Larina tema
Larina tema (engl. Lara's Theme) je općeniti naziv za ponavljajući glazbeni motiv kojeg je za film Doktor Živago (1965) napisao skladatelj Maurice Jarre.[1] Melodija je postala međunarodno poznata i omiljena do danas.
Dok je radio na glazbi za film Doktor Živago, redatelj David Lean je upitao Mauricea Jarrea može li skladati temu za Larin lik kojeg je igrala Julie Christie. U početku je Lean želio iskoristiti dobro poznatu rusku pjesmu ali nije uspio pronaći prava za njezino korištenje, pa je odgovornost prepustio Jarreu. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja pri pisanju teme, Lean je predložio Jarreu da ode u planine sa svojom djevojkom i napiše glazbeno djelo za nju. Jarre je rekao kako je stvoreno djelo bila "Larina tema", a Lean ju je toliko zavolio da je temu postavio na brojna mjesta u filmu. Prilikom uređivanja Živaga Lean i producent Carlo Ponti smanjili su ili potpuno izrezali mnoge teme koje je skladao Jarre; Jarre je bio ljut jer je smatrao kako će preveliko korištenje "Larine teme" uništiti čitavu glazbu na filmu.
Jarreovi strahovi su se pokazali neutemeljenima, jer je tema u kratko vrijeme postala hit te je stekla slavu u svijetu. Kasnije je Paul Francis Webster preuzeo temu i dodao joj stihove, pa je nastala pjesma "Somewhere My Love" (Negdje, moja ljubavi), koja je postala veliki hit nakon što ju je izveo Ray Conniff. Pjesma je 1966. osvojila #9 mjesto na ljestvici Billboard Hot 100. Conniffova verzija pjesme također se popela na ljestvici "Easy listening" u SAD-u za četiri tjedna. Brojne druge verzije pjesme izašle su nakon ovih početnih uspjeha pjesme. "Larina tema" ostaje do današnjeg dana jedna od najprepoznatljivijih filmskih tema ikada skladanih.
Na soundtrack albumu za Živaga niti jedna skladba ne nosi naslov "Larina pjesma". Ipak, varijacije djela pojavljuju se u brojnim pjesmama. Neke skladbe kratko "navode" temu, dok su ostale u potpunosti napravljene od Larine pjesme.
Djelo je izvedeno na raznim instrumentima od kojih je najpoznatiji balalajka s orkestralnom pozadinom. Iako se nikad nigdje ne navodi, Edgara Stanistreeta iz Philadelphije su iz MGM-a zamolili da odsvira skladbu preko telefona, te je kasnije pozvan u studio na snimanje.
Jedan od glavnih razloga zašto se tema nalazi u mnogim skladbama leži u činjenici da je Jarre unajmio impromptu orkestar balalajki iz nekoliko ruskih pravoslavnih crkava u Los Angelesu; glazbenici su mogli naučiti samo 16 taktova skladbe, jer nisu mogli čitati notni zapis.
- ↑ The Billboard Book of Top 40 Hits, 6th Edition, 1996.