Prijeđi na sadržaj

Lazaristi

Izvor: Wikipedija
Lazaristi
Congregatio Missionis
[[Datoteka:|90px| grb]]
( grb)
Kratica naziva: CM
Godina osnivanja: 1625.
Godina reorganiziranja:
Reorganizator: -
Mjesto osnivanja: Pariz
sv. Vinko Paulski
utemeljitelj: sv. Vinko Paulski
krilatica:
Službeni jezik:
Sjedište: Via dei Capasso, 30, Rim
superior: Tomaž Mavrič
čelni čovjek: superior
Roditeljski red:
Redovi nastali iz ovog reda:
Podredovi: Sestre milosrdnice
Broj pripadnika: 3.681
Poznati pripadnici:
Odijelo:

Lazaristi (latinski: Congregatio Missionis - Kongregacija (družba) misionara[1], akronim: CM) je manji katolički crkveni red poznat po misionarstvu i obrazovanju.[1]

Historija

[uredi | uredi kod]

Taj novi red osnovao je 1625. u Parizu Vincent Paulski (kasnije proglašen svetim) sa ciljem da se bavi misionarstvom i evangelizacijom po siromašnim zemljama i obrazovanjem mladića za svećenike.[1]

Nakon što im je papa Urban VIII. - 1632. odobrio rad, dobili su na korištenje nekadašnji pariški zatvor - Saint-Lazare, pa su ih neki počeli zvati Lazaristi, iako ima i puno onih zemalja gdje ih još uvijek zovu Vincentisti, po osnivaču.[1]

Iz svog pariškog središta, uspjeli su prije smrti svog osnivača 1660.,osnovati i organizirati 550 misionarskih centara po siromašnim zemljama. Lazaristi su se vrlo rano počeli baviti obrazovanjem svećenika, još od 1631. praktički i prije nego što su dobili Saint-Lazare, počeli su svake godine primati po pet ili šest mladića koje bi odškolovali do zaređenja.[1]

Lazaristi su 1642. otvorili svoju stalnu rezidenciju u Rimu, ali nedugo zatim papa je naredio da se svi oni koji bi trebali biti zaređeni u Rimu povuku sa Lazaristima. I Francuska revolucija nanijela je poprilične štete redu, ali su se tokom 19. vijeka oporavili i počeli ponovno napredovati. Lazaristi su stigli u Sjedinjene Američke Države - 1816. i osnovali svoje prve misije u St. Louisu.[1]

Lazaristički redovnici se pored svojih starih aktivnosti (obrazovanje, misionarstvo) danas bave i brojnim drugim aktivnostima (kao i drugi redovnici) pa su kapelani po bolnicama, zatvorima i oružanim snagama.[1]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Vincentian (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 29. 3. 2018. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]