Masakr u Varivodama
| Masakr u Varivodama | |
|---|---|
| [[Datoteka: Masakr u Varivodama na mapi Hrvatske
| |
| Lokacija | Varivode, Hrvatska |
| Koordinate | 43°58′N 15°53′E / 43.967°N 15.883°E |
| Datum | 28. IX 1995. |
| Meta | Srbi |
| Vrsta napada | strijeljanje |
| Mrtvih | 9 |
| Počinitelji | Hrvatska vojska (HV), hrvatska policija |
Masakr u Varivodama bio je ratni zločin kojeg su počinili pripadnici Hrvatske vojske (HV) i hrvatske policije 28.9. 1995. u selu Varivode, kraj Kistanja, u Šibensko-kninskoj županiji, tijekom Rata u Hrvatskoj. Ubijeno je devet srpskih civila, starijih osoba starosti između 60 i 85 godina, usprkos tome što je Operacija Oluja završila prije mjesec i pol na tom području i više nije bilo ratnih djelovanja. Šestero bivših vojnika HV-a našlo se na sudu zbog zločina u selu, ali su oslobođeni zbog manjka dokaza. Ipak, 2012. je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom zaključio da je vojska Hrvatske kriva za ubojstva te ih nazvala "činom terorizma". Iduće godine, županijski sud u Kninu je u presudi odredio da Vlada Republike Hrvatske mora isplatiti odštetu porodici osobama koje su ubijene.
Rat u Hrvatskoj privremeno je prekinut mirovnim sporazumom 1992., nakon čega je UNPROFOR razmiješten po području pod srpskom kontrolom kako bi nadzirao mirnu reintegraciju područja pod hrvatsku vlast i povratak izbjeglica. Usprkos primirju, javljali su se okršaji između Hrvatske vojske (HV) i Srpske vojske Krajine (SVK). 1995., nakon neuspjelih pokušaja o mirnom rješenju sukoba, Hrvatska je pokrenula dvije vojne operacije - Operaciju Bljesak i Operaciju Oluju - koje su vratile velik dio srpske paradržave Republike Srpske Krajine (RSK) natrag pod hrvatsku vlast.[1] Ipak, pri tom su zabilježeni ratni zločini dok je oko 250.000 Srba pobjeglo s tog područja.[2] S druge strane, time je omogućen povratak prognanih Hrvata koji su protjerani sa RSK 1991., tako da se već 1996. oko 85.000 Hrvata vratilo se svojim domovima[3]
Operacija Oluja službeno je završila 7.8. Mjesec i pol kasnije, u noći 28.9. 1995., vojnici HV-a ušli su u selo Varivode, kraj Kistanja, u Šibensko-kninskoj županiji, te ubili devetero starijih srpskih civila, koji su preostali na tom području u svojim kućama. Ubijeni su Jovan Berić, Marko Berić, Milka Berić, Radivoje Berić, Marija Berić, Dušan Dukić, Jovo Berić, Špiro Berić i Mirko Pokrajac. Najmlađa žrtva imala je 60, a najstarija 85 godina.[4] Nakon smaknuća, tijela su zakopana u groblju u blizini sela bez znanja obitelji žrtava. U blizini kuće, pronađen je trag krvi dug 15 metara.[5] Samo je jedan muškarac preživio, koji je čuo pucnjavu ali nije ništa vidio jer je bio u drugoj kući.[6]
Nakon masakra, vlast Franje Tuđmana nijekala je izvještaje o zločinima protiv Srba te tvrdila da se radiu o propagandi. Vlada je kasnije krivila dijelove HV-a i hrvatske policije koji su "izmakli kontroli", ali je kasnije ipak uhitila stotinjak osoba zbog kršenja zakona. SAD je prosvjedovao zbog takvih događaja te optužila Vladu RH jer nije poduzela mjere koji su mogle spriječiti takve zločine.[6] Izvještaj Ujedinjenih naroda iz 1996. navodi da je devet osoba ubijeno u Varivodama, koje je potom uništeno i opljačkano. Prema zaključku, sveukupno je najmanje 150 civila ubijeno dok je zabilježeno 5.000 slučajeva paleži i pljački u tom području tijekom cijelog ljeta 1995.[1]
Tijela ubijenih Srba nisu ekshumirana, niti su provedene autopsije, što je umanjilo potencijalne dokaze koji su se mogli upotrijebiti na suđenjima.[7] Srpsko nacionalno vijeće je 2004. postavilo spomen obilježje na ulazu u Varivode kako bi se odala počast žrtvama. 2010., ovo spomen obilježje je polomljeno od nepoznatih počinitelja, ali je ubrzo obnovljeno.[8] Tadašnja hrvatska premijerka Jadranka Kosor osudila je uništavanje spomen-ploče te pozvala da se počinitelji kazne zbog vandalizma.[9] Hrvatski predsjednik Ivo Josipović iste je godine posjetio to selo kako bi otkrio novo postavljenu spomen-ploču, te položio cvijeće. Pri tome je izjavio ispred publike od stotinjak osoba: "Oni su ubijeni kad više nije bilo ratnih operacija i oni su nevine žrtve osvete koja nije smjela biti proveden. Ne može se ničim oprati zločin i obrisati krv koja je ovdje prolivena. Ne može se oprati ni sramota koja je počinjena hrvatskom narodu ovim ubojstvom".[10]
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) podignuo je 2001. optužnicu za ratne zločine zbog zločina u Kistanjima. Hrvatski zapovjednici Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak su optuženi za nedjela u nekoliko sela i gradova, a Kistanje je uključeno kao zločin progona, okrutnog postupanja, bezobzirnog razaranja, pljačke javne ili privatne imovine i ubojstva.[11] Ipak, žalbenom presudom su oslobođeni svih optužbi.
Za taj zločin u dva navrata u Hrvatskoj je suđeno šestorici pripadnika Hrvatske vojske - Ivanu Jakovljeviću, Peri Perkoviću, Nedjeljku Mijiću, Zlatku Ladoviću, Ivici Petriću i Nikoli Rašiću, koji su krajem 2002. godine pušteni na slobodu zbog nedostatka dokaza.[7]
Ipak, 2012. je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom zaključio da je vojska Hrvatske kriva za ubojstva te ih nazvala "činom terorizma"[12] počinjenog "iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana".[13] Iduće godine, županijski sud u Kninu je u presudi odredio da Vlada Republike Hrvatske mora isplatiti odštetu porodici osobama koje su smaknute. Obeštećenje iznosi 540.000 kuna (oko 70.000 eura) djeci žrtava srpske nacionalnosti, Radivoja i Marije Berić, ubijenih u selu Varivode.[14]
- ↑ 1,0 1,1 UN 1996
- ↑ Wilmer 2002, str. 49
- ↑ U.S. Committee for Refugees and Immigrants
- ↑ Centar za mir, nenasilje i ljudska prava 2011
- ↑ Hedges 1995
- ↑ 6,0 6,1 Amanpour 1995
- ↑ 7,0 7,1 Vesti 2012
- ↑ Slobodna Dalmacija 2010
- ↑ B92 2010
- ↑ Monitor 2010
- ↑ MKSJ 2007, str. 18, 19, 21
- ↑ Clark 2014, str. 130
- ↑ Novi list 2012
- ↑ Documenta 2013
- Knjige
- Clark, Janine Natalya (2014). International Trials and Reconciliation: Assessing the Impact of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. Routledge. ISBN 9781317974758.
- Wilmer, Franke (2002). Social Construction of Man, the State and War: Identity, Conflict, and Violence in Former Yugoslavia. Routledge. ISBN 9781135956226.
- Nevladini izvještaji
- Centar za mir, nenasilje i ljudska prava (28.9. 2011). „Priopćenje povodom sjećanja na žrtve zločina u Varivodama”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2014-09-24.
- Documenta (2013). „"Pravda" za Varivode”. Arhivirano iz originala na datum 2014-11-10. Pristupljeno 2014-09-24.
- MKSJ (24.5. 2007). „Tužitelj Međunarodnog suda protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka”.
- Novi list (20.7. 2012). „Vrhovni sud: Hrvatska je odgovorna za zločin u Varivodama”. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-26. Pristupljeno 2014-09-24.
- U.S. Committee for Refugees and Immigrants. „World Refugee Survey—Croatia”. Arhivirano iz originala na datum 2008-03-15. Pristupljeno 19.10. 2010.
- UN (1996). „Further report on the Situation of Human Rights in Croatia”.
- Vijesti
- Amanpour, Christiane (4.10. 1995). „Croats accused of atrocities against Serbs”. CNN.
- Hedges, Chris (5. 10 1995). „9 Aged Serbs Found Slain In Croat Town”. New York Times.
- B92 (24.4. 2010). „Kosor condemns vandalization of Serb memorial”. Arhivirano iz originala na datum 2014-03-16. Pristupljeno 2014-09-24.
- Monitor (5.10. 2010). „Varivode: Josipović otkrio spomen-obilježje stradalim srpskim civilima”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2014-09-24.
- Slobodna Dalmacija (23.4. 2010). „Srušen spomen-križ žrtvama zločina u Varivodama”.
- Vesti (21.7. 2012). „Hrvatska priznala masakr nad devetoro Srba u Varivodama”.
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
