Međunarodna Crvena pomoć
Međunarodna organizacija pomoći borcima revolucije (rus. Международная организация помощи борцам революции, skraćeno MOPR), poznata i kao Međunarodna Crvena pomoć izvan Sovjetskog Saveza, bila je solidarna organizacija radničke klase u periodu od 1921. do 1941. godine koja se bavila pružanjem zaštite političkim zatvorenicima, žrtvama belog terora i njihovim porodicama ukazivanjem pravne, novčane, zdravstvene i druge pomoći.
U Jugoslaviji je Crvena pomoć delovala od marta 1924. godine.
Postojala je od 1922–1947. godine.[1] Prvobitna organizacija za pomoć je osnovana 1921. u SSSR kad je Lenjin uputio apel za pomoć gladnima u Rusiji, već 1922. se orijentiše na pomoć radnicima kapitalističkih zemalja i prerasta u Međunarodnu crvenu pomoć. Organizacija je pomagala žrtvama bijeloga terora i borcima protiv fašizma i rata.[1] Jedan od inicijatora i rukovodioca bio je J. Marhlevski. 1927. godine MOPR je brojao 44 nacionalnih sekcija sa oko 8 milijuna članova. 1933. godine MOPR je imao preko 13,7 milijuna, a 1937. godine njegove su sekcije postojale u 74 zemlje svijeta. Najmasovnija sekcija MOPR-a bila je u SSSR-u (1937. g. 9 milijuna članova).[1]
MOPR je proveo niz masovnih akcija protiv njemačkog i talijanskog fašizma, kampanju za oslobođenje G. M. Dimitrova, E. Telmana, N. Sakko-a i B. Vancetti-a. Aktivno je učestvovao u kampanjama za pomoć žrtvama februarskih bitaka u Austriji (1934.), žrtvama fašističke intervencije u Španjolskoj (1936–1939). Za vrijeme Drugog svjetskog rata organizacije MOPR-a vodile su borbu za internacionalnu solidarnost.[1]
Od 1923. godine svake se godine provodio u svim zemljama Međunarodni dan MOPR-a 18. mart (godišnjica Pariške komune). Radom MOPR-a rukovodio je Izvršni komitet u Moskvi koji se birao na svjetskom kongresu MOPR-a.[1]
