Matko Peić
| Matko Peić | |
| Rođenje | 10. veljače 1923., Požega, Hrvatska |
|---|---|
| Smrt | 30. listopada 1999., Zagreb, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | povjesničar umjetnosti, slikar, književnik |
| Standardizacija infokutija | |
Matko Peić (Požega, 10. veljače 1923. - Zagreb, 30. listopada 1999.), bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik. Pisao je putopise, eseje i feljtone.
Matko Peić rodio se u Požegi 1923. godine. Školovao se u rodnome gradu, a nakon toga u Zagrebu gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti 1947. i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1956. godine predavao je povijest umjetnosti na ALU.[1] Bavio se i književnošću te se smatra da je uveo stilskoperiodizacijski pojam rokokoa u proučavanje hrvatske književnosti 18. stoljeća. primjenivši ga na djela Antuna Kanižlića.
Od 1991. godine bio je redoviti član HAZU.[1]
Likovne monografije:
- Slava Raškaj, Zagreb, 1957.
- Vanja Radauš, Zagreb, 1965.
- Vladimir Becić, Zagreb, 1966.
- Nikola Mašić, Beograd, 1975.
- Slava Raškaj, Spektar, Zagreb, 1985.
- Josip Račić, Zagreb, 1985.
- Vladimir Becić, Osijek, 1987. (Biblioteka Revije, 55)
- Miroslav Kraljević, Zagreb, 1989.
- Slikari naših ljudi i krajeva: Slava Raškaj i Nikola Mašić, Dom i svijet, 2005.[2]
Likovne studije i eseji:
- Francuski slikari 18. stoljeća, Zagreb, 1967.
- Hrvatski umjetnici, Zagreb, 1968.
- Portreti hrvatskih umjetnika 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1986.
- Europski umjetnici, Zagreb, 1986.
Putopisi:
- Skitnje, Zagreb, 1967. (2. izd. 1985., 3. izd. 1996., 4. izd. 2002.)
- Jesen u Poljskoj, Zagreb, 1969.
- Crno zlato, Zagreb, 1974. (2. izd. Biblioteka INA, knj. 21, Zagreb, 2004.)[3]
- Ljubav na putu od Drave do Jadrana, Zagreb, 1984.
- Požega: eseji, feljtoni, putopisi, Požega, 1995.
- Putnik bez putovnice, Privlačica, Vinkovci, 2000. (prir. Stanislav Marijanović)[4]
Zavičajne monografije:
- Požega i Turci: predavanje i izložba u povodu 300 godina oslobođenja Požege od Turaka, Izložbena dvorana Muzeja Požeške kotline, 25. ožujka-7. travnja 1988. godine, (Slavonska Požega, 1988.) (suautor: Ive Mažuran)[5]
Izabrana djela:
- Izabrana djela, Zagreb, 1982.
Djela o književnosti
- Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića (1699-1777), Rad JAZU, knj. 365, Zagreb 1972, 5-133
Ostalo:
- Pristup likovnom djelu, Zagreb, 1968. (udžbenik, više izdanja)
- Susret s umjetničkim djelom, Zagreb, 1968. (udžbenik)
- Vanja Radauš: izložba crteža: Umjetnički paviljon u Zagrebu, 16.VI.-30.VI.1972., Zagreb, 1972.
- Čovjek i kultura, Biblioteka INA, knj. 23, Zagreb, 2004. (prir. Milan Bešlić)[6]
Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskoga na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
U rodnome gradu postavljena mu je bista na trgu koji je nazvan po njemu Trg Matka Peića a postavljena mu je i spomen ploča u ulici Antuna Kanižlića na broju 14.[7]
- ↑ 1,0 1,1 Proleksis enciklopedija: Peić, Matko, preuzeto 4. svibnja 2013.
- ↑ mvinfo.hr: Slikari naših ljudi i krajeva: Slava Raškaj i Nikola Mašić. Matko Peić, preuzeto 4. svibnja 2013.
- ↑ Gradska knjižnica i čitaonica Mali Lošinj: Peić, Matko[mrtav link], preuzeto 4. svibnja 2013.
- ↑ Privlačica: Putnik bez putovnice Arhivirano 2014-10-19 na Wayback Machine-u, preuzeto 4. svibnja 2013.
- ↑ Katalog HAZU Arhivirano 2013-10-29 na Wayback Machine-u, preuzeto 4. svibnja 2013.
- ↑ Vinko Brešić, Poetika skice Arhivirano 2008-12-05 na Wayback Machine-u, Vijenac, broj 310, 19. siječnja 2006., preuzeto 4. svibnja 2013.
- ↑ Turistička zajednica Požeško-slavonske županije: Matko Peić (1923-1999) Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u, preuzeto 4. svibnja 2013.
