Ljubo Karaman
| Ljubo Karaman | |
|---|---|
Portret Ljube Karamana | |
| Rođenje | 15. jun 1886 Split,  Austro-Ugarska |
| Smrt | 19. april 1971 Zagreb,  SFR Jugoslavija |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Zanimanje | Povjesničar umjetnosti |
| Poznat/a po | Starohrvatskoj umjetnosti |
Ljubo Karaman (Split, 15. jun 1886. — Zagreb, 19. april 1971.), hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator.
Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1904[1], nakon toga studirao je od 1910. na Filozofskom fakultetu u Beču, historiju i geografiju. Od 1912. prebacio se na studij povijesti umjetnosti kod prof. Josefa Strzygowskoga , koji je završio 1914. Nakon Prvog svjetskog rata 1920. doktorirao je kod Maxa Dvořáka u Beču s tezom Die romanische Plastik in Spalato. Uz studij je i radio; 1911. bio je kraće vrijeme nastavnik na splitskoj klasičnoj gimnaziji, zatim u dubrovačkoj gimnaziji, a od 1919. radi kao asistent Pokrajinskoga konzervatorskoga ureda za Dalmaciju. Od 1926. direktor je Konzervatorskog zavoda u Splitu.[1] Zbog pritiska talijanskih okupacijskih vlasti, preselio se 1941. u Zagreb, u kojem je do umirovljenja 1950. radio kao direktor Konzervatorskog zavoda.[1]
Njegov naučni opus obuhvaća desetak knjiga i oko 400 eseja, dijelom objavljenih i u knjigama (Eseji i članci, 1939; Odabrana djela, 1986). Najviše se bavio u spomenicima Dalmacije, od kasne antike do baroka, a pisao je i o srednjovjekovnoj umjetnosti Istre, sjeverne Hrvatske i Slavonije te Bosne i Hercegovine.
Ljubo Karaman se osobito bavio predromaničkom umjetnošću u Dalmaciji od početka svojega naučnog djelovanja. (crkvica sv. Petra u Priku, reljef u krstionici splitske katedrale s likom kralja, sarkofag Ivana Ravenjanina Split, ranosrednjovjekovna pleterna ornamentika u Dalmaciji, predromanička crkvica sv. Mihajla kraj Stona). On je tvorac sintagme Starohrvatska umjetnost, koju je iznio u knjizi Iz kolijevke hrvatske prošlosti (1930). Po njemu je to orginalna umjetnost perriferije, a ne kako je Strzygowski iznio, samo ponavljanje uzoraka sjevernjačke drvene gradnje sa bizantskim uticajem. Karaman je bio i društveno angažiran, 1929. suprotstavio se postavljanju Meštrovićeva spomenika na Peristilu zbog narušavanja estetske ravnoteže. Kao kozervator zalagao se stvaralačko konzervatorsko stajalište, koje je glasilo - konzervirati, a ne restaurirati.
- Umjetnost u Dalmaciji, Matica Hrvatska, 1933.
- Iz kolijevke hrvatske prošlosti, 1930. Zagreb
- Živa stanina, 1943. Hrvatski izdavalački bibliografski zavod
- Pregled umjetnosti u Dalmaciji, 1955. Matica Hrvatska
- Eseji i članci, Matica hrvatska, 1939., Zagreb
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Ljubo: Hrvatski biografski leksikon online (pristupljeno 19.11.2010.)”. Arhivirano iz originala na datum 2022-01-18. Pristupljeno 2010-12-19.
- Ljubo: Hrvatski biografski leksikon online Arhivirano 2022-01-18 na Wayback Machine-u
- HP-Hrvatska pošta d.d. Arhivirano 2011-06-14 na Wayback Machine-u