Kraljevina Leon
Kraljevina Leon bila je jedna od srednjovjekovnih kraljevina na Pirinejskom poluotoku, nasljednica Kraljevine Asturije, koja je imala važnu ulogu u Rekonkvisti i nastanku sukcesivnih kršćanskih kraljevina u zapadnom dijelu poluotoka.
Grad León je osnovala Sedma rimska legija. Bio je glavno sjedište legije u poznom carstvu i središte trgovine zlatom čiji su se rudnici nalazili u obližnjem Las Medulasu. Godine 540. grad je osvojio arijsko vizigotski kralj Leovigild, koji nije dirao kršćansko stanovništvo. Godine 717. Leon je pao u ruke Maura. Leon je također bio jedan od prvih gradova koji su osvojeni tijekom Rekonkviste i postao je dio Kraljevine Asturije 742. godine.
Godine 913. osnovana je neovisna Kraljevina Leon kada su asturijski kraljevi premjestili svoju prijestolnicu iz Ovieda u Leon, čime su okrenuli leđa Atlantskom oceanu koji je u ono doba vrvio Vikinzima, i naselili se na visoravni Meseta u središtu današnje Španjolske.
Leon se odmah počeo širiti na jug i istok, osiguravajući novoosvojena područja mnogobrojnim utvrdama. Novoformirana zona je dobila ime Grofovija Burgos. Godine 931. grof Fernando Gonzales pretvara Kastiliju u nasljednu grofoviju, neovisnu od utjecaja leonskih kraljeva. Usvojio je titulu kralja Kastilije, prema mnogobrojnim utvrđenjima (kastiljos) koja su se nalazila u toj oblasti, i nastavio sa širenjem kraljevstva na račun Leona, te sklopivši savez sa Kordobskim kalifatom sve do 966. kada ga je zaustavio Sancho I. Leonski.
Stalni sukobi između ove dvije kraljevine su dovodili do slabljenja zajednice i činilo je lakim plijenom. Kralj Navare Sancho III. Veliki, pripojio je svom kraljevstvu Kastiliju oko 1020., a pred kraj života, 1035. godine, isto radi i s Leonom, ostavivši Galiciju privremeno nezavisnu. U tradicionalnoj podjeli zemlje koja je slijedila nakon njegove smrti, njegov sin Ferdinand će dobiti grofoviju Kastiliju. Ferdinand je bio oženjen Sanchom, sestrom Bermuda III., kralja Leona. Fernando je isprovocirao bitku kod Tamarona u kojoj je Bermudo III. poginuo. Kako Bermudo nije imao nasljednika, njegov šurjak, Ferdinand I. Kastiljski polagao je pravo na leonsko prijestolje. Tada dolazi do prvog ujedinjenja ova dva kraljevstva.
Nakon smrti Ferdinanda I. 1065. godine, sljedeći tradiciju da se kraljevstvo dijeli među sinovima, Kastilija je podijeljena između njegova dva sina, Sancha i Alfonsa. Alfonso je dobio Leon, a Sancho Kastiliju, Garcia Galiciju, a Uracca Zamoru. Sancho i Alfonso su napali svog brata Garciju i oteli mu Galiciju. Sancho, nezadovoljan Kastilijom i polovicom Galicije, napada svog brat Alfonsa i otima mu Leon uz pomoć El Cida. Uracca pruža utočište leonskoj vojsci i prima ih u Zamoru. Sancho opkoljuje Zamoru, no 6. listopada 1072. godine ubija ga galicijski plemić, Bellido Dolfos, što prouzročava povlačenje kastiljanske vojske. Tako Alfonso ne samo da je povratio svoje leonsko prijestolje, nego je postao i kralj Kastilije i Galicije, čime dolazi do drugog ujedinjenja koje će potrajati više generacija.
Više od 80 godina trajalo je drugo ujedinjenje Leona i Kastilije. Do ponovne podjele će doći 1157. godine nakon smrti Alfonsa VII., kada je kraljevstvo opet tradicionalno podijeljeno između njegova dva sina, te je Sančo dobio Kastiliju, a Ferdinand Leon. Leon će ostati neovisna kraljevina sljedećih 60 godina.
1230. godine dolazi do posljednjeg i konačnog ujedinjenja Kastilije i Leona kada Ferdinand III. od Kastilije nasljeđuje od svoje majke Berenguele kraljevinu Kastiliju (1217.), i od svog oca Alfonsa IX., Leon (1230.). Istovremeno je iskoristio opadanje almohadskog carstva i osvojio je dolinu Guadalqivira a njegov sin Alfonso je osvojio taifu Murciju. Kortesi Kastilije i Leona su se ujedinili, i taj trenutak se smatra nastankom Krune Kastilje koja se sastojala iz dva kraljevstva: Kastilije i Leona, i taifa i gospodstava koje su osvojili od Arapa (Cordoba, Murcia, Jaén, Sevilla).
Od onda pa na dalje, Leon će prvo biti dio Krune Kastilije. Prvi korak ka daljem ujedinjenju pirinejskih kraljevina i stvaranju onoga što se danas naziva Španjolskom je bio 1479. godine kad su se vjenčali Fernando Aragonski i Izabele Kastiljska, koji su zajedničkim snagama završili Rekonkvistu. Međutim, svako od njih je zadržao svoje naslove, tako da se konačno ujedinjenje u španjolsku državu dogodilo tek vladavinom njihovog unuka, Karla I. Španjolskog, koji je također bio i car Svetog Rimskog Carstva, i koji je stvorio carstvo koji se protezalo na tri kontinenta.
