Prijeđi na sadržaj

Čovjek

Uredi veze
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Homo sapiens)
Suvremeni čovjek
Slika muškarca i žene na oplati letjelice u sklopu misije Pioneer 11
Status zaštite

Status zaštite: Sigurni

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Natporodica: Hominoidea
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Rod: Homo
Vrsta: H. sapiens
Dvojni naziv
Homo sapiens

Čovjek (ijek.) ili čovek (ek.) (Homo sapiens, prvenstveno ssp. Homo sapiens sapiens), živo biće koje ima visoko razvijen mozak sposoban za apstraktno razmišljanje, govor, rješavanje problema, introspekciju i sl. Današnji čovjek razvio se prije oko 200.000 godina na prostoru Afrike.[1] Ljudska populacija je u 2011. godini premašila brojku od 7 milijardi stanovnika.[2] Čovjek je misaono biće (može zaključivati, crtati, razmišljati), društveno biće (živi u društvu), duhovno biće (razlikuje dobro od zla) i prirodno biće (dio je žive prirode). Svi ljudi zajedno nazivaju se čovječanstvo ili ljudski rod.[3][4]

Moderni ljudi su jedini preostali članovi homininskog klada, grane velikih čovekolikih majmuna karakterisanih uspravnim držanjem i dvonožnim kretanjem, spretnošću ruku i znatnom upotrebom oruđa, i generalnim trendom ka većim, kompleksnijim mozgovima i društvima.[5][6] Rani hominidi, kao što su australopitecini čiji mozgovi i anatomija su u mnogim pogledima sličniji nečovekolikim majmunima, se ređe smatraju i nazivaju „ljudskim“ nego hominidima iz genusa Homo.[7] Neki od kasnijih koji su koristili vatru, su zauzimali veći deo Evroazije, i od njih je postao[8][9] anatomski moderan Homo sapiens u Africi pre oko 200.000 godina. Postoji evidencija da su oni počeli da ispoljavaju bihevioralni modernitet pre oko 50.000 godina, i da su migrirali u sukcesivnim talasima da bi zauzeli[10] sve sem najmanjih, najsuvljih, i najhladnijih predela. U zadnjih 100 godina, ta tendencija je dalje proširena u obliku permanentno naseljenih baza u Antarktiku, naftnih platformi, i orbitovanja Zemlje. Širenje ljudi i njihove velike i rastuće populacije je imalo dubok impakt na velike oblasti životne sredine i milione prirodnih vrsta širom sveta. Prednosti koje obuhvataju taj evolucioni uspeh obuhvataju njihov relativno veliki mozak sa posebno dobro razvijenim neokorteksom, prefrontalnim korteksom i temporalnim režnjevima, koji omogućavaju visoke nivoe apstraktnog razmišljanja, jezika, rešavanja problema, društvenosti, i kulture putem društvenog učenja. Ljudi koriste alate u daleko većoj meri od bilo koje druge vrste, i jedina su postojeća vrsta koja rukuje vatrom i kuva svoju hranu, kao što su i jedina postojeća vrsta koja se oblači i kreira i koristi brojne druge tehnologije i umetnosti.

Ljudi su jedinstveno adaptirani u korišćenju sistema simbolične komunikacije, kao što je jezik i umetnost za samoizražavanje, razmenu ideja, i organizaciju. Ljudi kreiraju kompleksne društvene strukture sastavljene od mnogih sarađujućih i konkurentskih grupa, od familija i mreža srodstava do država. Socijalne interakcije između ljudi su uspostavile ekstremno široku raznovrsnost vrednosti,[11] društvenih normi, i rituala, koji zajedno formiraju bazu ljudskog društva. Ljudska želja da shvati i utiče na životnu sredinu, i da objasni i manipuliše fenomenima, je bila fondacija za razvoj nauke, filozofije, mitologize, i religije. Naučnim istraživanjem ljudi se bave antropologija.

Ljudi su počeli da se bave sedentarnom poljoprivredom pre oko 12.000 godina, pripitomljavajući biljke i životinje, čime su omogućili razvoj civilizacija. Ljudi su naknadno uspostavili razne forme vlada, religija, i kultura širom sveta, ujedinjujući se unutar regiona, što je dovelo do razvoja država i carstava. Brz napredak naučnog i medicinskog razumevanja u 19. i 20. veku je doveo do razvoja tehonologija na bazi pogoniskih goriva i poboljšanja zdravlja, uzrokujući eksponencijalni rast ljudske populacije. Do 2014. globalna ljudska populacija je po proceni bila oko 7,2 milijardi.[12][13]

Životni ciklus

Prenatalni razvoj

Glavni članak: Prenatalni razvoj čovjeka

Da bi nastalo novo ljudsko biće potreban je spolni odnos između muškarca i žene, a u novije vrijeme moguć je nastanak i putem umjetne oplodnje. Do začeća dolazi spajanjem spermija i jajne stanice u tijelu majke. Nastaje oplođeno jajašce koje ima 46 kromosoma (23 od oca i 23 od majke). Prva ljudska stanica sadrži složen genetski nacrt svake pojedinosti poput spola, visine, boje kože itd. Na DNK-a zapisane su sve potrebne genetske informacije za daljni razvoj. Njih ima, toliko koliko bi stalo podataka u pet setova Enciklopædije Britannice. Jako mnogo podataka zapisano je u jako minijaturnom obliku. Kada bi se na jedno mjesto sakupili svi genetski podaci s DNK-a 5 milijardi ljudi, bili bi veličine samo dvije tablete.[14] Postepenim razvojem od prve stanice nastaje embrij, a nakon tri mjeseca prerasta u ljudski plod ili fetus.

Od rođenja do starosti

Žena rađa dijete nakon obično devet mjeseci trudnoće, no moguće je i prijevremeno rađanje u sedmom ili osmom mjesecu, međutim to je razdoblje rizično za djetetov život jer mu nisu još potpuno razvijeni respiratorni organi. Djetetova pluća se razvijaju u 8. mjesecu trudnoće, pa ako se dijete tad rodi, obično dođe do komplikacija, dok ako se rodi u 7. mjesecu, dijete ide u inkubator i pluća se razvijaju bez šoka i prekida.

Zbog spontanog ili namjernog pobačaja, trudnoća se može prekinuti. Rađanje je proces ovisan o veličini djeteta i njegovoj sposobnosti prilagođavanja na porodni kanal za vrijeme spuštanja te o snazi i pravilnosti trudova te o otporu zdjelice i mekih tkiva dna zdjelice. Novorođenče je obično teško 3-4 kilograma i visoko 50-60 centimetara.

Nakon prve godine života, novorođenče prelazi u razdoblje djetinjstva. Rano djetinjstvo traje do 6. godine života, srednje djetinjstvo do 9. godine života, a kasno djetinjstvo do 12. godine života. Djetinjstvo je vrijeme početka školovanja.

Za vrijeme puberteta dolazi do tjelesnog, spolnog, psihičkog i drugih oblika sazrijevanja. Kod djevojčica događa se prva menstruacija i ovulacija. Razvijaju se spolni organi kod oba spola. Adolescencija je razdoblje nakon puberteta, tijekom kojeg dolazi do daljnjeg razvoja osobnosti, osamostaljivanja i sazrijevanja. Rast tijela uglavnom traje do 30. godine, a spolna zrelost doseže se od 12. do 15. godine života (pubertet).

U zrelom razdoblju života, čovjek se ostvaruje na poslovnom i obiteljskom planu. Zdrav i dobro uhranjen čovjek u prosjeku doživi 70-80 godina. Dokazano je da maksimalni životni vijek iznosi 120 godina.[15] Smrt je prestanak bioloških funkcija. Visina većine odraslih ljudi iznosi između 150 i 200 centimetara, a težina između 50 i 90 kilograma. Jedna od vrlo bitnih osobina čovjeka je uspravan hod.

Biologija

Osnovna anatomska svojstva žene i muškarca. Na ovim modelima je telesna dlaka i dlaka sa lica muškaraca uklonjena i kosa je skraćena. Ženski model ima crveni lak za nokte na njenim noktima nogu i nosi prsten.
Vitruvijev čovek, Leonardo da Vinčijeva slika koja se često koristi kao simbol esencijalne simetrije ljudskog tela, i po analogiji celekopnog svemira.

Većina aspekata ljudske fiziologije je blisko homologna korespondirajućim aspektima životinjske fiziologije. Ljudsko telo se sastoji od nogu, torza, ruku, vrata, i glave. Odraslo ljudsko telo se sastoji od 100 biliona (1014) ćelija. Najčešće definisani telesni sistemi kod ljudi su nervni, kardiovaskularni, cirkulatorni, digestivni, endokrini, imunski, pokrovni, limfni, muskoskeletalni, reproduktivni, respiratorni, i urinarni sistem.[16][17]

Ljudi, poput većine drugih čovjekolikih majmuna, nemaju ekterne repove, imaju nekoliko sistema krvnih tipova, imaju odvojene palčeve, i seksualno su dimorfni. Relativno male anatomske razlike između ljudi i šimpanzi su rezultat ljudskog bipedalizma. Konsekventno, ljudi su sporiji na kraćim rastojanjima, ali su među najboljim trkačima na duge staze u životinjskom carstvu.[18][19] Ljudska tanja telesna dlaka i produktivnije znojne žlezde pomažu u izbegavanju toplotnog udara pri trčanju na duge staze.[20]

Konsekvenca bipedalizma je da ljudske žene imaju uže porođajne kanale. Konstrukcija ljudske karlice i prstiju nogu se razlikuje od drugih primata. Negativni aspekat tih prednosti današnjeg ljudskog pelvisa je da je porođaj teži i opasniji nego kod većine druigh sisara, posebno imajući u vidu veću glavu ljudskih beba u poređenju sa drugim primatima. To znači da se ljudske bebe moraju okrenuti pri prolazu kroz porođajni kanal, do čega ne dolazi kod drugih primata, i to čini ljude jedinom vrstom čijim ženkama je neophodna pomoć pri porođaju radi smanjivanja rizika. Delimično evoluciono rešenje je da se ljudski fetusi rađaju manje razvijeni i da su ranjiviji. Bebe šimpanzi su kognitivno razvijenije od ljudskih do uzrasta od šest meseci, kad brz razvoj sinapsi ljudskog mozga prevazilazi šimpanze. Još jedna razlika između žena i ženki šimpanzi je da žene prolaze kroz menopauzu i postaju neplodne decenijama pre kraja njihovog života. Sve druge vrste čovekolikih majmuna mogu da rađaju do kraja života. Menopauza se verovatno razvila jer je pružala evolucionu prednost (duže vreme brige) za mlade srodnike.[19]

Anatomija

Glavni članak: Anatomija čovjeka

Ljudsko tijelo sastoji se od glave, udova i trupa. Oni se sastoje od organa i različitih tkiva. Dopunjuju se čineći ljudski organizam. Kosti i mišići (koji pomoću antagonističkog stezanja i opuštanja pokreću kosti) čovjeku omogućuju kretanje. Glavni dio čovjekova kostura čini kralježnica, koja povezuje kosti udova, glave i trupa.

Ljudi se međusobno razlikuju po fizičkom izgledu i karakternim osobinama.

Fiziologija

Elementi u ljudskom tijelu
u osobe težine 60  kg
Element Težina[21] Postotak atoma[21]
Kisik 38.8 kg 25.5%
Ugljik 10.9 kg 9.5%
Vodik 6.0 kg 63.0%
Dušik 1.9 kg 1.4%
Ostali 2.4 kg 0.6%
Glavni članak: Fiziologija čovjeka

Fiziologija je znanost o mehaničkim, fizičkim i biokemijskim funkcijama ljudi. Fiziologija se fokusira na organe i tkiva. Promatra tijelo kao skupinu sustava s međusobnom interakcijom, svaki s vlastitom kombinacijom funkcija i svrhom. Fiziologija čovjeka bliska je fiziologiji životinja pa je mnogo spoznaja dobiveno eksperimentima na životinjama. Anatomija i fiziologija usko su povezana područja: anatomija, istražuje oblike, a fiziologija proučava funkcije, uče se zajedno kao dio medicinskog kurikuluma. Mnoge fiziološke varijable (kao razina glukoze u krvi, tjelesna temperatura, pH krvi itd.) moraju se održavati u uskim granicama kako bi se održalo zdravlje. Prevladavajuća tema fiziologije je o homeostazi, održavanju stabilnog unutrašnjeg okruženja unatoč vanjskim flaktuacijama. Primarna funkcija mnogih organskih sustava jest održavanje homeostaze. Npr., mokraćni sustav pomaže kontroliranju količine vode u organizmu kao i održavanje pH vrijednosti krvi i različitih otpadnih produkata, a krvožilni sustav osigurava tkivima stalnu opskrbu kisikom i hranjivim tvarima i uklanja štetne produkte.

Proučavanje promjene fizioloških procesa u bolesti jest patofiziologija.

Fizičke osobine

Podaci za prosječnog čovjeka:
Čovjek ima spol, pa je ili žena ili muškarac. Za dijete je potreban spolni odnos između žene i muškarca. Žena rađa dijete nakon devet mjeseci trudnoće. Novorođenče je teško 3-4 kilograma i visoko 50-60 centimetara. Čovjek raste do 18-21. godine, a spolnu zrelost doseže oko 12-15. godine (pubertet). Zdrav i dobro prehranjen čovjek u prosjeku doživi 70-80 godina. Odrastao čovjek je visok između 1,5 i 2 metra, a teži između 50 i 90 kilograma.

Evolucijski razvoj čovjeka

Glavni članci: evolucija čovjeka i primjesa arhaičnih ljudi u modernih ljudi
Albrecht Dürer, Adam i Eva
Anatomski čovek

Danas je prihvaćena teorija evolucije, koja kaže da se čovjek razvio iz primata.

Raširen je i pogled na njegov razvoj kreacionizam, pseudoznanstveno-teološka teorija po kojoj je čovjek stvoren sa svrhom. Kako se jedna teorija bavi načinom, a druga uzrokom čovjekovog nastanka one se, na prvi pogled, nužno ne isključuju.

Ljudska vrsta nastala je prije 3,5 milijuna godina u istočnoj Africi. Moderni čovjek nastao je prije 400.000 godina. Danas na Zemlji živi više od 7 milijardi ljudi. Znanstvenici su izračunom dobili podatak da je na Zemlji do sada ukupno živjelo oko 106 milijardi 400 milijuna ljudi (brojem 106.400.000.000).[22]

Većina živi u Aziji (61,3%). Zatim slijede obje Amerike (Južna Amerika ima 5,6%, a Sjeverna 7,7% svjetskog stanovništva), Afrika (13%) i Europa (11,9%) i Oceanija (0,5%).[23] Čak 2,5 milijardi ljudi živi u gradovima. Nekad je ljudski životni prostor ovisio o vodi, životinjama i obradivoj zemlji. Zbog razvoja trgovine, danas ljudi žive praktički po cijelom planetu.

Jedini ljudima stalno nenaseljeni kontinent je Antarktika.

Čovjek prikuplja informacije kroz pet osjetila:

Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 1948. godine Opću deklaraciju o pravima čovjeka, a 1989. godine Konvenciju o pravima djeteta.

Biološki aspekt

Biološki, čovjek se klasifikuje kao vrsta homo sapiens (na latinskom, "mudri čovjek" ili "misleći čovjek"), iz roda homo (na latinskom, "čovjek"); Homo sapiens je dvonogi primat iz natporodice Hominoidea, u koju spadaju ostali čovjekoliki majmuni: čimpanze, gorile, orangutani i giboni. Od ostalih primata ih izdvajaju:

  1. Y-oblikovane glavne brazde na površini kutnjaka,
  2. bezrepost, i
  3. položaj ramenskog (lopatičnog) pojasa (leđni, a ne bočni).[24][25]

Čovjek ima uspravno tijelo, koje mu oslobađa gornje udove za baratanje predmetima, i veoma razvijeni mozak, koji je u stanju da vrši apstraktno mišljenje, govor, jezik i introspekciju. Čini se da se dvonožno kretanje evolucijski razvilo prije encefalizacije, tj. razvoja velikog mozga. Istraživanje o porijeklu dvonogog hoda i njegove uloge u evoluciji ljudskog mozga je još uvijek u toku.

  • Divergencija DNK sekvenci čovjeka i ostalih hominida (%)
Pokazatelj Čovjek – Čimpanza Čovjek – Gorila Čovjek – Orangutan
Alu elementi 2 – –
Nekodirajuće sekvence hromosoma Y 1.68 ± 0.19 2.33 ± 0.2 5.63 ± 0.35
Autosomni pseudogeni 1.64 ± 0.10 1.87 ± 0.11 –
Pseudogeni hromosoma X 1.47 ± 0.17 – –
Autosomne nekodirajuće sekvence 1.24 ± 0.07 1.62 ± 0.08 3.08 ± 0.11
Geni Ks 1.11 1.48 2.98
Introni 0.93 ± 0.08 1.23 ± 0.09 –
Xq13.3 0.92 ± 0.10 1.42 ± 0.12 3.00 ± 0.18
Subtotal X hromosoma 1.16 ± 0.07 1.47 ± 0.08 –
Geni Ka 0.8 0.93 1.96

Sociološki aspekt

Sociološki, čovjek je suštinski društveno biće, kao i većina primata. Ljudska bića stvaraju složene društvene strukture koje sačinjavaju saradničke (kooperativne) ili takmičarske (kompetitivne) grupe. U ove spadaju grupe u rasponu od nacije i države pa sve do porodice.

Statistika ljudskog društva
Ukupan broj ljudi 6.861.000.000[26](august 2010)
Gustoća stanovništva 12,7 st./km2 na ukupnoj površini Zemlji
43,6 st./km2 na kopnu
Najveće aglomeracije Tokio, Mumbai, Seul, Delhi, Mexico City, Istanbul, New York City, Lagos, Jakarta, Sao Paulo, Osaka, Shanghai, Manila, Hong Kong-Shenzhen, Los Angeles, Kuala Lumpur, Kolkata, Teheran, Moskva, Kairo, Chicago, Buenos Aires, Pariz, London, Taipei, Peking, Karači, Dhaka, Philadelphia, Ruhr, Toronto

Duhovni, vjerski i kulturni aspekt

Duhovno, vjerski i kulturno, ljudska bića stvaraju i obogaćuju svoje unutrašnje i vanjske svjetove putem traganja za razumijevanjem, upotrebom i manipulisanjem nauke i tehnologije, religije i mitologije, običaja i rituala, estetskih i društvenih vrijednosti i normi - jednom riječju, duhovnih i kulturnih aktivnosti.

Životni prostor

Migracija čovjeka (pne)

Danas na Zemlji živi više od 6 milijardi ljudi. Većina (61%) živi u Aziji. Zatim slijede obje Amerike (14%), Afrika (13%) i Europa (12%). Čak 2,5 milijarde ljudi živi u gradovima.
Nekad je ljudski životni prostor ovisio o vodi, životinjama i obradivoj zemlji. Zbog razvoja trgovine, tehnologije,.., etc, danas ljudi žive praktički po cijelom planetu.

Znanost

Humanističke znanosti

Humanističke znanosti su one znanosti kojima je predmet čovjek. To su:

  • Psihologija - proučava čovjekov psihički svijet
  • Sociologija - proučava čovjeka u sklopu zajednice i zajednicu kao vid ljudske organizacije
  • Antropologija - proučava čovjeka u najširem mogućem kontekstu
  • Lingvistika - proučava ljudsku verbalnu komunikaciju

Prirodne nauke

Nekim prirodnim znanostima također je predmet čovjek:

Galerija

Povezano

Reference

  1. ↑ The Smithsonian Institution, Human Origins Program
  2. ↑ http://www.nytimes.com/2011/11/01/world/united-nations-reports-7-billion-humans-but-others-dont-count-on-it.html?_r=1
  3. ↑ Goodman M, Tagle D, Fitch D, Bailey W, Czelusniak J, Koop B, Benson P, Slightom J (1990). „Primate evolution at the DNA level and a classification of hominoids”. J Mol Evol 30 (3): 260-266. DOI:10.1007/BF02099995. ISSN 0022-2844. PMID 2109087. 
  4. ↑ „Hominidae Classification”. Animal Diversity Web @ UMich. Pristupljeno 09-11-2012. 
  5. ↑ Goodman M, Tagle D, Fitch D, Bailey W, Czelusniak J, Koop B, Benson P, Slightom J (1990). „Primate evolution at the DNA level and a classification of hominoids”. J Mol Evol 30 (3): 260–266. DOI:10.1007/BF02099995. PMID 2109087. 
  6. ↑ „Hominidae Classification”. Animal Diversity Web @ UMich. Pristupljeno 2006-09-25. 
  7. ↑ Tattersall Ian, Schwartz Jeffrey (2009). „Evolution of the Genus Homo”. Annual Review of Earth and Planetary Sciences 37: 67–92. DOI:10.1146/annurev.earth.031208.100202. 
  8. ↑ Antón Susan C., Swisher Carl C., III; Swisher (2004). „Early Dispersals of homo from Africa”. Annual Review of Anthropology 33: 271–296. DOI:10.1146/annurev.anthro.33.070203.144024. 
  9. ↑ Trinkaus Erik (2005). „Early Modern Humans”. Annual Review of Anthropology 34: 207–30. DOI:10.1146/annurev.anthro.34.030905.154913. 
  10. ↑ McHenry, H.M (2009). „Human Evolution”. u: Michael Ruse & Joseph Travis. Evolution: The First Four Billion Years. Cambridge, Massachusetts: The Belknap Press of Harvard University Press. str. 265. ISBN 978-0-674-03175-3. 
  11. ↑ Marshall T. Poe A History of Communications: Media and Society from the Evolution of Speech to the Internet. Cambridge: Cambridge University Press, 2011. ISBN 9780521179447
  12. ↑ „World Population Clock”. Census.gov. United States Census Bureau, Population Division. Pristupljeno 2012-09-15. 
  13. ↑ Roberts, Sam (31 October 2011). „U.N. Reports 7 Billion Humans, but Others Don’t Count on It”. The New York Times. Pristupljeno 2011-11-07. 
  14. ↑ Jerome LeJeune: Life Begins at Conception, Human Life Alliance of Minnesota, 1997.
  15. ↑ urednica Ivanka Borovac, preveli s engleskog jezika: Mladen Jurčić, Kristinka Metzger, Ana Vujaklija i Martina Batinica, Čovjek, naslov izvornika: Human Dorling Kindersley Limited, nakladnik Zdravko Kafol, ISBN 978-953-196-999-4
  16. ↑ Page 21 Inside the human body: using scientific and exponential notation. Author: Greg Roza. Edition: Illustrated. Publisher: The Rosen Publishing Group, 2007. ISBN 1-4042-3362-8, ISBN 978-1-4042-3362-1. Length: 32pages
  17. ↑ „Human Anatomy”. Inner Body. Pristupljeno 6 January 2013. 
  18. ↑ Parker-Pope, Tara (October 27, 2009). „The Human Body Is Built for Distance”. The New York Times. 
  19. ↑ 19,0 19,1 O'Neil, Dennis. „Humans”. Primates. Palomar College. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-11. Pristupljeno 6 January 2013. 
  20. ↑ John, Brenman. „What is the role of sweating glands in balancing body temperature when running a marathon?”. Livestrong.com. Pristupljeno 6 January 2013. 
  21. ↑ 21,0 21,1 Stranica 3 Autor: George Burton. Edicija 2, ilustrirano. Izdavač: Heinemann, 2000. ISBN 0-435-63119-5, 9780435631192. Length: 312 pages
  22. ↑ Bilten, Astronomsko društvo Andromeda, Kapela 2005.
  23. ↑ urednik Jelka Jovanović, preveli i prilagodili Zvezdana Šelmić, Olivera Terzić, Ira Stupar, Zdenka Peskarević, Faktopedija, izvorni naslov Illustrated Factopedia Dorling Kindersley Limited, izdavač Marijan Grošelj, izdanje na srpskom jeziku, ISBN 86-84213-03-3
  24. ↑ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  25. ↑ Lambert D. (1989): The Cambridge guide to prehistoric man. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 0 521 33364 4; ISBN 0 521 33364 9 Uneseni ISBN nije važeći..
  26. ↑ Procjena broja ljudi na svijetu

Literatura

  • Freeman, Scott; Jon C. Herron, Evolutionary Analysis (4th ed.) Pearson Education, Inc., 2007. ISBN 0-13-227584-8 pages 757–761.

McHenry, H.M (2009). „Human Evolution”. u: Michael Ruse & Joseph Travis. Evolution: The First Four Billion Years. Cambridge, Massachusetts: The Belknap Press of Harvard University Press. ISBN 978-0-674-03175-3. 

  • Charles Darwin – Die Abstammung des Menschen, Schweizerbart, Stuttgart 1871 (erste deutsche Übersetzung des englischen Originaltextes), Fischer Taschenbuch, Frankfurt am Main 2005, ISBN 3-596-50900-9.
  • Gerd Haeffner: Philosophische Anthropologie. Stuttgart, Berlin, Köln 2000.
  • Friedemann Schrenk: Die Frühzeit des Menschen. Der Weg zum Homo sapiens. C. H. Beck, 5., vollständig neubearbeitete und ergänzte Auflage, München 2008 (C.H.Beck Wissen), ISBN 978-3-406-57703-1.
  • Christoph Wulf: Anthropologie. Geschichte, Kultur, Philosophie. Reinbek 2004.
  • Капица, Сергей Петрович Общая теория роста человечества: Сколько людей жило, живёт и будет жить на Земле. Arhivirano 2016-02-17 na Wayback Machine-u М.: Наука, 1999. ISBN 5-02-008299-6
  • Desmond Morris, Le Singe nu, éditions du livre de poche, 1971.
  • Gerhard Bosinski, Homo sapiens, l’histoire des chasseurs du paléolithique supérieur en Europe (40000-10000 av. J.-C.), Paris, Éditions Errance, 1990, 281.
  • Jared Diamond, Le Troisième Chimpanzé, Gallimard 2000
  • Rolf Schäppi, La femme est le propre de l’homme, Odile Jacob, 2002.
  • Richard Dawkins, Le Gène égoïste, Odile Jacob, 2003.
  • Boyd et Silk, L'Aventure humaine, de la molécule à la culture, De Boeck, 2004, partie 1, chapitre 3, pages 68–72. ISBN 978-2-8041-4333-6.

Vanjske veze

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Homo sapiens
Wikivrste imaju podatke o: Homo sapiens sapiens
Wikivrste imaju podatke o: Čovjek
Wikizvor ima izvorni tekst na temu: no
Wikiknjige imaju materijala na temu: no
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: People
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Čovjek&oldid=42095334