Hodidjed
Hodidjed, sredjovjekovni utvrđeni grad koji se nalazio na području sela Bulozi, istočno od današnjeg Sarajeva, Bosna i Hercegovina. To je područje nekadašnje Vrhbosanske župe, u oblasti Srednjoj Bosni, Kraljevina Bosna. Grad je pripadao vlastelinskoj porodici Pavlovića i iz njega se kontrolisao prolaz u Zemlju Pavlovića u istočnoj Bosni.[1] Pretpostavlja se da je u ovom mjestu sjedio djed, starješina Bosanske crkve, te otud i naziv starom gradu.
Smrt kneza Pavla Radenovića doveo je do građanskog rata između Pavlovića i Kosača. Pavlovi sinovi, Petar i Radoslav, potražili su pomoć od Osmanlija, koji su se već u decembru 2015 pojavili u Humu. Slijedeće godine 1416. stigli su do dubrovačkih granica, a istovremeno su pustošili po Podrinju, Srednjoj Bosni. Tu su zauzeli Hodidjed i veći dio župe Vrhbosne.[2]
Hodidjed se spominje 1428. kada su ga Osmanlije ponovo zauzeli.[3] Povratio ga je hrvatski ban Matko Talovac, da bi ga vojskovođa Barak Isaković u augustu 1435. ponovo uključio u Osmansko Carstvo. Nakratko je 1444. i 1448. bio u rukama Stjepana Vukčića Kosače, nakon čega je za stalno prešao u osmanlijske ruke.[4]
Bosansko krajište je teritorija grada Hodidjeda i župe Vrhbosne kojim su Osmanlije ovladali prije pada Kraljevine Bosne i osnivali Bosanski sandžak. Vrijeme postanka mu je proljeće 1448. godine, kada je izvršena turska provala od koje datira njihova definitivna vlast u ovom kraju, koju je od 1454. provodio Isa-beg Isaković. Defter (turski katastarski popis) iz 1455. koji prvi popisuje Bosnu, omogućava da se upozna pojam, postanak, teritorijalni opseg, naselja, unutrašnje stanje i uređenje Bosanskog krajišta prije pada cijele Bosne pod tursku vlast.
Prvobitna teritorija ovoga krajišta je grad Hodidjed sa bližom okolinom, po kojem se ovaj vilajet najprije i nazivao. Sem ovoga naziva u izvoru iz 1455. godine postoji još jedno tursko ime za Bosansko krajište; Vilayet Saray-ovasi (Vilajet Sarajevsko polje), koje je mlađe od prvog i korijen vuče od Sarajeva, novog političkog centra toga vilajeta. Defter pokazuje da se ovo krajište do 1455. proširilo na cijelu Vrhbosnu, tj. cijelo Sarajevsko polje i okolne planinske predjele. U okviru vilajeta postojale su dvije vrste naselja sa različitim državnopravnim položajem i feudalnim društvenim odnosima. U jednima je bila puna turska vlast, a druga su i dalje u vlasti Pavlovića, a koncentrisana u maloj župi Tilavi.[5]
Prema tom popisu Tvrđava Hodidjed je imala dizdara (vratar tvrđave) i posadu od 23 vojnika dok je podgrađe Hodidjeda, Bulagaj, zavedeno kao selo. To selo je nestalo je u požaru koji je započeo kralj Tomaš 1459, nakon što nije uspio vratiti Hodidjed od Osmanlija.[6]
Godine 1550. posada je brojala 50 vojnika. Dizdarev timar od 5700 akči bio je u selu Ljubogošći, nedaleko od grada, a u Kijevu je bila timara mustahfiza ovog grada. Posada bila je u tvrđavi sve do perioda 1811-1833. kada prelazi u Bijelu tabiju iznad Sarajeva.
Prema podatku iz 1565, u Hodidjedu pohranjeno je 8.520 drama (26,3 kg) srebra iz kreševskih rudnika pa se pretpostavlja da je u tvrđavi bila kovnica novca. Hodidjed je služio i kao tamnica.[7]
- ↑ Hazim Šabanović (1959) (Serbo-Croatian). Bosanski pašaluk: postanak i upravna podjela. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. str. 28–37. UDC 94(497.6)"14/17". Pristupljeno 2012-09-11.
- ↑ „Poviest Bosne”. Internet archive - Univerzitet Toronto. Pristupljeno 9. 11. 2023.
- ↑ „Mihovil Mandić- Postanak Sarajeva”. Hrvatski državni arhiv. Pristupljeno 9. 10. 2024.
- ↑ „Husref Redžić: Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini”. Sarajevo publishing, Sarajevo 2009.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Boris Nilević: Posljednji Pavlovići”. Historijska traganja, 5, 2010., str. 12-64.. Pristupljeno 9. 10. 2024.
- ↑ „Hodidjed”. Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 9. 10. 2024.
- ↑ „Hamdija Kreševljaković, STARI BOSANSKI GRADOVI”. Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45 –. Pristupljeno 9. 2. 2016.