Ljudevit Posavski
Ljudevit Posavski bio je knez Panonske Hrvatske, a vladao je od 810. do 823. godine. Sjedište mu je bilo u Sisku. U „Franačkim ljetopisima“ poznat je kao Liudewitus, dux Pannoniae inferioris (Ljudevit, knez Donje Panonije). U povijesti je ostao zapamćen po ustanku koji je vodio protiv Franaka.[1]
Nakon smrti Karla Velikog, carem postaje njegov sin Ludovik I. Pobožni (814.-840.) koji nije energijom dostizao svoga oca, te su veću moć u carstvu prigrabili velikaši. Među njima je bio i furlanski markgrof Kadolah (800.-819.) koji je sa svojom vojskom prodirao na područje Panonske Hrvatske i ondje pljačkao. Ljudevit stoga 818. godine šalje svoje izaslanike caru Ludoviku u Heristall, kako bi se ondje požalili na Kadolahove postupke. No izaslanici se vraćaju bez da su njihovi problemi uzeti u ozbiljnije razmatranje, što Ljudevita potiče na otpor Francima. Tako dolazi i do prvog sukoba, no Kadolah ne postiže nikakav uspjeh, te se vraća u Furlaniju i uskoro umire. U srpnju 819. car Ludovik održava Sabor u Ingelheimu na koji dolaze i izaslanici kneza Ljudevita, kako bi ponudili mir Francima, no car to ne prihvaća.
Ljudevit tada traži saveznike među susjedima. Knez Primorske Hrvatske Borna već je ranije pristupio uz Franke, kako bi u njima stekao jakog saveznika u odnosu na Bizant, dok su uz Ljudevita pristali Karantanci i Timočani, i jedni i drugi Slaveni. Već u jesen 819. novi furlanski markgrof Balderik kreće s vojskom u Karantaniju gdje poražava Ljudevita u bitci na Dravi. Istovremeno, prema sjeveru nadiru i snage Primorske Hrvatske te dolazi do bitke na Kupi. Pritom s Bornine strane na Ljudevitovu prelaze Gačani iz župe Gacke, koje predvodi Ljudevitov tast Dragomuž i time odlučuju pobjednika. Na povratku će Borna ponovno pokoriti Gačane. Ljudevit već u prosincu iste godine provaljuje na jug protiv Borne čija se vojska zatvorila u utvrde i iz njih i s planina napadala panonsku vojsku, pa se ova morala povući na sjever. U tim je bitkama Ljudevit izgubio oko 3000 vojnika, preko 300 konja i mnogo hrane.
Nakon Sabora u Aachenu 820. godine, na kojem sudjeluje i knez Borna, u proljeće iste godine započinje novi pohod na Ljudevita iz tri smjera: sjeverna franačka vojska iz Bavarske, dolinom Dunava, pa preko Drave prodire prema Panonskoj Hrvatskoj; južna vojska iz Furlanije, preko Alpi; treća vojska iz Tirola preko Koruške. Prve dvije vojske Ljudevitove su snage zaustavile, prvu na Dravi, a drugu u Alpama. Pred trećom je uzmakao prema Hrvatskoj, što je onda otvorilo put i ostalima. Nakon prodora u područje između Save i Drave, Francima ostaje jedino pljačkanje, budući da Ljudevit ondje nije zapodjenuo bitke. Slično se ponovilo i sljedeće godine, 821. U listopadu te godine, na Saboru u Diedenhofenu, franački vojskovođe izvješćuju cara kako se Ljudevit nije htio upustiti u bitku.
Tek 822. godine Ljudevit napušta Sisak i bježi pred vojskom koja pristiže iz Furlanije na jug (prije se mislilo da je pobjegao među Srbe, no Nada Klaić tvrdi da je pobjegao u mjesto Srb), a sljedeće godine i dalje prema moru, gdje se sklanja kod Ljudemisla, Bornina ujaka. Borna je već 821. umro. U „Katalogu knezova i kraljeva Dalmacije i Hrvatske“ spominje se Ljudemisl kao knez (dux), a Annales Fuledenses navodi da je Ljudevit pobjegao knezu Ljudemislu in Dalmatas. Na koncu, 823., Ljudemisl pogubljuje Ljudevita.
Više prihvaćena teorija, nasuprot onoj Nade Klaić, govori o tome da je Ljudevit pobjegao u Srbiju. Prema Annales regni Francorumu , 822., Ljudevit odlazi iz prijestolnice Siska među Srbe u zapadnu Bosnu (Bosansku Krajinu). Većina povjesničara teoriju Nade Klaić drži kao neutemeljenu, dok drugi krug povjesničara drži kako Ljudevit uopće nije išao u Srbiju, već u Srb (Nada Klaić), te ubija lokalnog plemića. No, bilo kako bilo, Ljudevit je prema teoriji gdje bježi u Srbiju, bio dobro prihvaćen kod srpskoga vladara, ali, Ljudevit ga prevari tako što ga ubije i nakratko uzme njegovu vlast. Neki vjeruju kako je srpski vladar bio saveznik Francima, te da ga je Ljudevit ubio u strahu od izdaje. Ljudevit šalje obavijest vijeću, javljajući da je spreman prihvatiti vlast franačkog vladara kao vrhovnu. Ljudevitova vladavina nije bila prihvaćena kod Srba, pa bježi kod Bornina ujaka, Ljudemisla Dalmatinskoga. Ljudemisl je ubio Ljudevita 823.
- Annales regni Francorum inde ab a. 741 usque ad a. 829, qui dicuntur Annales Laurissenses maiores et Einhardi. Herausgegeben von Friedrich Kurze. XX und 204 S. 8°. 1895. Nachdruck 1950.
- Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924.
- Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
- Ivan Mužić, „Hrvatska povijest devetoga stoljeća“, (Povjesnice Hrvata 3), Split 2007. ISBN 978-953-263-034-3[1] Arhivirano 2019-08-08 na Wayback Machine-u
- ↑ Annales regni Francorum, 818.
- Annales regni francorum - izvorni latinski tekst((lat.))
- http://lightning.prohosting.com/~hrvati/hr/vladari/boljud.html Arhivirano 2004-12-09 na Wayback Machine-u
| Prethodnik: | Knezovi Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski (810. - 823.) | Nasljednik: |
| Vojnomir (791. - 810.) | Ratimir (829. - 838.) |