Prijeđi na sadržaj

Izbor za papu 1086.

Izvor: Wikipedija

Izbor za papu 1086. godine održan je 24. maja 1086. u rimskoj crkvi S. Lucia di Septisolio. Do njega je došlo nakon gotovo jednogodišnje sedisvakancije izazvana smrću pape Grgura VII, ali i u jeku borbe za investituru između Grgura i njegovih crkveno-reformatorskih sljedbenika s jedne, te pristaša rimsko-njemačkog cara Heinricha IV s druge strane. Zbog borbe je bio podijeljen i sam Rim, gdje je 1084. Heinrich uspio kao antipapu nametnuti svog pristašu Klementa III; Grgur je zbog pustošenja i pljačke koje su u Rimu počinili njegovi normanski saveznici izazvao toliko nezadovoljstvo među građanima, da je morao bježati te je i umro u izgnanstvu u Salernu.

Grgur je pred smrt iz izgnanstva svojim sljedbenicima predložio trojicu kandidata koji bi ga trebali naslijediti - kardinala-biskupa Ostije Odona de Lageryja; biskupa Anselma od Lucce i nadbiskupa Huga od Lyona. Nakon što je Grgur 25. maja 1085. umro, do izbora nije došlo jer su Rimom tada dominirali Klementovi pristaše. Tek je osvajanje Rima od strane Normana u maju 1086. omogućilo "gregorijanskim" kardinalima da se okupe i izaberu novog papu u skladu s bulom In nomine Domini, po kojoj su izabrani Grgur i njegov prethodnik Aleksandar II.

Među kardinalima je najizgledniji kandidat bio Odo de Lagery, koga je predložio rimski konzul Cencije. Međutim, ubrzo je iznesena primjedba da bi taj izbor bio suprotan kanonskom pravu. Kao kandidat se umjesto toga nametnuo Deziderije, opat samostana Montecassino, koji je uživao ogroman ugled kako zbog besprijekornog vođenja samostana, tako i zbog zalaganja za mirno rješenje spora s carem. Deziderije je, međutim, slično kao i njegov prethodnik, odbio prihvatiti izbor i postati papa. Slično kao i Grgura, kardinali su ga na silu obukli u papinsku odjeću te mu dali ime Viktor III.

Novi papa je, međutim, iskoristio dolazak carske vojske da nakon samo četiri dana pobjegne iz grada i nađe utočište u svom samostanu. Nekoliko mjeseci je odbijao preuzeti papinsku dužnost sve dok konačno nije popustio nagovaranju princa Jordana I od Kapue te došao u Kapuu na tamo sazvani crkveni sinod. Tamo je konačno pristao preuzeti mjesto pape te je došao u Rim gdje je svečano ustoličen 9. maja. Njegov pontifikat je kratko trajao, jer je umro 16. septembra. Sljedeće godine je održan novi izbor za papu na kome je Odo de Lagery postao novi papa pod imenom Urban II.

Literatura

[uredi | uredi kod]