Loingsech mac Óengusso
Loingsech mac Óengusso (? - 703) bio je irski vladar koji se tradicionalno navodi kao veliki kralj Irske. Loingsech je pripadao klanu Cenél Conaill, ogranku plemena/dinastije Uí Néill. Njegov otac Óengus (u. 650) nije bio veliki kralj, ali njegov djed Domnall mac Áedo (u. 642) jest.[1]
Loingsech se prvi puzt spominje u godini 672. kada je porazio i ubio Dúngal mac Máele Tuila iz klana Cenél mBógaine, odnosno ogranka Cenél Conaill u današnjem jugozapadnom Donegalu. Prema Annals of Ulster Loingsech u sukobu nije pobijedio, dok prema Annals of Tigernachjest.[2]. Annals of the Four Masters navodi Loingsecha kao poglavicu Cenél Conaill opisujući ovaj događaj.[3] Način na koji je došao na čelo Cenél Conailla nije zabilježen, ali smrt njegovog strica Ailill Flann Esae (u. 666) za vrijeme kuge jest.[4]
Kronika Irske navodi kako je Loingsech počeo vladati 696. godine, ubivši svog prethodnika predecessor Fínsnechta Fledacha prethodne godine.[5] Zapisi u Annals of Ulster sugeriraju kako je Congalach mac Conaing Cuirre (u. 696) iz klana Síl nÁedo Sláine (Južni Uí Néill) bio kandidat za mjesto velikog kralja nakon ubistva Fínsnechte, odnosno Loingsechov suparnik. Loingsechova vladavina, prema ljetopiscima, počinje tek nakon Congalachove smrti.[6] Annals of Tigernach pak tvrde da je Loingsech zavladao 695. prije Congalachove smrti.[7] Vladao je u periodu 695-703.[8]
Za vrijeme njegove vladavine je Adomnán - pripadnik Cenél Conailla- došao propovijedati u Irskoj. Loingsech se pojavljuje kao prvi svjetovni (necrkveni) potpisnik znamenitog Adomnánovog "zakona nevinih"—the Cáin Adomnáin— koji je donesen na Sinodu u Birru 697. Loingsech je u potpunosti podržao novi zakon.
Anali govore kako je za vrijeme njegove vladavine i narod i stoku pogodila kuga, a koju je slijedila glad.[9] Prema Keatingu je glad trajala tri godine.
Prodor Cenél Conailla na sjever je zaustavila ekspanzija suparničkog klana Cenél nEógain u današnju Grofoviju Londonderry. Zbog tog se klan okrenuo na jug prema Connachtu. To i nastojanje da se ojača institucija velikog kralja je dovela do invazije Connachta 703.[10] Loingsech je u bitci kod Coranna (današnja južna Grofovija Sligo) ubijen od strane connachtske vojske pod starim kraljkem Cellach mac Rogallaigom (u. 705).[11] Kronika Irske navodi da su uz njega poginula tri sina (Artgal, Connachtach i Flann Gerg) kao i veliki broj sljedbenika.
Bio je oženjen za Muirenn ingen Cellaig (u. 748), kćer Cellach Cualanna (u. 715), kralja Leinstera.[12] Njihov sin Flaithbertach (u. 765), je kasnije postao veliki kralj. Drugi sin Fergal je vodio vojsku Sjevernih Ui Neilal protiv Connachta kako bi osvetio očevu smrt 707.[13]
Loingsecha je na mjestu velikog kralja naslijedio Congal Cennmagair (u. 710).
- ↑ Francis J.Byrne, Irish Kings and High-Kings, Table 4
- ↑ Annals of Ulster AU 672.1; Annals of Tigernach AT 672.1
- ↑ Annals of the Four Masters M 670.2
- ↑ Annals of Ulster AU 666.1
- ↑ Annals of Ulster AU 695.1, 696.7
- ↑ T.M. Charles-Edwards, Early Christian Ireland, pg.506
- ↑ Annals of Tigernach AT 695.4, 696.7
- ↑ Dana mu je vladavina od 8 godina u Book of Leinster i 9 godina u Rawlinson Genealogies i Laud Synchronisms
- ↑ Annals of Ulster AU 700.1, 700.6
- ↑ Byrne, pg.247
- ↑ Annals of Ulster AU 703.2; Annals of Tigernach AT 703.2
- ↑ Geoffrey Keating, History of Ireland , Book II, pg.147
- ↑ Annals of Ulster, AU 707.2
- „The Annals of Ulster AD 431-1201”. CELT: Corpus of Electronic Texts. Pristupljeno 24. 10. 2007.
- Annals of Tigernach at CELT: Corpus of Electronic Texts at University College Cork
- Annals of the Four Masters at CELT: Corpus of Electronic Texts at University College Cork
- Byrne, Francis John (2001), Irish Kings and High-Kings, Dublin: Four Courts Press, ISBN 978-1-85182-196-9
- Charles-Edwards, T.M., Early Christian Ireland. Cambridge University Press, Cambridge, 2000. ISBN 0-521-39395-0 Uneseni ISBN nije važeći.
- Geoffrey Keating, History of Ireland at CELT: Corpus of Electronic Texts at University College Cork
- Meyer, Kuno (1905). Cain Adamnain: An Old-Irish Treatise on the Law of Adamnan. Oxford: Clarendon Press. Pristupljeno 2008-03-23