Gazel

Gazel ili gazal je metrički oblik koji se široko koristi u arapskoj i perzijskoj književnosti, a zbog svog utjecaja također se pojavljuje u klasičnoj turskoj i hindustanskoj književnosti. Gazel je vrsta kratke lirske pjesme koja se sastoji od 10 do 30 stihova koji čine kratke strofe, katreni, obično ima ljubavnu tematiku, bila ta ljubav prema ženi, prijatelju ili uzvišenom biću, Bogu, ali može biti i erotska, opisna ili didaktička. Druge teme su uglavnom ljepota, životna radost, ponekad patnja i bol.

Svojstva

U osnovnom obliku gazelskog katrena rimuje se 2. i 4. stih, a 1. i 3. ostaju nerimovani. Zatim, model gazele predviđa jedan niz od četiri do petnaest redaka (hemistiha) od kojih prva dva, pa zatim četvrti, šesti (osmi, deseti itd.) imaju istu rimu, na primjer: aa ba ca da itd. Posljednji stih gazele često sadrži pjesničko ime (takhallus) autora.

Historija

Nastaje u Arabiji 7. stoljeća i razvija se u arapskoj književnosti, ali su je proslavili perzijski pjesnici Sadi i Hafiz. Gazel se rađa iz kasida (oda), tj. iz glavnog žanra arapske poezije. Naime kaside se otvara nasibom, što je erotski ili bakhički preludij, a nasib je se postupno razvio kao autonomni žanr zahvaljujući hidžaškoj arapskoj poeziji. Među prvim tekstovima koji možemo nazvati «gazel», pojavljuju se vrlo realistične pjesme ʿUmara ibn Abī Rabīʿaha (umro oko 712 ili 719), mahom temeljene na njegovom životu i iskustvima, koje pokazuju živahan građanski duh. Potom su se stvorile dvije glavne matice gazela, jedna arapska a druga iračka. Đamil je ostavio pjesme koje su po procjeni mnogih autora prvi savršeni uzorak gazela i klasik i koje će sljedeći pjesnici oponašati stoljećima sve do 18. stoljeća. Počevši od 9. stoljeća, raspadom arapskog carstva i utjecajem perzijske kulture i sufijske mistike, gazel je se proširio muslimanskim svijetom, posebno perzijskom književnošću, što ga je učinilo možda glavnim žanrom. Na povijesnoj liniji gazela, među mnogim drugim, u 14. stoljeću se ističe Hāfiz, jednan od najboljih lirskih pjesnika Perzije, čije su dubina slika i višeslojne metafore oživile žanr i usavršile ga kao pjesnički oblik.

Gazele su pisali :

• Sadi
• Rumi
• Fakhr-al-Din Iraqi
• Amir Khusrow
• Hafiz
• Fuzuli
• Mirza Galib
• Atul Prasad Sen
• Muhammad Iqbal
• Kazi Nazrul Islam

Kroz prijevode i odjeke perzijske književnosti u doba romantizma, ime (ghasel) i metrički oblik prešli su u njemačku poeziju (F. Schlegel, Rückert, Platen i drugi). Među zapadnim suvremenim autorima, naći ćemo gazele kod Garsije Lorke, Hardija, Kellera.

Imenica na različitim jezicima

• Perzijski : غزل‎
• Turski : gazel
• Arapski : غزل ġazal
• Azerski : qəzəl
• Uzbečki : gʻazal
• Hindi : ग़ज़ल
• Bengali : গজল
• Urdski: غزَل
• Gudžaratski : ગઝલ
• Srpsko-hrvatski : gazel

Drugi jezici:

• Engleski : Ghazal ; Njemački : Ghasel ili Ghasele ; Francuski : ghazal ili gazel ; Španjolski : ghazal, gazal, gacela ; Talijanski : Ghazal ; Portugalski : Gazel ; Ruski : Газель