miocenu, prije 22 miliona godina.[4][11] Među njegova nalazišta spadaju:
- Egipat - oaza Fayyum - gornji eocen, oligocen[12]
- Alžir - Bir el Ater (planine Nementcha) - od srednjeg do gornjeg eocena,[13][14] kao i Khenchela - eocen [15]
- Libija - Dor el Talha (bazen Sirta) - gornji eocen, donji oligocen[16]
- Mali - Tafidet kod Gaoa[17]
- Senegal - M'Bodione Dadere - ostaci moeriterida (upitni)[18]
- Sudan
- ↑ 1,0 1,1 Koehl, D. 2006 The genus Moeritherium, ancestor of elephants. Downloaded on 6 December 2006.
- ↑ Palmer, D., ur. (1999). The Marshall Illustrated Encyclopedia of Dinosaurs and Prehistoric Animals. London: Marshall Editions. str. 238. ISBN 1-84028-152-9.
- ↑ Savage, RJG, & Long, MR (1986). Mammal Evolution: an illustrated guide. New York: Facts on File. str. 147. ISBN 0-8160-1194-X.
- ↑ 4,0 4,1 Jeheskel Shoshani, Robert M. West, Nicholas Court, Robert J. G. Savage und John M. Harris: The earliest proboscideans: general plan, taxonomy, and palaeoecology. In: Jeheskel Shoshani und Pascal Tassy (Hrsg.): The Proboscidea. Evolution and palaeoecology of the Elephants and their relatives. Oxford, New York, Tokyo, 1996, S. 57–75
- ↑ 5,0 5,1 Matsumoto, H. 1922. Revision of Palæomastodon and Mœritherium. Palæomastodon intermedius, and Phiomia osborni, new species. American Museum Novitates. Number 51, November 21.
- ↑ 6,0 6,1 Matsumoto, H. 1923. A Contribution to the Knowledge of Mœritherium. Bulletin of the American Museum of Natural History ; v. 48, article 4. p. 97-140.
- ↑ ABC Online. 2002. ABC - Science - Beasts - Moeritherium Factfile Downloaded on 6 December 2006.
- ↑ BBC Homepage. 2006. - Science & Nature - Wildfacts - Moeritherium Downloaded on 6 December 2006.
- ↑ Schlosser Max (1911) "Beiträge zur Kenntnis der oligozänen Landsäugetiere aus dem Fayum, Ägypten." Beiträge zur Paläontologie und Geologie Österreich-Ungarns, 24: 1–167.
- ↑ Delmer, C., Mahboubi, M., Tabuce, R. & Tassy, P. 2006. "A new species of Moeritherium (Proboscidae, Mammalia) from the Eocene of Algeria: new perspectives on the ancestral morphotype of the genus." Palaeontology 49 (2), 421-434.
- ↑ Jan van der Made: The evolution of the elephants and their relatives in the context of a changing climate and geography. In: Harald Meller (Hrsg.): Elefantenreich - Eine Fossilwelt in Europa. Halle/Saale, 2010, S. 340–360
- ↑ Charles William Andrews: A Descriptive Catalogue of the Tertiary Vertebrata of the Fayum, Egypt; Based on the Collection of the Egyptian Government in the Geological Museum, Cairo, and on the Collection in the British Museum (Natural History). London, 324 Seiten, 26 Tafeln, 101 Abbildungen, 1906
- ↑ P. E. Coiffait, B. Coiffait, J. J. Jaeger und Mohamed Mahboubi: Un nouveau gisement a Mammiferes fossiles d'age Eocene superieure sur le versant sud des Nementcha (Algerie orientale): decouverte des plus anciens Rongeurs d'Afrique. Comptes Rendus de I'Academie des Sciences series 2, 299(13), 1984, S. 893–898
- ↑ Cyrille Delmer, Mohamed Mahiboubi, Rudolphe Tabuce und Pascal Tassy: A new species of Moeritherium (Proboscidea, Mammalia) from the Eocene of Algeria: New perspectives on the ancestral morphotype of the genus. Palaeontology 49 (2), 2006, S. 421–434
- ↑ G. Schlesinger: Studien über die Stammesgeschichte der Proboscidier. Jahrbuch der Kaiserlich-Königlichen Geologischen Reichsanstalt 62(1), 1912, S. 87–182
- ↑ C. Arambourg und P. Magnier: Gisements de Vertebres dans le bassin tertiaire de Syrte (Libye). Comptes Rendus Hebdomadaires des Seances de I'Academie des Sciences 252(8), 1961, S. 1181–1183
- ↑ H. Tobien: The Structure of the Mastodont Molar (Proboscidea, Mammalia), Part 3: The Oligocene Mastodont Genera Palaeomastodon, Phiomia and the Eo/Oligocene Paenungulate Moeritherium. Mainzer Geowissenschaftliche Mitteilungen 6, 1978, S. 177–208
- ↑ A. Gorodiski und R. Lavocat: Première découverte de Mammifères dans le Tertiaire (Lutetien) du Sénégal. Compte Rendu Sommaire des Séances, Societé Géologique de France, 15 (Séance du 7 Décembre 1953), 1953, S. 315–317