Merenre Nemtyemsaf I
| Prethodi: Pepi I Meryre |
Faraon Egipta 6. dinastija |
Slijedi: Pepi II Neferkare | |||||||||||||||||
| Merenre | |||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Antyemsaf | |||||||||||||||||||
| Vladavina | 2283 – 2278. pne.? | ||||||||||||||||||
| Nomen |
Merenre Voli ga Re | ||||||||||||||||||
| Praenomen |
Nemtyemsaf Nemty je njegova zaštita | ||||||||||||||||||
| Zlatni Horus |
Hor nebwy Dva zlatna Horusa | ||||||||||||||||||
| Nebty naziv |
Dvije dame, žive od utvara | ||||||||||||||||||
| Horusovo ime |
Horus, živi od utvara | ||||||||||||||||||
Merenre Nemtyemsaf I (2283 - 2278. pne.) bio je četvrti kralj Šeste egipatske dinastije. Njegovo nomen, teoforički zaziva Nemtyja, a nekoć se čitalo kao Antyemsaf, za što se danas zna da je nepravilno.
Dok se za Merenrea Nemtyemsafa I nekoć vjerovalo kako je bio služio kao kratkotrajni ko-regent svom ocu Pepiju I Meryreu prije nego što će zavladati sam, objavljivanje anala Kamen iz Južne Saqqare koje su 1995. napravili Vassil Dobrev i Michel Baud pokrazuje da je Merenre neposredno naslijedio vlast od oca bez interregnuma ili ko-regenstva. Teško oštećeni dokument je sačuvao bilješku posljednje godine Pepija I -- njegovog 25. popisa te je odmah nastavio bilježiti vladavinu Merenrea. Merenre je dijelio fascinaciju svog oca Nubijom i nastavio istraživati duboko u tu regiju. Nastavio je i proces kraljevske konsolidacije, imenovavši Wenija kao prvog guvernera Gornjeg Egipta i proširivši ovlasti drugih guvernera. Dok se nekoć smatralo kako je umro u mladosti, posljednja arheološka otkrića obaraju tu teoriju. Predmeti suvremenika pokazuju da mu je vladavina trajala duže od desetljeća. Njegova Godina 5. nakon popisa (Godina 10. ako je popis dvogodišnji) se našla u kamenolomskom Hatnubskom natpisu br. .6, prema Anthonyju Spalingeru. Kamen iz Južne Saqqare – napravljen za vrijeme vladavine Pepija II – pripisuje Merenreu minimalnu vladavinu od 11 do 13 godina.
- Anthony Spalinger, Dated Texts of the Old Kingdom, SAK 21 (1994), p.307
