Prijeđi na sadržaj

Les Vampires

Izvor: Wikipedija
Les Vampires
Musidora kao Irma Vep u filmu Les Vampires
RežijaLouis Feuillade
ProducentGaumont
ScenarioLouis Feuillade
UlogeÉdouard Mathé
Musidora
Marcel Lévesque
MuzikaRobert Israel (2000)
Éric le Guen (2008)
Mont Alto Motion Picture Orchestra (2012)
FotografijaManichoux
DistribucijaGaumont
Datum(i) premijere
13. 11. 1915 (1915-11-13)
(prva epizoda)
30. 6. 1916 (1916-06-30)
(posljednja epizoda)
Trajanje399 min. (svih deset epizoda)
Zemlja Francuska
Jeziknijemi (s francuskim međutitlovima)

Les Vampires (sh. Vampiri) je francuski nijemi filmski serijal od 10 epizoda snimljen od 1915. do 1916. godine u režiji Louisa Feiulladea. Radnja je smještena u Pariz gdje protagonist, novinar Philipe Guérande (čiji lik tumači Édouard Mathé) nastoji raskrinkati opasnu bandu apaša (kriminalaca) pod imenom Vampiri. Epizode variraju po dužini, a Les Vampires ukupno traje 6,5 sati te se ponekad navodi kao jedan od najdužih filmova svih vremena. Zbog tematskih i stilskih sličnosti sa Feuilladeovim serijalima Fantomas i Judex se često navodi i kao drugi dio trilogije.

Les Vampires je sniman s relativno niskim budžetom, te uglavnom bez gotovog scenarija, te se Feuillade često oslanjao na improvizaciju samih glumaca. Kritika ga je, za razliku od njegovog Feuilladeovog ostvarenja Fantomas, uglavnom negativno dočekala, a film u cjelini i pojedine epizode su bile predmetom javnih osuda i prijetnji cenzurom zbog navodnog veličanja kriminala. Publika je, međutim, prigrlila film, a Musidora koja je u filmu tumačila arhetipski lik fatalne vamp zavodnice Irme Vep postala jednom od najvećih filmskih zvijezda svog doba. Kasniji kritičari i filmski historičari su Les Vampires proglasili Feuilladeovim magnum opusom, jednim od najboljih filmova svog vremena kao i jednim od najuticajnijih ostvarenja u historiji filma.

Godine 1996. je francuski režiser Olivier Assayas filmu Les Vampires odao počast kroz vlastito ostvarenje Irma Vep čija radnja prikazuje snimanje suvremenog remakea.

Zaplet

[uredi | uredi kod]
Srpskohrvatski naslov Francuski naslov Premijera Trajanje
1 "Odrubljena glava" "La Tête Coupée"13. novembar 191533 min.
2 "Prsten koji ubija" "La Bague Qui Tue"13. novembar 191515 min.
3 "Crvena knjiga šifara" "Le Cryptogramme Rouge"4. decembar 191542 min.
4 "Utvara" "Le Spectre"7. januar 191632 min.
5 "Mrtvačev bijeg" "L'évasion Du Mort"28. januar 191637 min.
6 "Hipnotičke oči" "Les Yeux Qui Fascinent"24. mart 191658 min.
7 "Satanas" "Satanus"15. april 191646 min.
8 "Gospodar gromova" "Le Maître de la Foudre"12. maj 191655 min.
9 "Trovač" "L'homme des Poisons"2. jun 191653 min.
10 "Stravično vjenčanje" "Les Noces Sanglantes"30. jun 191660 min.

Epizoda 1 - "Odrubljena glava"

[uredi | uredi kod]
Épisode 1 : La Tête coupée (1915)
Philipe Guérande (Édouard Mathé, desno) intrevjuria dr. Noxa (Jean Aymé, lijevo) u epizodi "Odrubljena glava".

Philipe Guérande (Édouard Mathé), reporter koji piše za novine "The Paris Chronicle" i istražuje kriminalnu organizaciju zvanu Vampiri, prima telegram sa viješću kako je u močvarama kraj Saint-Clement-Sur-Chera pronađen obezglavljen leš inspektora Durtala, istražitelja Surete zaduženog za Vampire. Nakon što mu je istrazi odbio pomoći lokalni istražni sudac (Thelès), Guérande provodi u noć u obližnjem zamku čiji je vlasnik dr. Nox (Jean Aymé), stari prijatelj njegovog oca; u zamku se nalazi i Mrs. Simpson (Rita Herlor), američka milionerka koja ga želi kupiti. Nakon što se probudi tokom noći, Philipe pronalazi cedulju u svom džepu gdjk piše ‘Odustani od potrage, inače će te čeka zla sreća! – Vampiri’ kao i tajni prolaz iza slike u svojoj sobi. U međuvremenu maskirani lopov krade novac i dragulje Mrs. Simpson, ali je Philipe poslije osumnjičen za taj zločin. Philipe ponovno dolazi kod istražnog suca, koji mu ovaj put izlazi u susret te pristane na prevaru dovesti dr. Noxa i Mrs. Simpson da čekaju u predvorju. Philipe i istražni sudac potom odlaze u zamak te pronalaze glavu inspektora Durtala u tajnom prolazu kraj Philipeove sobe. Kada se vrate u predvorje, otkrivaju kako je Mrs. Simpson mrtva, a da je dr. Nox nestao. U njenom džepu se nalazi cedulja od Velikog vampira koji tvrdi da je ubio pravog dr. Noxa i preuzeo njegov identitet.

Epizoda 2 - "Prsten koji ubija"

[uredi | uredi kod]
Épisode 2 : La Bague qui tue (1915)
Marfa Koutiloff (Stacia Napierkowska) pleše kao vampirski šišmiš u "Prsten koji ubija".

Veliki vampir se krije pod identitetom grofa de Noirmoutiera te čita kako će balerina Marfa Koutiloff (Stacia Napierkowska), zaručena za Philipea, plesati balet pod naslovom Vampiri. Kako bi je spriječio da simbolički objavi aktivnosti Vampira i zastrašio Philipea, on Marfi daje otrovani prsten nedugo prije predstave, te ona iznenada umire na pozornici. Philipe među uspaničenom publikom prepoznaje Velikog vampira te ga prati u napuštenu tvrđavu gdje ga zarobi banda. Kriminalci odluče da ga ispitaju oko ponpoći i pogube u zoru. Philipe otkriva da je Vampir koji ga čuva nitko drugi do jedan od njegovih kolega po imenu Oscar-Cloud Mazamette (Marcel Lévesque). On odlučuje pomoći Philippeu te se doovore kako će zajedno zarobiti Velikog inkvizitora kada dođe u ponoć. Poslije ponoći ga zarobe i stave mu kapuljaču na glavu, učinivši da izgleda kao Philipe. U zoru Vampiri dolaze kako bi izvršili egzekuciju, ali tada policija izvrši prepad na njihovo sjedište. Vampiri bježe, ali u gužvi ubijaju vlastitog Velikog inkivizitora, za koga se kasnije ispostavi da je predsjednik Vrhovnog suda.

Epizoda 3 - "Crvena knjiga šifara"

[uredi | uredi kod]
Épisode 3 : Le Cryptogramme rouge (1915)
Irma Vep (Musidora) pjeva u noćnom klubu "Mjaukajuća mačka" u epizodi "Crvena knjiga šifara".

Philipe simulira bolest kako ne bi morao dolaziti na posao i slobodno vrijeme koristi kako bi pokušao dešifrirati crvenu knjižicu koju je pronašao na lešu Velikog inkvizitora, i gdje se nalaze podaci o zličinima Vampira. Otkriva kako mu je kuća pod stalnim nadzorom Vampira, te iz nje izlazi prerušen. Zahvaljujući indicijama u knjžici dolazi u noćni klub "Mjaukajuća mačka". Tamo na pozornici nastupa Irma Vep (Musidora), čije ime Philipe protumači kao anagram za riječ "vampir" (francuski: vampire). Nakon nastupa Veliki vampir Irmi naređuje da pronađe crvenu knjižicu. Nakon što se Philipe vrati kući, tamo dolazi Mazamette zajedno sa otrovnim perom koje je ukrao Velikom vamporu. Nekoliko dana kasnije Irma dolazi u Philipeovu kuću prerušena u novu sobaricu. POkušava otrovati Philipea, ali ne uspijeva. Philipeova majka (Delphine Renot) odlazi kako bi vidila brata nakon vijesti da je doživio saobraćajnu nesreću, ali se ispostavi da je to laž, te je zarobe Vampiri. Dok Philipe spava, Irma pušta još jednog Vampira u kuću, ali ga Philipe ustrijeli. Dvoje Vampira uspiju pobjeći, jer se ispostavilo da je Phiipeov revolver bio napunjen ćorcima. U kolibi u siromašnom dijelu grada Philipeovu majku čuva gluhonijemi Otac Tišina (Louis Leubas). Philipeova majka je prisiljena pisati zahtjev za otkupninu, ali koristi priliku da Oca Tišinu ubije Mazemetteovim otrovnim perom te bježi.

Epizoda 4 - "Prikaza"

[uredi | uredi kod]
Épisode 4 : Le Spectre (1916)

Veliki vampir, koji koristi identitet trgovca nekretninama po imenu "Treps," sreće poslovnog čovjeka po imenu Juan-José Moréno (Fernand Herrmann), a koji od njega traži stan opremljen sefom. Veliki vampir Morénu daje stan čiji je sef "namješten" tako da se može otvoriti sa stražnje strane iz stana u kome su Irma Vep i Veliki vampir. Međutim, ispostavi se da je Moréno u sef stavlja crno odijelo Vampira. Nešto kasnije, Irma Vep pod lažnim identitetom bankovne službnice "Juliette Bertaux" doznaje kako će bankovni direktor g. Metadier odnijeti 300.000 u drugu podružnicu. U slučaju da nije u stanju obaviti primopredaju, to će učiniti Irma. Međutim, Irma u trenutku kada pokuša preuzeti novac sreće prikazu g. Metadiera koji preuzima novac. Veliki vampir pokušava uhvatiti prikazu, ali ona nestaje u šahtu. Istog dana Mme. Metadier se pojavljuje u banci i raspituje za muža kojeg nije vidjela danima; otkriva se i da novac nije predan. Philipe ubrzo doznaje o tome te prerušen odlazi u banku i prepoznaje Irmu. Pronalazi njenu adresu koristeći Mazamettea kao mamac. Irma i Veliki vampir otvaraju sef sa svoje strane i pronalaze novac i Metadierovo truplo. Philipe ih pokušava uhvatiti, ali je onesviješten i oni bježe. Philipe zove policiju upravo u trenutku kada dolazi Moréno i otkriva sef otvoren s druge strane. Prelazi na drugu stranu gdje ga hvata Philipe. Za Moréna se ispostavlja da je još jedan prerušeni kriminalac, ali on tvrdi da nije ubio Metadiera, nego je tek pronašao njegov leš na tračnicama. Moréno je otkrio Metadierovu punomoć, odnio leš kući, prerušio se u Metadiera, stavio leš u sef, preuzeo Metadierov identitet i stavio novac u sef. Na kraju je taj isti novac ipak završio u posjedu Vampira. Policija dolazi i hapsi Moréna.

Epizoda 5 - "Mrtvačev bijeg"

[uredi | uredi kod]
Épisode 5 : L'Évasion du mort (1916)

Istražni sudac iz Saint-Clement-Sur-Chera je premješten u Pariz gdje preuzima slučaj Vampira i Moréna. Nakon što je doveden na ispitivanje, Moréno vrši samoubistvo progutavši skrivenu kapsulu cijanida. Leš mu je ostavljen u ćeliji, ali se tokom noći budi, ubija stražara, oblači njegovu uniformu i bježi iz zatvora. Primijeti ga Mazamette koji boluje od nesanice, ali tek sljedećeg jutra vlasti otkrivaju da je Moréno pobjegao. Philipea, dok piše članak o tim događajima, otimaju Vampiri bacivši laso kroz prozor te ga uguraju u kovčeg sa kostimima. Dok ga odvode, kovčeg se odvoji i padne niz stepenice, te Philipea spase dvoojica prolaznika. Philipe nakon toga posjećuje kostimografa Pugenca čije su se ime i adresa nalazile na kovčegu; nedugo prije toga su Moréno i njegova banda od Pugenca kupili policijske uniforme. Philipe od Pugenca doznaje kako je kovčeg sa kostimima trebao ići baronu de Mortesalguesu na aveniji Maillot Avenue, te shvaća kako je "Mortesalgues" još jedan alias Velikog vampira. Kasnije se Moréno suoči sa Philipeom u kavani, ali kada Philipe pozove obližnje policajce, ispostavi da su oni članovi Morénove bande te ga zarobe. U međuvremenu Mazamette provaljuje u Morénovo sklonište. Philipe tamo odvode i prijete vješanjem ako im ne oda svoja saznanja o Vampirima, kojima se Moréno želi osvetiti. Philipe im kaže da Veliki vampir koristi ime baron de Mortesalgues, te mu poštede život. Mazamette kasnije dolazi i oslobađa ga. Iste večeri baron de Mortesalgues održava primanje za svoju "nećaku", prerušenu Irmu Vep, a na koje dolazi pariška aristokracija. "Mortesalgues" otkriva kako će u ponoć prirediti iznenađenje; to "iznenađenje" je uspavljujući gas koji udišu gosti. Vampiri nakon toga pokradu sve dragocjenosti od onesviještenih gostiju te bježe autombilom, ali Moréno, koji je primio upozorenje od Philipea, pljačka Vampire i Philipeu šalje pismo u kome mu kaže kako su, zasad, sredili svoje račune. Mazamette posjećuje Philipea te je bijesan zbog toga što se nisu obračunali s kriminalcima. Philipe mu pokaže citat iz La Fontaineovih bajki koji pokazuje da se u svim stvarima "mora najviše gledati konačni rezultat".

Epizoda 6 - "Hipnotičke oči"

[uredi | uredi kod]
Épisode 6 : Les Yeux qui fascinent (1916)
Juan-José Moréno (Fernand Herrmann) se suočava sa Irmom Vep u "Hipnotičkim očima".

Prošlo je petnaest dana od velike pljačke u aveniji Maillot. Moréno nastavlja tragati za Vampirima te u novinama pročita kako su ubili notara u Fontainebleauu. S obzirom da posjeduje pogled sa hipnotičkim očima, preuzima nadzor nad svojom novom sobaricom Laurom i čini je svojom robinjom. U međuvremenu Philipe i Mazamette u kinu vide fimski žurnal sa svijestima o ubistvu i među ličnostima na kameri prepoznaju Irmu Vep i Velikog vampira. Dok biciklima idu u Fontainebleau na putu sreću američkog turista po imenu Horatio Werner, kako odlazi u obližnju šumu, te ga počinju pratiti. On stavlja kutiju ispod jednog kamena, a poslije Philippe i Mazamette pronalaze. Veliki vampir, koji se pod pseudonimom grof Kerlor i Irmom (prerušenom u njenog sina vikonta Guya) odsjeda u Hotelu kraljevskog lova, u novinama pročita kako je američki milioner George Baldwin (Émile Keppens), opljačkan za 200.000 $. Tkogod uhvati odgovornog kriminalca Raphaela Nortona, koji je pobjegao u Evropu zajedno sa glumicom Ethel Florid, moći će zadržati ostatak plijena. "Kerlor" primjećuje kako su gospodin i gospođa Werner, koji također odsjedaju u hotelu, uznemireni ovom viješću i zaključuje da je Werner u stvari Raphael Norton. Philipe i Mazamette odlaze u hotel i otkrivaju da su tamo smješteni Vampiri. U drugom hotelu otvaraju kutiju i pronalaze ukradeni Baldwinov novac. Prerušeni Moréno također dolazi u Kraljevski lov. Dok Veliki vampir zabavlja goste i osoblje pričom, Irma provaljuje u Wernerovu sobu i pronalazi kartu koja pokazuje na plijen u šumi. Prilikom odlaska je hvata i kloroformom onesvješćuje Moréno, koji potom uzme kartu. Dok njegova banda odvodi Irmu, on preoblači hipnotiziranu sobaricu Lauru u Irmu i naređuje joj da Vampirima da kartu. Kada jedna od članica Vampira (Miss Édith) prati kartu da uzela blago, Morénova banda je hvata u zasjedi, ali potom otkriva da je Philipe već uzeo novac. Moreno traži od Velikog vampira da plati otkupninu za Irmu Vep. Rano ujutro policija dolazi u hotel i otkriva da je Werner zaparvo Norton, te Philipe i Mazamette osvajaju novčanu nagradu. Moréno se zaljubljuje u Irmu i odlučuje da je ne vrati Velikom vampiru. Umjesto toga je hipnotizira i tjera da napiše priznanje svog učešća u ubistvima notara u Fontainbleauu, Metadiera, balerine Marfe Koutiloff i dr. Noxa. Veliki vampir dolazi sresti Moréna, ali Moréno putem hipnoze nagna Irmu da ga ubije. Epizoda završava kada bogati Mazamette novinarima govori "iako se porok rijetko kažnjava, vrlina se uvijek nagrađuje."

Epizoda 7 - "Satanas"

[uredi | uredi kod]
Épisode 7 : Satanas (1916)
Irma Vep i Juan-José Moréno kabareu "Vesela koliba" u epizodi "Satanas".

Tajanstveni čovjek (Louis Leubas) dolazi u Morénovu kuću i pokazuje kako zna da se leš Velikog vampira nalazi u kovčegu. Moréno ga se pokušava riješiti, ali ga paralizira iglica u čovjekovoj rukavici. Čovjek za sebe tvrdi da je Satanas, pravi Veliki vampir, a da je njegov ubijeni prethodnik bio tek jedan od potčinjenih. U kabareu zvanom "Vesela kliba", Moréno i Irma dobijaju cedulju od Satanasa sa porukom da će u dva sata vidjeti dokaz njegove moći. U dva sata ispaljuje hitac iz topa na "Veselu kolibu", uništivši njen najveći dio. U međuvremenu Philipe odluči posjeti Mazamettea, ali je on vani "u potrazi za djevojkama." On se krije prije nego što se Mazamette vrati pijan kući sa dvije djevojke i prijateljem, koje kasnije ljut revolverom otjera. Sljedećeg jutra Irma iMoréno odlaze Satanasu kako bi mu se predali, a Satanas im nudi priliku da rade za njega, obavijestivši ih da je američki milioner George Baldwin odsjeo u hotelu Park. Satanas traži Baldwinov potpis. Jedna od Morénovih pomagačica, Lily Flower (Suzanne Delvé), odlazi u hotel Park prerušena u novinarku ženskog časopisa i na prevaru od Baldwina dobije potpis na praznom listu papira. Nedugo potom ulazi Irma i nagna Baldwina da snimi svoj glas s riječima "Parižanke su najljepše žene koje sam ikada vidio". Lily dovodi Baldwinov popis Morénu koji ga koristi za platni nalog od 100.000 $ za Lily Flower. Morénova banda hvata telefonisticu u Baldwinovom hotelu; Irma uz pomoć krivotvorene poruke preuzima njeno mjesto. Kada bankovni službenik zove Baldwina da bi potvrdio veliku isplatu atraktivnoj Parižanki, Irma preuzima poziv i pušta gramofonsku snimku Baldwinovog glasa, te je službenik uvjeren. Kada Lily Flower dođe preuzeti novac, istovremeno dođe Mazamette i prepozna je kao jednu od svojih prijateljica iz "Vesele kolibe". Potom je prati i vidi kako daje novac čovjeku u taksiju za koga se ispostavi da je Moréno. On daje novac Satanasu, ali ga Satanas vrati kao nagradu. Philipe i Mazamette zarobe Lily Flower i natjeraju je da pozove Moréna kući; kada on i Irma dođu, hvata ih policija.

Epizoda 8 - "Gospodar gromova"

[uredi | uredi kod]
Épisode 8 : Le Maître de la foudre (1916)
Oscar-Cloud Mazamette (Marcel Lévesque) odjeven kao staretinar u epizodi "Gospodar gromova".

Irma je osuđena na doživotni zatvor i poslana u zatvor sv. Lazara. Tamo dolazi nalog za njen premještaj u kažnjeničku koloniju u Alžiru. Na dan odlaska, Irma doznaje kako je Moréno pogobljena. Satanas prati Irminu rutu te odsjedne u primorskom hotelu prerušen u svećenika. U luci dolazi pružiti duhovnu utjehu kažnjenicama te koristi priliku da Irmi dostavi tajnu poruku o tome da će "brod eksplodirati" i uputstva za bijeg. Satanas nakon toga svojim topom uništava brod. U međuvremenu Philipe, koristeći podatke iz crvene knjižice, zaključuje da je granata koja je uništila "Veselu kolibu" ispaljena sa Montmartrea. Mazamette odlazi tamo u istragu, pozvavši sa sobom sina Eustachea Mazamettea (René Poyen), koji je poslan kući iz internata zbog lošeg ponašanja. Tamo vide kako neki ljudi unose kutije u kuću i primjećuju da kutija sa šeširima sadrži granatu. Kasnije Satanas, nakon što je čuo da u eksploziji broda nema peživjelih, dolazi do Philipea kako bi osvetio Irminu smrt. Satanas paralizira Phillipea s otrovnom iglom u svojoj rukavici, te ostavlja tempiranu bombu sakrivenu u šeširu kako bi ga likvidirao. Mazamette dolazi i baca šešir kroz prozor u posljednjem trenutku. U Satanasanovoj kući Eustache služi kao demonstracija kako bi omogućio ocu da uđe sakriven u kutiju, ali Satanas to vidi preko špijunke. Satanas zaprijeti Eustacheu koji na njega puca iz pištolja, pto dovede policiju koja ga hapsi. Nakon svega se vidi da je Mazametteu slomljen nos od sinovog metka. U međuvremenu se ispostavi da je Irma preživjela eksplozija te putuje natrag u Pariz krijući se ispod vlaka. Izdajući se za "žrtvu jedne od vječnih ljubavnih priča koje voli narodna mašta", uspije dobiti pomoć od željezničkog osoblja i policije. Dolazi natrag u “Mjaukajuću mačku” gdje njen nastup izaziva oduševljenje Vampira. Nakon što je čuo za hapšenje Satanasa, jedan od Vampira po imenu Venomous (Frederik Moris) se proglašava novim šefom. U skladu sa Satanasovim naređenjima, šefu šalju u zatvor kovertu sa otrovanom ceduljom, omogućivši mu da izvrši samoubistvo.

Epizoda 9 - "Trovač"

[uredi | uredi kod]
Épisode 9 : L'Homme des poisons (1916)
Irma Vep čeka na spašavanje u epizodi "Trovač".

Irma sada vjerno služi Venomousa, kome je životna misija uklanjanje Philipea i Mazamettea. On doznaje kako se Philipe zaručio za Jane Bremontier (Louise Lagrange) te sljedeći dan Irma i Lily Flower iznajme stan iznad Philippeovog. Irmina sobarica, koja je također Vampir, doznaje da će hranu na proslavi Philipeinih i Janeih zaruka donijeti znamenit restoran Béchamel. Venomous otkazuje narudžbu kako bi na dan proslave tamo poslao Vampire. Janeina majka (Jeanne Marie-Laurent) daje domarima jednu od boca šampanjca koga su donijeli Vampiri kao poklon; jedan od njih, po imenu Leon Charlet, je otvori, popije i umre od otrova. Njegova supruga u posljednji trenutak upozorava uzvanike i tako ih spašpava od iste sudbine, a Vampiri iznenada bježe. Nekoliko dana kasnije Mazamette i Philipeova majka pokupe Jane i njenu majku kako bi ih odveli u sigurnu kuću kraj Fontainebleaua. Irma, koja je pokušala sabotirati automobil za bijeg sa kiselinom, je zamijećena od Mazamettea, ali ga uspije omamiti; on spava dok se Irma krije u prtljažniku. Mazamette je izbačen na ulici i uhapšen od policije koja ga smatra pijancem. Kada se probudi, pokušava upozoriti Philipea, ali je Irma uspjela izaći iz prtljažnika i pobjeći drugim automobilom. Irma izlazi iz automobila kraj hotela Pyramid i zove Venomousa u susret, na istom mjestu gdje je Philipe dogovorio susret sa Mazametteom. Philipe primjećuje Irmu u hotelu, zarobljava je i vezuje. Philipe i Mazamette ostavljaju Irmu u Mazametteom automobilu i pokušavaju iz zasjede uhvatiti Venomousa, ali ga Irma upozori zatrubivši iz automobila. Venomous spašava Irmu i odlazi u Mazametteovom automobilu, te ga Philipe i Mazamette pokušavaju uhvatiti u njegovom vlastitom. Venomous iskače iz automobila i potjera se nastavlja pješke, ali Venomous na kraju uspije pobjeći skočivši na krov vlaka. Mazamette je bijesan na policiju što mu nije dozvolila da pomogne Philipea, pa udara jednog od policajca i hapse ga; u policijskoj stanici Philipe i Mazamette ipak uspiju nagovoriti policajce da Mazametteu, kao slavnom fiantropu, oproste taj ispad. Ali Vampiri su i dalje na slobodi.

Epizoda 10 - "Užasno vjenčanje"

[uredi | uredi kod]
Épisode 10 : Les Noces sanglantes (1916)

Nekoliko mjeseci nakon zaruka su Philippe i Jane u braku, a novih vijesti o Vampirima nema. Augustine Charlet (Germaine Rouer), udovica otrovanog domara, je pozvana u dom Guérandovih gdje joj ponuđen posao sobarice, što ona prihvaća. Sljedeći dan joj Vampiri šalju pismo u kome nude usluge vidovnjakinje Madame d’Alba na adresi 13 Avenue Junot. Kada ona krene kod vidovnjakinje, prati je Mazamette, koji je prema njoj osjetio privlačnost. Madame d’Alba, koja je članica Vampira, hipnotizira Augustine i daje joj naređenje da u 2 sata otvori vrata Philipeove kuće i pusti Vampire. Mazamette je poslije hvata, ali obećava da neće reći Philipeu o incidentu. Mučen nesanicom, otkriva kako ona pušta Vampire koji je potom vežu i puštaju otrovni gas u spavaću sobu Guérandeovih. Mazamette na njih puca i tjera ih u bijeg, a Augustine objasni što je učinila. Dok odlaze na policiju, Venomous provaljuje kroz prozor spavaće sobe i, iako ga Jane pokuša ustrijeliti, uspije je zarobiti lasom. U zoru policija dolazi u Avenue Junot. Irma i Venomous bježe preko krova i uspiju zarobiti Augustine. Mazamette puca na automobil, izazvavši curenje ulja. Philipe prati trag do skrovišta Vampira gdje za noć pripremi klopku, iskoristivši to da banda slavi vjenčanje Irme i Venomousa. Policija usred proslave izvrši raciju. Dok se Irma krije, svi Vampiri su ili ubijeni ili pohvatani. Irma na kraju pokuša likvidirati zarobljenice, ali je Jane na kraju ubije skrivenim pištoljem. Pariz je sada konačno siguran od Vampira, a Mazamette predloži brak Augustine što ona prihvaća.

Glumačka postava

[uredi | uredi kod]

  • Édouard Mathé ... Philipe Guérande, vrhunski novinar koji istražuje Vampire.
  • Musidora ... Irma Vep, strateg i operativka Vampira.
  • Marcel Lévesque ... Oscar-Cloud Mazamette, Guérandeov prijatelj i kolega, koji radi kao tajni agent Vampira.
  • Jean Aymé ... prvi Veliki vampir, majstor prerušavanja.
  • Louis Leubas ... Otac Tišina, gluhonijemi čovjek koji radi za Vampire / Satanas, drugi Veliki vampir.
  • Frederik Moriss ... Venomous, treći Veliki vampir, genijalni kemičar.
  • Fernand Herrmann ... Juan-José Moréno, šef bande kriminalaca koji su suparnici Vampira, posjeduje hipnotički pogled kojim može kontrolirati ljude.
  • Delphine Renot ... Mme. Guérande, Philipeova majka.
  • Louise Lagrange ... Jane Bremontier, Philipeova zaručnica, kasnije supruga.
  • Jeanne Marie-Laurent ... Mme. Brémontier, Janeina majka.
  • Germaine Rouer ... Augustine, udovica žrtve Vampira i kasnije Mazametteova zaručnica.
  • René Poyen ... Eustache, Mazamettov sin.
  • Stacia Napierkowska ... Marfa Koutiloff, plesačica i prva Philipeove zaručnica

  • Rita Herlor ... Mrs. Simpson, američka milionerka.
  • Émile Keppens ... George Baldwin, američki milioner.
  • Renée Carl ... Andaluzijac.
  • Suzanne Delvé ... Lily Flower (ponekad navođena kao Fleur-de-Lys), Morénova suučesnica.
  • Miss Édith ... grofica de Kerlor, Vampir.
  • Georgette Faraboni ... plesačica Vampira.
  • Suzanne Le Bret ... Hortense, Irmina sluškinja.
  • Maurice Luguet ... De Villemant.
  • Mademoiselle Maxa ... Laure.
  • Gaston Michel ... Benjamin, Mazametteov sluga.
  • Laurent Morléas ... oficir Velike armije.
  • Thelès ... istražni sudac.
  • Jacques Feyder ... gost na proslavi.
  • Françoise Rosay ... gost na proslavi.

Produkcija

[uredi | uredi kod]

1910-ih je filmski serijal predstavljao jedan od najpopularnijih oblika filmske zabave, a posebnu popularnost su uživali serijali kriminalističkog žanra. Sam Feuillade je doživio ogroman uspjeh sa prethodnim serijalom Fantômas.[1] Ipak, dio historičara vjeruje kako je glavni poticaj za snimanje nove serije došao nakon što je studio Gaumont doznao kako je suparnička kompanija Pathé otkupila pravo na prikazivanje američkog filmskog serijala The Exploits of Elaine,[2] u Francuskoj poznatog kao Misterije New Yorka,[1]. Prethodne godine je još jedan američki serijal, The Perils of Pauline također imao ogromnu gledanost nakon što se u francuskim kinima pojavio nakon Fantômasa.[3]

Dio historičara pretpostavlja kako je Feuilladeu dio inspiracije za Vampire pronašao u stvarnom životu, odnosno u Bonnotovoj bandi, grupi anarhista koja je od 1911. do 1912. godine, koristeći automobile i suvremenu tehniku, izvela niz spektakularnih ubistava i pljački banaka u Parizu.[4] Feuillade je sam napisao scenario, ali je to na samom početku učinio u najosnovnijoj formi, dozvolivši glumcima da improviziraju pojedine scene, odnosno nadopune njegove detalje. Kasnije epizode su, međutim, bilje temeljitije napisane.[5] Feuillade se tokom stvaranja filma suočio s nizom ozbiljnih problema, od kojih je najveći bio prvi svjetski rat, odnosno činjenica da je veliki broj njegovih stalnih ili najvrijednijih suradnika bio mobliziran u vojsku, pa se morao zadovoljiti sa uglavnom novim i neiskusnim glumcima. Čak i tokom snimanja su neki od glumaca dobivali mobilizacijske pozive, pa je snimanje bilo izuzetno naporno i traumatično.[6]

Feuillade, naviknut na snimanje velikog broja filmova u isto vrijeme, istu je tehniku koristio i kod Les Vampires, čije su pojedine epizode snimane istovremeno sa kasnijim serijalom Judex. Istovremeno je nastojao maksimalno uštediti na budžetu, pa se u scenama interijera mogu zamijetiti jeftine kulise [7], a za neke od scena eksterijera su korištene dokumentarne snimke, kao u slučaju eksplozije broda u "Gospodaru gromova". Feuillaude je film snimao vrlo brzo, u razmacima od najviše 3-4 mjeseca između pojedine epizode.[8] Musidora je kao bivša akrobatkinja odrađivala sama svoje kaskade.[9]

Feuillade u Les Vampires nije koristio posebne stilske inovacije; gotovo sve epizode se sastoje od dugih statičkih kadrova gdje bi tek u rijetkim slučajevima koristio krupni plan za isticanje pojedinog detalja važnog za radnju. U post-produkciji je crno-bijeli film "ručno" obojan u nastojanju da različita doba i scene dana dobiju različit ugođaj - dnevni interijeri su imali boju jantara; dnevni eksterijeri zelenu boju; noćne scene su obojane plavo a scene slabo osvjetljenih mjesta su dobile boju lavande.

Distribucija

[uredi | uredi kod]
Korice novelizacije epizode Gospodar gromova", na kojoj je prikazan Oscar-Cloud Mazamette sa slomljenim nosom.

Gaumont je pred premijeru prve epizode pokrenuo reklamnu kampanju tokom koje su u novembru 1915. ulice Pariza preplavljene plakatima sa tri maskirana lica i omčom te riječima "Qui? Quoi? Quand? Ou…?" ("Tko? Što? Kada? Gdje…?") Odgovor na ta pitanja je došao u obliku novinskih oglasa objavljenih u novinama sljedeći dan sa riječima:

U noćima bez mjesečine oni su kraljevi, tama je njihovo kraljevstvo. Noseći smrt i sijući užas, tamni Vampiri lete s velikim krilima od jelenje kože, spremni činiti ne samo zlo... nego još gore![10]

Les Vampires su se u kinima pojavili prvi put 30. novembra 1915. kada su istovremeno prikazane prve dvije. Poslije su se u redovnim razmacima pojavljivalo još osam epizoda, a posljednja je prikazana 30. juna 1916.[9] Film je doživio veliki uspjeh, čemu je posebno doprinijela Musidora [11], koja se pojavila u trećoj epizodi. Usprkos rata, publika je pohrlila u kina, a Gaumont je lako porazio Pathéov konkurentski serijal Misterije New Yorka.[1] Francuska policija je, međutim, osudila film zbog navodne glorifikacije kriminala [1] a neke od epizoda su bile privremeno zabranjene,[12] Zabrana je, međutim, skinuta nakon apela same Musidore,[13] koja je prema nekim izvorima uspjela šarmirati šefa policije.

Uspjeh Les Vampires se pretočio i u druge medije. Glumačka ekipa je 1916. nastupila u propagandnom filmu Za djecu čiji je prihod od ulaznica trebao pomoći francuski ratni napor. Godine 1916. je izdavačka kuća Talladier objavila novelizaciju, odnosno serija romana temeljenih na radnji epizoda; autori teksta su bili Feuillade i George Meirs; sastojala se od sedam dijelova - četiri meko ukoričene knjige i 3 magazinska izdanja.[4]

DVD-izdanja

[uredi | uredi kod]

Prvo DVD-izdanje je izašlo 16. maja 2000 u SAD sa muzikom koju je komponirao Robert Israel. To izdanje sadrži Za djecu kao i komediju Bout de Zan and the Shirker (gdje nastupa René Poyen), kao i esej "The Public Is My Master" čiji je autor Fabrice Zagury. Gaumont je 22. marta 2006. u Francuskoj izdao specijalno izdanje od 4 diska, uključujući dokumentarni film o Feuilladeu, reportažu o restauraciji filma i knjižicu od 32 strane. 14. augusta 2012. je kompanija Kino International izdala Blu-ray izdanje na dva diska, remasterirano sa verzije Cinémathèque Française od 35mm i muzikom koju izvodi Mont Alto Motion Picture Orchestra.[7][14]

Kritike

[uredi | uredi kod]
Musidora na promotivnoj fotografiji za Les Vampires, u svom poznatom kostimu.

Od strane suvremenika

[uredi | uredi kod]

Les Vampires su, kao i drugi Feuilladeovi kriminalistički serijali, općenito bili prezreni od tadašnje kritike. Recenzent za časopis Hebdo-Film je napisao: "To da čovjek s talentom, umjetnik i režiser najvećih filmova koje su donijeli uspjeh i slavu Gaumontu, ponovno počinje s ovim nezdravim žanrom [kriminalističkim filmom], zastarjelim i osuđenim od svih ljudi sa ukusom, za mene ostaje stvaran problem."[6] Posebno su žestoke kritike bile iz strane krugova koje su nastojali mladu filmsku umjetnost uzvisiti među francuskim kulturnim establishmentom,[15] ali i s argumentom kako je film "staromodan i neumjetnički",[6] te da mu nedostaje umjetnički karakter Griffithovog Rađanja nacije, koje je u isto vrijeme imalo premijeru. Feuillade je, s druge strane, bio svjestan kako njegovi filmovi nisu privlačnim kritičarima te rekao "Film nije propovijed ni rasprava, pa čak ni rebus, nego sredstvo za zabavu očiju i duha."[16] Film je, s druge strane, doživio pohvale iz dijela antiestablishmentskih i "underground" intelektualaca, pa su ga tako francuski pjesnici André Breton i Louis Aragon nazvali "stvarnošću našeg vijeka. Bez mode. Bez ukusa."[3]

Od kasnijih kritičara

[uredi | uredi kod]

Mnogo godina nakon originalne premijere su brojni kritičari, među kojima se ističu Richard Abel, Noel Burch, Francis Lacassin, Annette Michelson i Richard Roud, ponovno tumačili i ocjenjivali film.[6] Danas se smatra najpoznatijim Feuilladeovim djelom i najbolje ocijenjenim od kritike. Godine 2012. je imao rejting 7,2 na IMDB,[9] i rejting od 100% na web-stranici Rotten Tomatoes.[17] Dok su kritičari obično ignorirali glavne zvijezde Mathéa i Lévesquea kao "blijede" i "nategnute", dotle se Musidora hvalila zbog uloge u kojoj pokazuje "raskošnu vitalnost".[18] Godine 1987. je filmski kritičar Jonathan Rosenbaum upravo to nazvao "jednim od vrhunskih užitaka filma."[19] Godine 2003. mu je časopis Slant Magazine dao četiri zvjezdice, nazvavši ga "neobično podešenim moralu svog vremena" i "uzbudljivim".[16] Također je zamijetio da ga "...njegov makijevelijevski odraz konformističke buržoazije na rubu kolapsa čini realističkim remek-djelom".[16] U recenziji Blu-ray izdanja 2012. godine, časopis je dodatno pohvalio film, ukazavši na jednostavnu, proto-trilersku izvedbu, koja mu je dala modernu prirodu, kao i nadrealni nered, ustvrdivši da "vjernost filma realizmu izgleda da staje usred skoka kada krv ulazi u mozak."[14] Time Out je filmu dao 5 zvjezdica, ali upozorio da "ako se pokazuje, kao što je čest slučaj, u jednom velikom neprirodnom maratonu, može biti čisto mučenje."[20]

Godine 2002. je Les Vampires došao na 30. mjesto u prestižnoj kritičarskoj anketi časopisa Sight and Sound, kao i 78. mjesto u izboru 250 najboljih filmova 20. vijeka časopisa The Village Voice.[21]

Nasljedstvo i reference u popularnoj kulturi

[uredi | uredi kod]
Suvremeni grafit na vagonu gradske željeznice napravljen u počast Musidori.

Uspjeh Les Vampires je od Musidore učinio prvu francusku zvijezdu, odnosno ikonu francuske kinematografije, a što je ona iskoristila kako bi se od glume preorijentirala na režiju i pisanje scenarije. I njene kolege Édouard Mathé i Marcel Lévesque su zahvaljujući svojim nastupima uživali duge i uspješne karijere.[22] Troje glavnih glumaca, ali i brojni drugi članovi glumačke postave, su surađivali sa Feuilladeom u njegovim kasnijim serijalima kao što su Judex, Tih Minh, Barrabas i Parisette.

Historičari filma su kasnije često navodili da je upravo Les Vampires ustanovio triler kao specifični filmski žanr, odnosno koristio tehnike koje će kasnije kopirati i usavršiti njegovi majstori kao Alfred Hitchcock i Fritz Lang.[23] U slučaju Langa se to posebno odnosi na korištenje raznoraznih naprava i bombi, posebno u klasičnim filmovima Dr. Mabuse Kockar i Pauci.[5] Također se navodi kako je poslužio kao inspiracija eksperimentalnim sineastima kao što su Luis Buñuel i režiseri francuskog Novog vala kao što su Alain Resnais i Georges Franju.[1] Neki historičari su Les Vampires nazvali i prvim gangsterskim filmom.[12]

Godine 1984. je američki dramatičar Charles Ludlam iskoristio Irmu Vep i Vampire kao protagoniste svoje drame The Mystery of Irma Vep, a koja je 2006. poslužila kao podloga za brazilski film Irma Vap - O retorno (posvećen postavljanju istoimene predstave). Mnogo neposredniji homage Irmi Vep je dao francuski sineast Olivier Assayas u filmu Irma Vep iz 1996. godine čija radnja prati pokušaje suvremenog sineasta da napravi remake u kome bi naslovnu ulogu tumačila hongkonška glumica Maggie Cheung.

Les Vampires su referencirani u francuskom filmu Céline et Julie vont en bateau iz 1974. gdje protagonisti koriste kostime iz filma, kao i u Tarantinovom filmu Inglorious Basterds iz 2009. gdje se na zidovima mogu vidjeti originalni posteri za film.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Les Vampires (1915) - Film Review”. Films De France. 2002. Pristupljeno 18. V 2012. 
  2. „Les Vampires 6: The Eyes That Fascinate 1916”. The Devil's Manor. Pristupljeno 18. VII 2012. 
  3. 3,0 3,1 „LES VAMPIRES”. Film Reference. Pristupljeno 11. VII 2012. 
  4. 4,0 4,1 Les Vampires, Musidora and the Vamp World of the Forgotten Original Goths”. 2007. Pristupljeno 18. V 2012. 
  5. 5,0 5,1 „Les Vampires 7: Satanas 1916”. The Devil's Manor. Pristupljeno 18. VII 2012. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 „The Innovators 1910-1920: Detailing The Impossible”. Sight and Sound. April 1999. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-17. Pristupljeno 18. V 2012. 
  7. 7,0 7,1 „Les Vampires (1915-1916)”. Silent Era. Pristupljeno 9. VII 2012. 
  8. „Les Vampires 8: The Thunder Master 1916”. The Devil's Manor. Pristupljeno 19. VII 2012. 
  9. 9,0 9,1 9,2 Les Vampires na sajtu IMDb
  10. Werner Faulstich, Helmut Korte (Compiladores): Cien Años de Cine 1895-1924, Siglo XXI, México 2006
  11. „The French World Newton Universe - Les Vampires”. Pristupljeno 9. VII 2012. 
  12. 12,0 12,1 „Les Vampires”. Amazon.com. Pristupljeno 18. V 2012. 
  13. „Les Vampires 4: The Spectre 1916”. The Devil's Manor. Pristupljeno 18. VII 2012. 
  14. 14,0 14,1 „Movie Review - Les Vampires (2012)”. Slant. 2012-08-16. Pristupljeno 23. X 2012. 
  15. „Sequels, Series, and Remakes - Serials”. Film reference. Pristupljeno 9. VII 2012. 
  16. 16,0 16,1 16,2 „Movie Review - Les Vampires”. Slant. 2003-05-09. Pristupljeno 9. VII 2012. 
  17. „Les Vampires (1915)”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 9. VII 2012. 
  18. Schneider, Stephen Jay (April 10, 2010). 1001 Movies You Must See Before You Die. Octopus Publishing Group, London. str. 26–27. ISBN 9781844036905. Pristupljeno 23. IX 2012. 
  19. Rosenbaum, Jonathan (1987-10-09). „Featured Texts - Les Vampires”. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-24. Pristupljeno 23. X 2012. 
  20. „Les Vampires (1915) Movie review From Time Out Film Guide”. Time Out. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-11. Pristupljeno 9. VII 2012. 
  21. „Les Vampires”. Films101. Pristupljeno 19. V 2012. 
  22. „Les Vampires (Part 10: Les Noces Sanglantes): conclusion to an intelligent action-thriller serial”. Under Southern Eyes. Pristupljeno 18. VII 2012. 
  23. „Les Vampires (Serial)”. MTV. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-22. Pristupljeno 18. V 2012. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]