Materijal čeličnih vijaka
Materijal čeličnih vijaka se dijeli u razrede čvrstoće: 4.6, 4.8, 5.8, 8.8, 9.8, 10.9, i 12.9; te dvije dodatne klase: 8.8.3 i 10.9.3. Navedene čvrstoće vrijede za temperature do 350 °C. Iznad toga treba koristiti specijalne materijale. Oznaka razreda čvrstoće znači, za primjer oznake 6.8:
- prvi broj x 100 = 6 x 100 = 600 N/mm2 = Rm (maksimalna čvrstoća)
- prvi broj x drugi broj x 10 = 6 x 8 x 10 = 480 N/mm2 = Re (granica elastičnosti)
Vijci razreda čvrstoće 6.8 i čvršći moraju oznaku razreda čvrstoće imati vidljivo otisnutu na glavi vijka. [1]
| Oznaka materijala čeličnih vijaka | Razred čvrstoće i vrsta materijala | Nominalni promjer (mm) | Čvrstoća s faktorom sigurnosti (MPa) | Granica elastičnosti (minimalno) [MPa] | Maksimalna čvrstoća (minimalno) [MPa] | Tvrdoća [Rockwell] |
|---|---|---|---|---|---|---|
 |
Razred 4.6 Nisko ili srednje ugljični čelik |
5–100 | 225 | 240 | 400 | B67–95 |
 |
Razred 4.8 Nisko ili srednje ugljični čelik; djelomično ili potpuno žaren |
1.6–16 | 310 | 340 | 420 | B71–95 |
 |
Razred 5.8 Nisko ili srednje ugljični čelik; hladna obrada |
5–24 | 380 | 420 | 520 | B82–95 |
 |
Razred 8.8[3] Srednje ugljični čelik; ugašen i kaljen |
ispod 16 (inča) | 580 | 640 | 800 | |
| 17–72 | 600 | 660 | 830 | C23–34 | ||
 |
Razred 8.8 nisko ugljični Nisko ugljični borov čelik; ugašen i kaljen | |||||
 |
Razred 8.8.3 Čelik otporan na atmosfersku koroziju; ugašen i kaljen | |||||
 |
Razred 9.8 Srednje ugljični čelik; ugašen i kaljen |
1,6–16 | 650 | 720 | 900 | C27–36 |
 |
Razred 9.8 nisko ugljični Nisko ugljični borov čelik; ugašen i kaljen | |||||
 |
Razred 10.9 Legirani čelik; ugašen i kaljen |
5–100 | 830 | 940 | 1040 | C33–39 |
 |
Razred 10.9 nisko ugljični Nisko ugljični borov čelik; ugašen i kaljen | |||||
 |
Razred 10.9.3 Čelik otporan na atmosfersku koroziju; ugašen i kaljen | |||||
 |
Razred 12.9 Legirani čelik; ugašen i kaljen |
1,6–100 | 970 | 1100 | 1220 | C38–44 |
Uz osnovni materijal za upotrebu vijaka često je mjerodavna i kvaliteta njihove izrade, što je obuhvaćeno potrebnim mjernim tolerancijama i tolerancijama hrapavosti površine. [4]
Od vijaka koji su uz mehanička opterećenja izloženi i djelovanju korozije (naročito u obalnim postrojenjima, na brodovima, u vlažnim prostorijama), a nisu napravljeni od antikorozivnih materijala, traži se da budu još i zaštićeni. Zaštita vijčanih spojeva od korozije izvodi se s pomoću površinskih filmova od kemijski otpornijih materijala. Ti filmovi se mogu stvarati nanašenjem ili difuzijom. U postupke zaštite od korozije spadaju fosfatiranje, bruniranje i elektrolitičke metode (galvanizacija niklom, kromom, kadmijem, cinkom), uronjavanjem (npr. u talinu cinka) i drugo. Difuzijski postupak primjenjuje se uspješno pri kromiranju čeličnih vijaka. Kod svih takvih postupaka dobiju se vrlo tanki zaštitni površinski slojevi oko 1 do 2 μm. [5]
- ↑ [1] Arhivirano 2017-02-28 na Wayback Machine-u "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.
- ↑ "Metric Handbook" [2] 2009.
- ↑ "Bolt grade markings and strength chart" [3] 2009.
- ↑ "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.
- ↑ [4] Arhivirano 2012-01-31 na Wayback Machine-u "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.