Prijeđi na sadržaj

Komitet javnog spasa

Izvor: Wikipedija
Komitet javnog spasa

Komitet javnog spasa (francuski: Comité de salut public) bila je de facto izvršna vlast u Prvoj Republici tokom Jakobinske diktature, jednom od perioda Francuske revolucije. Komitet javnog spasa osnovan je u ožujku 1793. godine i ponovo restrukturiran u srpnju 1793. godine. Komitet javnog spasa naslijedio je dotadašnji Komitet opće obrane (formiran u siječnju 1793.) i preuzeo je ulogu zaštitnika novonastale republike od vanjskih napada i unutrašnjih nemira. Kao ratna mjera, Komitet je — izvorno sasatavljen od devet, kasnije od dvanaest članova — dobio široke vojne, sudske i legislativne ovlasti. Komitet je izvorno formiran kao upravno tijelo koje bi nadgledalo i poticalo rad izvršnih tijela Konventa i ministara imenovanih od strane Konventa. Kada se Komitet odlučio suočiti s opasnošću koalicije europskih zemalja i kontrarevolucionarnih snaga, postao je sve moćniji i moćniji.

U srpnju 1793., nakon poraza umjerenih republikanaca (Žirondinaca) u Konventu, prominentni JakobinciMaximilien Robespierre, Saint-Just i Georges Danton — postaju članovi Komiteta. Moć Komiteta bila je na vrhuncu između kolovoza 1793. i srpnja 1794., kada je predsjednik bio Robespierre. U prosincu 1793., Konvent je formalno prenio izvršne ovlasti na Komitet, a Robespierre je de facto uveo diktaturu.

Robespierre i Komiter doživljavaju svoj krah u srpnju 1794. godine, kada dolazi do reakcije na jakobinski teror. Robespierre je pogubljen, a Termidorska revolucija dovela je do konačnog kraha Komiteta javnoga spasa, koji je 1795. godine konačno i ukinut.

Sastav

[uredi | uredi kod]

Komitet je izvorno imao devet članova koje je izabrao Nacionalni konvent na jednomjesečni mandat, s tim da nisu postojala ograničenja u broju mandata. Prvi članovi prisegli su 6. travnja 1793., a oni su, redom izbora:

Nakon što je 27. srpnja 1793. Robespierre izabran u Komitet, isti je povećao broj članova s devet na dvanaest.

Izvori

[uredi | uredi kod]